Prvo sam pomislila da je gospon Werner gadno bolestan pa rješava svoj imetak u sumraku života. No, kad sam pročitala vijest do kraja, postalo mi je jasno da gospon vlasnik lanca DM nije nimalo bolestan, nego - Marsovac. Kako drukčije objasniti njegov potez da se odrekao bogatstva i cjelokupan udjel u vlasništvu u DM-u poklonio jednoj dobrotvornoj fundaciji? Kad ste čuli da tako nešto učini prosječan, a kamoli prebogat čovjek? Otkud mu tolika ljudskost i altruizam? Ma mora da je s nekog drugog planeta, jer lud očito nije. Naime, gospon Werner je oduvijek bio veliki pobornik ljudskosti, što je pokazivao time što su sve DM-blagajnice dobivale plaće od minimalno 6.500 kuna, i to 14 puta godišnje. To je toliki raritet u današnje doba da su ovom fenomenu čak dali i naziv “kapitalizam s ljudskim licem”. Gospon Götz Werner je doniranje silnog bogatstva komentirao vrlo kratko i jasno: “Nije sramota postati bogat, ali sramota je bogat umrijeti”. Ponavljam: nema nikakvih znakova ni izvješća da mu se bliži kraj. Jednostavno je odlučio kako je vrijeme da svoju imovinu veću od milijarde eura (koje bi u slučaju smrti naslijedilo njegovih sedmero djece) podijeli onima koji novac trebaju više od njega. Kad sam to pročitala zamislila sam sedmero razmaženih dokonih Švaba kako psuju i grintaju protiv prolupanog starog konja, jer im je zeznio očekivano nasljedstvo i život s mozgom na paši. Ali ne: ni to se nije dogodilo, jer - kao što rekoh - gospon Werner nije lud: svojoj je djeci osigurao kvalitetno obrazovanje i dao im temelj da sami postanu bogati. Drugim riječima, nije im dao milijune eura na tacni, nego su naučili kako da ih sami zarade. "Djeca imaju pravo na dobar start u životu, ali ne i na to da im roditelji osiguraju doživotno blagostanje", objasnio je moj omiljeni kapitalist. Zamislite samo da tako razmišljaju hrvatski lovatori... ne bi bilo "zlatne rvacke mladeži" koja pijana jurca u tatinim mercedesima i prolazi nekažnjeno što god učinila. Umjesto toga bi vrijedno radili i plaćali porez na jahte i ostale pizdarije pa bi bilo više novca u proračunu za one kojima se gospon Werner ne čini stvarniji od Djeda Mraza. Eh, kad bi bar u školama ispričali ovu priču pa da djeca 21. stoljeća konačno shvate što je pravi uzor, pravi superjunak. Naime, situacija je gora nego što sam mislila. Nedavno su američki psiholozi napravili studiju o tome kakvi su suvremeni superjunaci i kakve poruke prenose djeci i fanovima. Rezultati su užasni: "Današnji superjunak je akcijski junak koji je non-stop nasilan, agresivan, sarkastičan i rijetko priča o tome da je dobro činiti dobro za čovječanstvo. A kad nije u svojem kostimu, muškarac, primjerice Iron Man, iskorištava žene, razmeće se bogatstvom i nadomješta muškost moćnim oružjem", kaže studija. Daleko je doba kad su u svijetu mašte dječaka (a i pokoje djevojčice) vladali pošteni i čestiti Superman ili Spider-Man, borci za pravdu sa sloganima dobročinstva na usnama. Obojica su bila totalna suprotnost današnjim Iron Manima i ekipi. Imali su samo po jedan skrpani kostim, osrednje plaćen posao u medijima (novinar Clark i fotograf Peter) i bili više-manje sretno zaljubljeni u jednu ženu (koja nije imala pojma da nose tajice u slobodno vrijeme). Osim toga, oni su se borili protiv imaginarnih likova, metafora za apstraktni pojam zloće, a ne protiv Afganistana, kao g. Željezni danas. Možda u tom trulom prodanom Hollywoodu (koji na mahove djeluje kao da ga financira američka ratna industrija) postoji neki zanesenjak koji će pravog superjunaka prepoznati u gosponu Götzu Werneru, koautoru knjige “1.000 eura za svakoga”, u kojoj se zauzima za to da svaki građanin dobiva osnovni prihod od 1.000 eura jer to pridonosi oslobađanju čovjeka.