Ne mogu da ne gledam! To je već lako prepoznatljiv simptom nogometnih prvenstava: ostavljam sve i dane provodim pred TV-om gledajući tekme. Pritom uopće nije bitno tko igra. Sjećam se prošlog Europskog prvenstva, kad sam jedne subote navečer kasnila u večernji izlazak jer sam se zadubila u tekmu Rusija - Grčka. Naravno, frendice su me gledale kao da sam pala s Marsa dok sam objašnjavala zašto kasnim - u maniri Željka Vele (opis svih golova, udaraca u stativu i ofsajda). A šta ću, volim nogomet. To je samo još jedna stvar u nizu po kojoj se izdvajam iz ženskog krda. Još sam miljama daleko od muževnosti prosječne igračice ženske nogometne lige, ali kad se nađem među ženama koje pljuju nogoš, osjećam se prilično brkato i ulovim se kako pipkam noge dal' su depilirane...
Ove godine imamo eto čast da u stankama između tekmi gledamo reklame i Afroviziju, najnoviju izmišljotinu “velikana” HTV-a. Iako Hrvatske nema u Africi, poslali su tamo HTV-ekspediciju s više članova nego u repki, na čelu s velikim Blažičkom. Bez obzira na to, emisija je totalni kič. Da nema Pervana i Ide u studiju, nitko je ne bi gledao. Dobro, moguće je da bi 'rvacki mužjaci odustali od prebacivanja programa zbog blejanja u jednu od (sportski) napirlitanih cajki u studiju. Ipak, mislim da im dojam ljepote tog prizora kvari pojavljivanje Brune Kovačevića u kadru, od čijeg mi se ekstremnog latino-lover imidža dižu i one spomenute depilirane dlake na nogama. Čovjek si je valjd' umislio da je “drugi Nadal”, pa ga možda primijeti Shakira i angažira za videospot. Posebice dojmljiv je njegov trud održavanja dvodnevne latino-brade - na pragu trećeg tjedna Prvenstva. Pitam se koliki je trud potreban da se iznjeguje ta dužina dlake od 0,75 cm. Ili je, pak, riječ o nečemu što se prilijepi svako jutro - nakon brijanja, hm... Pervan i njegov sidekick Antimon su očekivano duhoviti i (nevjerojatno!) nisu udavili šalama o Sloveniji. Preslatka Ida je osvježenje za svaki kadar - pa čak onaj nakon Bruninog! Da se mene pita, Ida bi “drmala” Prisavljem, a ne ove cajkice koje sjede na kauču s Brunom Veličanstvenim - Kraljem kvarc-lampi. Vidim da se Mila i Lana iz dana u dan asimiliraju šefu, pa imaju sve narančastiji ton kože, vjerojatno je to nešto iz njihovih ugovora o radu (ili možda “djelu”, al' nećemo sad bit zločesti, he-he). Za to vrijeme Ida bljeska svojim prirodno bijelim nogicama i uveseljava svekoliki puk svojim djetinjim šarmom, koji gore spomenute snajke nisu imale ni u vrtiću. Posebice je genijalno kad se u studiju pojavi neki viđeniji nogometaš, pa se Mila/Lana počne vrpoljiti po kauču, ubacivati neke tobož zločeste pošalice i hihotom zbunjivati kako gosta, tako i Brunine wet-look kovrče. Ma nisam ja toliko plitka da se sprdam kolegama s TV-a samo zbog izgleda i ponašanja! Smijem se ja i njihovim mudrim izrekama. Donedavno sam mislila da je Nikolina Pišek dosegnula vrhunac idiotizma u povijesti live emisija kad je u “Farmi” bubnula “Kao što to mudrac reče: Rad oslobađa!” Srećom volim nogomet, pa dok odmaram moždane sinapse od zvuka vuvuzela između tekmi, na trenutke i čujem laprdanje iz studija. Naime, u totalno suvišnom dnevnom izboru najzgodnije osobe u publici studija, naša je Mila vidljivo uzbuđena odabrala tamnoputog mladića uz kliktaj: “Pa kad volim čokoladu!” Jedva sam zaspala poslije toga, jecajući u jastuk, s jednom rečenicom na usnama: “Zašto onda nisu poslali Milu u Afriku?!” Bar je ne bismo morali gledat svaki dan takvu pregorenu i elokventnu.