Upravo kada smo se naviknuli da su nam, u jednom teškom, za mnoge građane gotovo beznadnom razdoblju preživljavanja, najvažnije teme lex Perković i ćirilične ploče, taj je niz ipak dobio nastavak.

Novi vrhunac dolazi nam u još jednoj grandioznoj najavi kojoj smo svjedočili. Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, s kacigom na glavi, izvijestio je svekoliku javnost kako je u hrvatskom podmorju pronađen ugljikovodik, što znači da tu ima nafte i plina. Na istraživačkom brodu ushićeni je slavonski ministar mrtav-hladan ustvrdio kako se “pretvaramo u energetsko čvorište i energetsku silu, u najmanju ruku regije”. Svaka čast onome što je pronađeno i onome tko se uopće konačno sjetio da tu nešto traži. No, malo više realnosti ne bi nam škodilo, bez obzira na to što napaćeni hrvatski ljudi vape za bilo kakvim pozitivnim vijestima. Mislim, toliko smo se idiotarija od svih prethodnih hrvatskih vlasti naslušali da smo dosad, da se samo deset posto toga ostvarilo, trebali u prosjeku svi živjeti poput glavnog lika iz trenutačno vrlo popularnog filma “Vuk s Wall Streeta”, bar kad je bogatstvo u pitanju. No, kod nas je druga priča. Ne znaš tko se, zbog veleumnih dosega naših vodećih političara, više iživljavao nad nama u tom razdoblju - banke, susjedi (posebice Slovenci), Europska unija (sada smo si O.K., kada smo konačno unutra), Haški sud i mnogi drugi. Zato, dajte za početak da ne budemo europska sprdnja i mjesto ljudske tuge i nesreće, i to prije svega kao posljedica katastrofalnih odluka i pohlepe pojedinaca iz rukovodećih struktura ove zemlje u posljednjih dvadeset i više godina. Ljudi bi i s tim bili više nego zadovoljni, a energetska velesila možemo postati i u nekom drugom životu. Zasad bismo nekako preživjeli i bez toga - uživamo već u tome što smo ovih dana bar u rukometu netko i nešto. Još da nam vratite sudbine naših malih života u naše ruke, a ne da strepimo od svakog računa za plin i struju ili rate kredite. Ako to postigne neka hrvatska vlast u sljedećih 20 godina, svaka joj čast. Ali sam nekako bliži dojmu da se ti koji će to postići, nažalost, još nisu rodili. Jer za taj osnovni posao svake vlasti, naši vlastodršci nikako dosad nisu imali vremena. I ako je netko i pomislio da je s aktualnom vlasti došao taj trenutak, “kukurikavci” su učinili sve da u ove dvije godine temeljito demantiraju tu zabludu već poslovično naivnog prosječnog Hrvata.

Istina, nisu još dosegnuli razmjere pljačke HDZ-ovih perjanica, ali su nas u ekonomskom smislu vratili još nekoliko godina unatrag, tako daleko od slatkorječivih obećanja koje nam je na početku mandata davao jedan od njih, koji je danas u zatvoru, odbačen i od svojih dojučerašnjih političkih podanika. Za prave probleme ljudi političari nisu imali vremena jer su se morali baviti onime što i svi prije njih. Prošlošću, posebice partizanima, ustašama i Udbom, produbljivanjem ideoloških podjela među građanima te međusobnim prepucavanjem, s pregršt zlobe i mržnje prema onima koji misle drukčije. Vjerojatno nismo bolje ni zaslužili kada su nam to i danas glavne teme. Njihovo razrješenje sigurno će imati presudnu ulogu u određivanju budućnosti tek rođenih beba ili završenih diplomanata na fakultetima, koji love vezu za put bez povratka preko “velike bare”. To je krajnja posljedica naše “bitke svih bitaka”, u kojoj smo tako teško i krvavo izborili samostalnost. Da bi nas, s pristojne udaljenosti, svisoka i s podsmijehom, gledali likovi koji su to razdoblje hrvatske povijesti temeljito kapitalizirali i iskoristili za ulazak u krug onih koji “nešto znače”, a zapravo im mentalni doseg ne stiže dalje od pola kile mozga i čuvara državnih pečata. Ova je država sudbinu svojih građana do daljnjega zapečatila, ma koliko većina vodećih likova naše ponosne “velesile” šutjela o tome.