O dbijajući zahtjev za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti dijela Statuta Grada Belog Manastira, Ustavni sud je jučer samo potvrdio ono što svi znamo. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, koji je donesen prije posljednjih lokalnih izbora, nedorečen je i nije jasno razgraničio ovlasti gradonačelnika, župana i općinskih načelnika s jedne, a vijeća i skupština s druge strane. Što u novim uvjetima, stvorenim direktnim izborom čelnih ljudi gradova, županija i općina na njihove funkcije, u nekim sredinama stvara probleme. Iako su na to mnogi upozoravali još prije izbora, zakonodavac se nije pretjerano uzrujavao. Iz današnje perspektive moglo bi se reći da je aktualna vlast dobro procijenila da bi im taj prazan prostor jednog dana mogao dobro doći.

Dvovlašće u gradovima
U gradovima u kojima su HDZ-ovi kandidati (primjerice Beli Manastir ili Vukovar) izgubili izbore, ali je HDZ s političkim partnerima zadržao većinu u gradskim vijećima, sada bismo i praktično mogli dobiti dvovlašće. A ujedno će se i omalovažiti osnovna ideja direktnog izbora gradonačelnika i župana - da građani svojim glasom direktno biraju čovjeka koji će donositi najvažnije odluke na lokalnoj razini, a ne da o tome odlučuju postizborne koalicije skupljene po načelu pojedinačnih ili stranačkih motiva i interesa. Jer imenovanje predstavnika gradova (županija) u skupštinama trgovačkih društava ili upravnim vijećima ustanova čiji je grad (županija) vlasnik ili osnivač, svakako ne pripada nebitnim ovlastima. I s pozicije utjecaja na njihov kvalitetan rad i s obzirom na to da su, posebice u većim gradovima, tu stranke uvijek skućile nemali broj “kvalitetnih stranačkih kadrova”. A sigurno ideja uvođenja direktnih izbora nije bila da se ta loša praksa kroz stare statute i stranačke trgovine u gradskim vijećima zadrži na snazi. To koliko je energije, vremena, pa i novca poreznih obveznika već dosad potrošeno na nepotrebne rasprave o tome tko je nadležan za spomenuta imenovanja vjerojatno ne treba nikome objašnjavati. Da je zakonodavac bio ozbiljniji, ne bi se događalo da, primjerice, na Vukovarskom radiju istovremeno budu imenovana dva direktora.

Trgovački sud misli drukčije
“Pranje ruku” Ustavnog suda od sudjelovanja u raspravi o tom slučaju samo je još jedan doprinos dvadesetogodišnjoj hrvatskoj tradiciji “što nelogičnije, to bolje”. Ne sumnjam da tako ozbiljna institucija ima zakonsko uporište za odluku “da to nema veze s njima”, ali ni mrvica više zdravog razuma, bar u obrazloženju, ne bi škodila. Ovako proizlazi da je sve u najboljem redu, a nije, čemu u prilog govori i činjenica da su trgovački sudovi (pa i Visoki trgovački sud) zauzeli oprečan stav, dajući za pravo gradonačelnicima i županima da odlučuju o skupštinama trgovačkih društava. To što Ustavni sud kaže da je nadležnost nad imenovanjima stvar Statuta jedinica lokalne samouprave imalo bi smisla da statuti nisu pisani u vrijeme dok nije bilo direktnog izbora župana i gradonačelnika. A jesu. I sad su neke njihove odredbe, poput ove, besmislene. A u nekim ih se sredinama ne može promijeniti te ih učiniti kvalitetnijima, logičnijima i sukladnima ideji direktnih izbora jer interesi većine u gradskim vijećima to ne dozvoljavaju. Logično bi bilo da se onda time netko pozabavi i riješi problem. No, ne u Hrvatskoj, ne s ovom vlasti.