Datum objave: 16. siječnja, 2019.
Mirna reintegracija o kojoj se i ove obljetnice govori kao o “mirnoj” uopće
nije bila “mirna reintegracija”, nego posljedica veličanstvenih oslobodilačkih,
ratnih (!) operacija Hrvatske vojske.
Kapitulacija
Naša je vojska u dvije oslobodilačke
akcije, Bljesak i Oluja, pokazala takvu moć, motivaciju i znanje da se danas uče
kao genijalne vojne pobjede na najvišim vojnim učilištima svjetskih sila,
posebno Oluja. Pomesti u nekoliko dana do zuba naoružana okupatore, ušetati se u
Knin i Okučane kao da su pregazili plitak potok, bio je signal Srbima koji su
pod okupacijom držali istok Hrvatske da ih uskoro čeka ista sudbina.“Što još da
vam obećam?” upitao je Franjo Tuđman u Splitu okupljeno mnoštvo oduševljeno
uspjesima Hrvatske vojske. Sjećate li se odgovora mase na Rivi: “Vukovar,
Vukovar, Vukovar!!!!” Dakle, ovo što nazivaju mirnom reintegracijom ne samo da
je pogrešno nego i orvelovski opasno jer se od okupatora poput Voje
Stanimirovića napravilo - mirotvorca!? Zato smatram da vraćanje u ustavnopravni
poredak RH teritorija istoka Hrvatske, s Vukovarom kao simbolom te epopeje
Domovinskog rata, treba prestati zvati “mirnom reintegracijom”, nego točnim
imenom ratne terminologije - kapitulacijom! Kapitulacijom koja je bila jedini
izbor pobunjenih Srba, četnika i (bivše) JNA, nakon Oluje i Bljeska. Nisu se
pobunjeni Srbi “mirno reintegrirali” jer im je bilo do mira i teritorijalne
cjelovitosti Republike Hrvatske, naprotiv, nije im ni danas, nego zato što su
bili de facto vojno poraženi. Potučeni do nogu.Pobunjeni Srbi nisu se “mirno
reintegrirali”, nego su položili oružje, kapitulirali, jer bi ih u suprotnom
opet pregazili kao plitak potok. Mi danas ne obilježavamo nikakvu “mirnu
reintegraciju”, nego vojnu pobjedu i kapitulaciju srpske okupacijske vojske koja
je etnički očistila cijeli istok Hrvatske i počinila, uz Srebrenicu, najveće
zločine u Europi nakon Drugog svjetskog rata.No postoji jedna žalosna činjenica.
Pobunjeni Srbi su vojno kapitulirali, vojno su poraženi, “integrirani”, ali nisu
politički, u smislu provođenja politike Beograda i velikosrpskih mitova i laži
danas, naprotiv, politički su ojačali i na čelu s Pupovcem i Stanimirovićem koji
je zapamćen po izjavi da je pala vukovarska bolnica “zadnje ustaško uporište”
dugo su vremena, pa i danas, dio vladajuće većine. Pupovac je tijekom
Domovinskog rata činio goleme štete “svojoj” domovini. Nekažnjeno. Dovoljno je
samo spomenuti brutalnu laž o tisućama prekrštenih Srba u jeku agresije na
Hrvatsku, što je odjeknulo u tada nama nesklonoj tzv. međunarodnoj zajednici. No
Pupovac može voditi, a ova laž o “prekrštavanju” to jest, specijalni
informacijski rat protiv Hrvatske nekoć, može danas biti na skupu na kojem
Šešeljev učenik, predsjednik Vučić, koji je tijekom Domovinskog rata na
okupiranim područjima držao “motivacijske govore”, uspoređuje Hrvatsku s
nacističkom Njemačkom, Pupovac koji provodi politiku Beograda o “ravnoteži
krivnje”, šuti o zločinu nad dr. Šreterom, Pupovac može sve bez ikakve
(političke) odgovornosti, naprotiv čuva ga se kao “suho zlato”.
Packe
Da ne spominjem što rade Pupovčeve Novosti
financirane “ustaškim” kunama. Ali kada gradonačelnik Vukovara Ivan Penava
upozorava da u Vukovaru zločinci šetaju ulicom, da velikosrpski projekt u
Vukovaru nije mrtav, da su vlastitu djecu zagadili mržnjom prema hrvatskoj (i)
himni, da za Vukovar nitko nije odgovarao, i to smirenim, uravnoteženim,
argumentiranim govorom i tonom, onda je Andrej Plenković u mahu udijelio packu
gradonačelniku Penavi koji govori istinu, vapi za pravdom i stao u obranu -
Pupovca. Pupovac smije lagati, izvrtati povijest i činjenice od devedesetih do
danas, ali Penava ne smije govoriti istinu. Zato Plenković poručuje Penavi kako
“politiku HDZ-a vodi vodstvo stranke, predsjednik, Predsjedništvo i nitko
drugi”. Izjava je promašena jer Penava je govorio o stanju u Vukovaru, a ne o
politici stranke, no dirnuti u Pupovca istinom i činjenicama za Plenkovića je
napad na - politiku HDZ-a!? Zemljo - otvori se! Pupovac naprijed, Penava -
stoj.