MIKLEUŠ - Zvonko Vrekalić (59) iz Mikleuša u tom je kraju poznat kao nekadašnji nogometni sudac i delegat, vatrogasac i darivatelja krvi. Zvonko je u sedam godina prošao tri operacije limfnih čvorova, nebrojene zahvate, medicinske preglede, kemoterapije, a sve je završilo transplatacijom vlastitih matičnih stanica.

Sve je počelo u siječnju 2017. godine kada je Zvonko u naponu radne snage radeći u Drvo-trgovini u Slatini obolio od upale pluća.

- Uspio sam zaliječiti upalu i vratio se na posao, no vrlo brzo prestao sam raditi u toj tvrtki tražeći drugi posao. Nakon određenog vremena počela me hvatati velika temperatura, a nisam znao zbog čega. Nekako sam uspio to suzbiti i onda u kolovozu iste godine sjedim na dvorištu i planiramo sutradan supruga i ja odlazak na more, na godišnji. Primjećujem da me nešto pecka i žulja ispod ruke i kada je supruga došla s posla, pokažem joj, a ona ostala u čudu jer sam imao kvrgu veliku gotovo kao orah. Bio je to limfni čvor, ali ipak smo otišli na more i nakon povratka kreće moj put po bolnicama – prisjeća se Zvonko Vrekalić.



Nalazi s punktiranja pokazali su da je riječ o akutnoj upali.

- Kada se to sve smirilo, počeo sam voziti kamion i osjećao sam se dobro. U prosincu sam uklonio kvrgu. Analiza uzorka pokazala je da imam Hodgkinov limfom, potom sam obavio CT - nalaz bio dosta uredan, no moja liječnica ipak mi je dala uputnicu za bolnicu Merkur u Zagrebu. Nalaz uzorka odstranjenog tkiva ispod ruke bio je pozitivan i morao sam krenuti s kemoterapijom u dva ciklusa, odnosno 6 mjeseci – kaže Zvonko. Nalaz nakon terapija pokazao je da je bolest stagnirala. Ipak, Zvonko se želio uvjeriti da je sve "čisto" i obavio PET/CT, koji je pokazao novo nakupljanje glukoze na vratu.

- U to vrijeme je Zvonko ponovno počeo raditi, vozio je veliki kamion. Kada smo vidjeli te nalaze, uplašili smo se što dalje. Zvonko to nije prihvaćao, govorio je dao se osjeća dobro i da nalaz nije točan. Odmah smo kontaktirali doktoricu koja je vodila njegovu bolest na Merkuru u Zagrebu i ona je tražila nalaz na uvid nakon čega ga je odmah pozvala hitno u Zagreb. Nalaz se pokazao dobrim, no čvor je trebalo odstraniti, pa je moj suprug išao i na drugu operaciju limfnih čvorova – priča Zvonkova supruga Željka. Drugi dan nakon vađenja konaca Zvonko je sjeo u kamion i nastavio raditi jer sve je upućivalo na to da je sve u redu. No, u svibnju 2022. Zvonko ima povišen CRP, što je upozoravalo na novu upalu.

- Temperatura me hvatala svakih pet šest-dana, čak do 40 stupnjeva. PET/CT opet je pokazao nakupljanje glukoze na vratu i obavio sam i treću operaciju limfnih čvorova na vratu. I ponovno primanje jakih kemoterapija, a nakon toga je nalaz PET/CT pokazao da bolesti više nema. Ali još sam morao na kontrole i tada su mi rekli da mi moraju uzeti matične stanice – kaže Zvonko.



- Uslijedilo je zahvat u bolnici Merkur. Operacija je trajala 3 sata i 20 minuta, uzeli su mi matične stanice i zamrznuli ih. Pustili su me potom kući na nekoliko dana i nakon toga su me pozvali na transplantaciju. Dvadeset dana bolnice, nikamo van, skidanje imuniteta i sve ostalo. Svaki dan 3 do 3,5 litara tekućine dobivate, to je terapija koja skida imunitet. Kada se to u danu završi, dobivam dvije ampule u venu i to zahtijeva stalan odlazak na WC. Velika je to patnja, ali i to je prošlo, a nakon skidanja imuniteta uredno sam jeo i pio i tada su mi vratili matične stanice u tijelo, a doktorica je rekla da ću u ustima osjetiti kuhani paradajz, i tako je i bilo – priča Zvonko i ističe da mu je transplantacija matičnih stanica bila najteže iskustvo. Zvonko se osjećao dobro, krenuo je oporavak, ali nakon dva dana nestao mu je apetit, izgubio je sedam kilograma.

- Opet me uhvatila temperatura koju je prouzročio jedan lijek. Odmah su mi promijenili terapiju, sve se stabiliziralo, došao sam kući i bilo je dobro. Nakon par dana izgubio sam snagu, nisam mogao hodati kako treba. Ponovno na kontrolu, testiranja su pokazala paravirus. Opet tablete, oporavak i nakon dva mjeseca nekako sam se očistio. U lipnju 2023. opet upala pluća pa ponovno paravirus. Uspio sam to sve još jednom očistiti i ove godine u travnju imao sam još jednu upalu, ali to je brzo prošlo. Danas se osjećam dobro, hvala Bogu, zadnja kontrola nedavno je pokazala da je sve O. K. – kaže s osmijehom Zvonko, koji odlazi u invalidsku mirovinu i zahvaljuje svim liječnicima koji su mu pomogli.

- Ova moja priča je takva kakva je, a ova prezentacija u medijima moja je želja da svima pokažem da nikada ne odustaju. Ja nikada nisam prihvatio da sam bolestan i nikada nisam odustao od sebe, to me je valjda i držalo – zaključio je Zvonko Vrekalić.