Novo sjajno ostvarenje prominentnog talijanskog redatelja Mattea Garronea, drama “Ja, kapetan” (“Io capitano”), zaigralo je u kinima diljem Hrvatske.

Na premijernoj projekciji na festivalu u Veneciji u rujnu prošle godine “Ja, kapetan” privukao je veliku pozornost, punih trinaest minuta trajale su ovacije publike nakon filma, a kruna je svakako bio Srebrni lav koji je Garrone osvojio za najbolju režiju. Od tada pa sve do danas film je nastavio dobivati pohvale kritike i publike te povećavati broj osvojenih nagrada i priznanja. Garrone je ovaj put snimio pravu epsku priču o problemima afričkih migranata. Osim zbog režije, “Ja, kapetan” najviše je hvaljen zbog snažnog glumačkog debija tinejdžerske zvijezde Seydoua Sarra, koji je na Veneciji osvojio nagradu za najboljeg mladog glumca.

Priča je to o tinejdžeru koji skupa sa svojim rođakom odluči napustiti Dakar u Senegalu, te se zaputiti do Europe. Riječ je o modernoj odiseji o Seydouu i Moussi, u kojoj dva protagonista moraju nadvladati niz ozbiljnih prepreka kako bi došla do svog konačnog cilja, za koji smatraju da će im osigurati bezbrižniji život. Tijekom svog putovanja prisiljeni su učestalo se mijenjati, sve dok Seydou u konačnici ne postane junakom. Ta velika avantura svog će gledatelja voditi kroz pogibeljnosti pustinje i mora te dvosmislenosti i proturječnosti ljudskih bića, tijekom kojih se snovi, nade i ambicije glavnih likova pretvaraju u surovu borbu za preživljavanje.

Imena Kouassi Pli Adama Mamadou, Amaud Zohin, Amara Fofana, Brhane Tareke ili Siaka Doumbia ne znače nam mnogo, no to su migranti iz stvarnog života koji su s redateljem Garroneom odlučili podijeliti svoja iskustva teškog putovanja iz Afrike do Europe. Garrone je već otprije imao ideju snimiti film o migrantima iz Afrike, ali tek nakon što je upoznao stvarne osobe koje su proživjele ono o čemu je on želio snimati, odlučio je napisati scenarij. Zajedno s Massimom Gaudiosom, Massimom Ceccherinijem i Andreom Tagliaferrijem u konačnici je osmislio priču o dva mlada tinejdžera koja se iz Senegala žele domoći talijanske obale, u kojoj vide spas za sebe i za svoju obitelj.

Garrone je priznao da je bio zabrinut u vezi s filmom, te da mu je trebalo čak osam godina kako bi se odlučio snimiti ga: “Mučio me rizik potencijalne eksploatacije migranata i činjenica da bih njihovo putovanje prikazao svojim očima”, izjavio je nakon što je “Ja, kapetan” dobio nominaciju za Oscara u kategoriji najboljeg međunarodnog filma, te dodao: “U posljednjih petnaest godina 27 tisuća ljudi umrlo je u pokušaju ostvarivanja putovanja kakvo prikazujemo u filmu. Željeli smo dati vizualnu formu dijelu putovanja migranata koji mi zapravo nikad ne vidimo. Sve što vidimo jest kad oni već dođu na našu obalu, što najčešće vidimo samo na televiziji u formi vijesti. Nemamo blagog pojma o tome što su sve proživjeli kako bi stigli do nas.”

Uz sjajne glumačke nastupe dvaju tinejdžera, Seydoua Sarra i Moustaphe Falla, koja se praktično prvi put pojavljuju na filmu, fascinantnu fotografiju i besprijekornu režiju, drama “Ja, kapetan” svakako spada u sam vrh trenutačne kinoponude. D. Miklić