Objavljeno 27. lipnja, 2024.
Na mjestima u vrtu gdje rastu kadifice i neveni, u tlu nema zemljišnih štetnika ni gljivica
Razna kemijska sredstva zagađuju okoliš, površinske i podzemne vode te imaju vrlo štetan utjecaj kako na čovjeka tako i na cjelokupan biljni i životinjski svijet. Zaštita od štetočina i bolesti prirodnim putem nije uvijek toliko brza i efikasna kao kemijsko tretiranje, ali za čovjeka, prirodu i životinje definitivno je manje opasna.
Suživot
U ekološkoj proizvodnji biljke hranimo organskim gnojivom i kvalitetnim kompostom, korov uklanjamo mehanički, biljke prskamo biljnim pripravcima, a zaraženo bilje i voćke redovito uklanjamo. Tako biljka postaje zdravija, otpornija i spremna dati zdrav plod. U borbi protiv štetočina može pomoći prirodni suživot nekih biljaka - ako ih posadite jednu blizu druge, povećava se njihova snaga i urod te se one bolje štite od nametnika. Na primjer, sadnja mrkve uz luk štiti biljke od lukove/mrkvine muhe, a zabijanje grana bazge u tlo služi kao zaštita od krtica. Onako kako biljke imaju ljekovito djelovanje na ljudsko zdravlje, mogu pozitivno utjecati i jedna na drugu. Biljke koje ubrzavaju rast, obogaćuju i gnoje tlo su kopriva, gavez, sjeme i cvijet komorača, volovski jezik, mladice i lišće rajčice, lišće cikle. Biljke koje djeluju protiv nametnika su kopriva, hrastov list skupljen ujesen, list rabarbare, vratić, neem, list bazge, ljupčac, pelin, kamilica i sve biljke koje sadržavaju mnogo tanina (hrastova kora, orahovo lišće...). Biljke koje sprječavaju bolesti su preslica, brezov list skupljen u jesen, paprat, orlovska paprat, češnjak, poriluk, luk. Sve navedene biljke možete rabiti svježe ili osušene. Berite ih neposredno prije cvatnje na sunčanim mjestima i po sunčanom vremenu. Usitnite ih i sušite na čistom, prozračnom i sjenovitom mjestu. Najbolje ih je prostrijeti u tankom sloju na pocinčanu mrežu i povremeno ih okretati. Osušene biljke čuvajte u platnenim vrećama ili u drvenim sanducima.
Prihrana
Koristite se biljkama iz prve grupe kao tekućim gnojivim da biste aktivirali život u tlu. Biljke usitnite i stavite ih u drvene ili glinene posude, može i plastične, ali nikako metalne. Napunite posudu do pola i nalijte do vrha kišnicu ili vodu iz rijeke ili jezera. Voda iz vodovoda zbog klora nije dobra. Posude stavite na sunce, prekrijte mrežicom ili daščicama i dvaput dnevno promiješajte. Kada se tekućina počne pjeniti ubacite šaku kamenog brašna (na deset litara vode), da spriječite neugodne mirise. Nakon tri-četiri sunčana dana gnojnica je gotova (kad se više ne pjeni). Upotrijebite je za zalijevanje tla oko biljaka, razrijeđenu 1:10 za lisnato ili 1:2 za plodovito povrće.
Neven, koji je poznat po svojim ljekovitim svojstvima, izlučuje sok koji pomaže tlu pri oslobađanju od štetnih tvari. Korijen kadifice izlučuje fitotoksine koji su otrovni za parazitske gljivice, ali i za crve koji uništavaju korijen. Na mjestima gdje rastu kadifice i neven, u tlu nema zemljišnih štetnika ni gljivica. Leptira kupusara najbolje ćete otjerati ako između zeljastih biljaka zasadite rajčice. Leptiri kupusari ne vole miris rajčice.
Jasminka Knežević
Pripravak od koprive hrani biljke
Osnovni sastojak pripravka protiv biljnih ušiju je kopriva. U 10 l vode, najbolje kišnice, potopite 1 kg usitnjenih svježih listova koprive ili 100 – 200 g suhih. Ostavite prekriveno 24 sata, ne držite duže jer se stajanjem smanjuje učinkovitost preparata. Procijedite i tako dobivenom tekućinom prskajte napadnuto bilje svaka tri do pet dana. Tako pripremljen pripravak može poslužiti i za dohranu biljaka.
Tlo
Ne zaboravite da je temelj za zdravu i otpornu biljku zdravo tlo iz kojeg raste i iz kojeg uzima hranu. Dokazano je da na zdravom tlu raste manje korova.
Lisne uši
Lisne uši znaju ponekad biti zbilja dosadne. Najlakše ćemo ih odbiti od biljaka ako u blizini oboljele biljke posadimo lavandu ili čubar. Lisne uši s biljaka možete ukloniti mlazom vode.