Hrvatska se baš ne može pohvaliti uspjesima u trećim susretima skupine na Europskim prvenstvima. Od šest takvih utakmica tri nam nisu bile presudne, a u preostale tri samo smo jednom uspjeli pobijediti i osigurati plasman u nokaut-fazu natjecanja. U preostala dva slučaja doživjeli smo poraz i morali se suočiti s ispadanjem.



Na Eurima 1996., 2008. i 2016. uspjeli smo osigurati plasman u drugu fazu natjecanja već nakon prva dva susreta. U Engleskoj 1996. imali smo svih šest bodova (pobjede na Turskom i Danskom), pa smo u 3. kolu igrali opušteno sa šarenom postavom, pa smo "dobili po ušima" (poraz 3:0). Na Euru 2008. u Austriji i Švicarskoj također smo imali maksimalan učinak u prva dva susreta (pobjede nad Austrijom i Njemačkom), ali tadašnji izbornik Slaven Bilić, valjda poučen iskustvima s Eura 1996. kada je bio igrač, nije dopustio opuštanje, pa smo pobijedili Poljsku s 1:0 premda je i on odmarao najveći dio udarnog igračkog ešalona. Konačno u Francuskoj 2016. godine nakon prva dva nastupa smo imali četiri boda što nam je garantiralo prolazak u osminu finala (već tada je na snazi bio današnji sustav natjecanja po kojem su uz dvije prvoplasirane reprezentacije prolazila i četiri najbolja treća nap.a.), ali svejedno smo protiv Španjolske igrali na pobjedu i do nje došli s 2:1. Nažalost, osvajanje prvog mjesta u skupini tada se nije pokazalo kao sretno rješenje jer smo u osmini finala naletjeli na Portugal i izletjeli s Eura nakon poraza u produžecima. Tako smo igrali u susretima koji nam nisi bili "o glavu". U onima koji su nam predstvaljali "biti ‘il ne biti" nismo se baš proslavili. U Protugalu 2004. posljednje kolo dočekali smo s dva boda (remiji protiv Švicarske i Francuske) pa nam je susret protiv Engleske bio ključan za prolaz dalje. Nismo uspjeli, iako smo rano poveli pogotkom Nike Kovača, Englezi su nas kasnije baš pomeli s travnjaka Luza, pobijedili nas sa 4:2 i poslali kući. Tada su jednostavno bili prejaki za našu tranzicijsku reprezentaciju koja je prolazila kroz smjenu generacija, a za Engleze je igrala njihova "zlatna generacija" koja na koncu nije nikada ostvarila veliki rezultat. Novi ključni susret u 3. kolu Europskih prvenstava stigao je osam godina kasnije 2012. u Poljskoj i Ukrajini. Hrvatska je igrala dobar nogomet, ali je imala sličnu grupu kao i na ovom Euru sa Španjolcima i Talijanima. Treći susret koji smo igrali protiv Španjolske dočekali smo s četiri boda i određenim optimizmom, iako su Španjolci tada bili aktualni svjetski i europski prvaci. Odigrali smo odličnu utakmicu, ali nismo uspjeli. Poraženi smo minimalno (1:0) pogotkom koji smo primili u posljednjim trenucima susreta. Za siguran plasman u četvrfinale trebala nam je pobjeda jer su Talijani imali dva boda i susret protiv Republike Irske koja je bila najslabija u skupini. Ispali smo, ostao je žal jer je bio dojam kako vrijedimo više. Španjolci i Talijani su na kraju igrali finale tog Eura.



I konačno, jedini pozitivan rezultat u trećoj utakmici skupine na europskim prvenstvima ostvarili smo na posljednjem turniru. I tada smo u prva dva kola imali mizeran učinak od jednog boda (poraz od Engleske i remi s Česima), ali smo u 3. kolu naprašili Škotsku na njezinu tlu (3:1), te kao drugoplasirani otišli u osminu finala, gdje su nas u kopenhagenskom trileru zaustavili Španjolci nakon produžetaka (5:3).

Iz povijesti se, dakle, može izvući zaključak kako se baš nismo najbolje snalazili u trećim susretima skupine kada nam je o njima ovisio prolazak u drugi krug. No, opet, jedini kojima je to uspjelo su aktualni izbornik Zlatko Dalić i igračka generacija koju predvodi Luka Modrić.