Razgovarao: Danijel MIKLIĆ

Na Europskom će nogometnom prvenstvu u Njemačkoj od 14. lipnja do 14. srpnja biti odigrana 51 utakmica, a gledatelji ih mogu pratiti na HTV2, HR2 i HRTi, uz dodatne sadržaje na sport.hrt.hr/euro-2024, kao i na društvenim mrežama. Svaki dan na HTV2 također ćete moći u emisiji "EURO 2024" pratiti analize, komentare i najave stručnih gostiju, bivših nogometaša, trenera i eminentnih sportskih novinara. Voditelj projekta praćenja Prvenstva je Marko Šapit, kao voditelji studijskih emisija izmjenjivat će se Viki Ivanović i Ivan Dorian Molnar, a potonjem smo tim povodom postavili nekoliko pitanja.

Po čemu ti je u sjećanju ostao posljednji Euro, kada si emisije vodio s Robertom Ferlinom?



- Na posljednjem Euru i Svjetskom prvenstvu izmjenjivao sam se s Robertom i bilo je to sjajno iskustvo. Taj Euro, koji se zbog situacije s koronavirusom održao 2021., bio je poseban po mnogočemu. Za mene prvo veliko natjecanje kao voditelja, nesvakidašnja situacija s brojem gledatelja na stadionima, a svakako ću najviše pamtiti osminu finala protiv Španjolske i dramu koja se odvijala, ne samo u Kopenhagenu već i kod nas u studiju dok se pratila utakmica. Nedugo nakon toga ugostio sam i izbornika Dalića u velikom intervjuu u našem studiju emisije "Europeo", i to mi je nekako obilježilo prvenstvo.

Postoji li neko veliko natjecanje ili događaj za koji možeš reći da si se preko njega zaljubio u sportsko novinarstvo, odnosno da si odlučio postati sportski novinar?



- Oduvijek sam pratio sport, najviše nogomet, koji sam i trenirao, i pamtio sam rezultate, utakmice i sve vezano uz velika natjecanja. Počeo sam s 19, 20 godina pisati po Facebooku razne "osvrte" uz fotografije gdje sam htio vidjeti hoće li to biti zanimljivo mojim prijateljima. To je jedan prijatelj vidio, pronašao link na Sportnetu, u kojem je pisalo da traže suradnike, ja sam se javio, počeo pratiti HNK Rijeku i tako je počela priča. Znao sam u toj dobi da želim postati sportski novinar, ali nisam mogao ni sanjati da će se sve ovako razviti i da ću danas biti ovdje gdje jesam. Prije 12 godina živio sam u malom stanu u Rijeci, povremeno pisao kad bih imao vremena, uz dva posla koja sam radio i srijedom gledao Ligu prvaka, slušao utakmice na radiju na poslu i maštao o tome da to i meni jedan dan bude posao. Nisam mislio da ću sada već osam godina živjeti i raditi u Zagrebu i upoznati mnoge ljude koji su za mene bili "oni s radija, televizije i iz novina" te s njima raditi i od njih učiti. Prošao sam web-novinarstvo, radio, televiziju, radio u brojnim redakcijama razne novinarske forme i zahvalan sam što danas imam priliku biti dio Sportskog programa HRT-a. Nisam ni u jednom trenutku pomislio da bih mogao raditi nešto drugo niti mislim da ću ikada raditi bilo što osim ovoga. Tu usredotočenost sam dijelom imao uvijek u sebi, a dijelom je dugujem čovjeku bez kojeg sigurno ovo nikad ne bih radio. I uvijek ga želim istaknuti jer u ovom poslu teško da prođe nešto, a da me ne poveže uz njega. Korado Vujnović, sportski reporter i poznati glas Radija Rijeka, koji, nažalost, nije s nama već šest godina, rekao mi je jednom na Kantridi: "Želiš li stvarno raditi ovaj posao?" I od tog dana više ništa nije bilo isto.



Kreće Euro u Njemačkoj. U kojoj ti se mjeri intenzivira radna svakodnevica tijekom takvog jednog natjecanja i kako se nosiš s time?



- Za vrijeme SP-a u Kataru imali smo redakcijske sastanke i u 8 ujutro, kada bi emisija počinjala u 10.30 ili 10 uoči prve od četiri utakmice tog dana. Obično radimo od 12 do 15 sati sigurno kada su tri utakmice na rasporedu, kao što će to biti tijekom prva dva kola po skupinama na ovom Euru. Sve je jako intenzivno, ali i uzbudljivo. Ključ svega je ekipa koju imamo, što ne mislim pod onom floskulom "ljudi iza kamere, bla-bla", već je to zaista jedna sinergija. Produkcija, režiseri, tehnika, svi ljudi uključeni u emisiju koja traje cijeli dan rade na vrhunskoj razini i zbog toga je to na kraju - to. Ja sam spreman raditi koliko god treba, i na Euru i na Olimpijskim igrama, to su najveći sportski događaji i, naravno, dužni smo ljudima koji nas plaćaju i gledaju omogućiti sve najbolje što možemo. Ne mislim da radim nešto posebno zapravo, već sam samo predan svom poslu, što god radio.

U voditeljskoj ulozi izmjenjivat ćeš se s Vikijem Ivanovićem. Kako bi opisao svoju suradnju s njime te koje su, prema tvom mišljenju, njegove najveće novinarske/voditeljske vrline? S kime se najviše družiš od kolega s posla?



- Puno sam od Vikija naučio, posebno u svojim počecima. On je prije svega kvalitetan urednik koji zna što želi i izuzetno je snalažljiv u svakoj situaciji. Od prijenosa do emisija uživo, ima sad već bogato iskustvo, mrežu kontakata, poznanstva. Čovjek živi sport, prati sve, ne samo englesku ligu (smijeh), tako da smo uvijek u nekoj priči, od košarke do hokeja. Mi smo redakcija koja uživa u svom poslu i često se družimo i izvan radnog vremena, a iz redakcije najčešće vrijeme provodim s ekipom s kojom igram sportske pub-kvizove, a to su Stjepan Balog, Marko Šapit, Daniel Križ i Karlo Lacković. "Sportske kave", kako ih volimo zvati, ispijam s meni vrlo dragim kolegom s Hrvatskog radija, ali i velikim prijateljem, a to je Dameo Ramić-Kovačić. Na HRT-u imam jako puno sjajnih ljudi i izvan sportske redakcije, ponosan sam i što sam vjenčani kum mom dragom Igoru Dunaju, voditelju i uredniku podnevnog Dnevnika i Vijesti.

Koje reprezentacije vidiš kao favorite, a koju kao potencijalno najveće iznenađenje prvenstva? Kakav si inače prognozer?



- Vrlo sam loš prognozer, ali kad me netko pita - kažem. (smijeh) Mislim da bi debitant Gruzija mogla iznenaditi, proći skupinu pa što bude, a kao favorite uz Hrvatsku vidim Portugal i Francusku.



Kako ocjenjuješ izglede naše reprezentacije za dobar rezultat i što bi uopće po tebi bio dobar rezultat na nadolazećem Euru? Za koje igrače očekuješ da će biti hit prvenstva?



- Pa sad nas je reprezentacija nekako naviknula na velike stvari, ali zaista po kvaliteti naših igrača vidim nas bar u polufinalu. Četvrtfinale sigurno ne bi bio loš rezultat. Mislim da bi Mateo Kovačić mogao biti prvo ime naše reprezentacije, nekako bi to moglo biti "njegovo" prvenstvo, a "bljesak" očekujem od Marca Pašalića iz Rijeke na desnom krilu.

Vrlo brzo nakon Eura stižu i Olimpijske igre, gdje ćeš također sudjelovati u projektu praćenja. Veseliš li se i toj ulozi i kako ćeš joj pristupiti?



- Izuzetno se veselim Olimpijskim igrama u Parizu, nakon Zimskih OI u Pekingu, sada me čekaju i prve ljetne Igre. Bit ću komentator određenih događaja, raditi izvještaje, priloge, snimati izjave i biti jedan od urednika/voditelja iz našeg studija u Parizu. Veliko uzbuđenje.

Prije nešto više od godinu dana postao si tata. Kako je malena Mare i kako se snalaziš u roditeljskoj ulozi? Što si naučio o sebi i općenito o životu otkad vam je kći došla na svijet?



- Malena Mare nedavno je napunila godinu dana, prohodala je i svakim danom to je sve veće veselje za mene i moju suprugu Anu, koja je prekrasna osoba i predivna majka. Naučio sam da su me možda mnoge stvari u životu veselile, ali ništa kao ovo i da ništa ne bi imalo smisla bez djece.

Uz posao i obitelj, imaš li vremena za hobije, igraš li šah još uvijek?



- Pa sve manje, ali nađe se. Imam termin nogometa s prijateljima ponedjeljkom koji nastojim ne propustiti. Dok su povremeno supruga i kći u Splitu, ili u Zagrebu kad ona zaspi, odigram koju partiju svojih omiljenih videoigrica, uglavnom sportskih. Šah online svaki dan bar dvije-tri partije. I ne napuštam fantasy sportske igre, pratim hokej i bejzbol navečer za opuštanje i mali odmak od nogometa recimo. Košarka i Formula 1 također su sportovi koje volim i pratim.