Kad se radi o objavljivanjima knjiga, nakladnika/izdavača u Hrvatskoj sa svakim je danom sve više, što, između ostalog, upućuje i na činjenicu da knjiga zapravo nije u krizi, makoliko se na njezinu sudbinu s pojavom elektronskih izdanja (tzv. e-knjige) gledalo u nekom katastrofičnom kontekstu kraja svijeta, pa time i kraja knjiga. Ali, eto, na sreću knjige i nakladnika/izdavača, njezina klasična forma/format ne samo što nije u opasnosti nego joj se i budućnost doima blistavom, unatoč nizu problema s kojima se knjiga i dalje suočava u ovodobnom, digitaliziranoim i globalno umreženom, društvu spektakla, u kojem se daleko više gleda nego što se čita.

I onda kad, suočeni sa stvarnošću, iznova potvrdimo otprije znanu istinu da i u Hrvatskoj postoji izdavač poseban i unikatan u svakom, pa i komercijalnom, smislu, nema veće sreće i zadovoljstva nego se još jednom podsjetiti na takvo čudo neviđeno kakvo je u nas Šareni dućan, nakladnik iz Koprivnice, koji svim izazovima, dramama i nesrećama unatoč odolijeva vremenu i problemima, te ove, 2024. godine obilježava 30 godina svoga postojanja, u kojem poput svjetla u tami sjaji jedinstven katalog originalnih inozemnih naslova prevedenih na hrvatski uz poneki domaći, iz Lijepe Naše ili iz šire regije, a posljednjih godina i sve više stripova i glazbenih izdanja, vinilnih LP-ja i EP-ja, uglavnom iz bogate ostavštine prošlosti, kao i poneki friški naslov domaće produkcije. To je dakle taj Šareni dućan, glavom i bradom Krunoslav Jajetić sa suradničkom ekipom, koji stoje iza cijelog projekta od prvih dana, sredine 90-ih prošlog stoljeća.

Iz takvog fascinantnog obilja ponude za ovaj tjedan izdvajamo jedno također vrijedno i unikatno izdanje - Psihoanalitičke misli Sigmunda Freuda, u vrsnom prijevodu Maroja Višića, objavljeno prošle, 2023. godine. Ta knjižica džepnog formata (biblioteka Mali mrav), na nešto više od 160 stranica, u nizu znakovito naslovljenih poglavlja (O snovima, O djeci i odraslima, O društvu i politici, O religiji i mitologiji, O životu i smrti, O sebi i kokainu) donosi zbirku odavno legendarnih rečenica s kojima je Sigmund Freud (uz Carla Gustava Junga najpoznatiji i najpopularniji psiholog i psihoanalitičar u povijesti) ne samo u vrijeme objavljivanja šokirao znanstvene krugove nego i tijekom godina koje su slijedile urastao u kolektivnu svijest javnosti i masovne publike diljem svijeta. I kako je u svom kratkom pogovoru "Teoretičar ljudske misli" to lijepo zapisao Maroje Višić, koliko je Freudova teorija odredila na samo psihologiju kao znanost nego i nas same, pokazuje i to što se svi mi danas samorazumljivo služimo "freudovskim jezkom". Tako bez zadrške govorimo o Edipovu i Elektrinu kompleksu, suparništvu među braćom, narcizmu, libidu i seksualnim perverzijama. Zbirka tih mudrih misli zasigurno će proširiti freudovski vokabular čitatelja, zaključuje Višić. I apsolutno je u pravu. Jer genij Sigmunda Freuda i na stranicama ove knjige blista svom snagom i ostaje trajna baština čovječanstva jučer, danas i sutra.

O AUTORU: Sigmund Freud (rođen u Freibergu, današnji Příbor, Češka, 6. svibnja 1856., umro u Londonu 23. rujna 1939.) bio je austrijski neurolog i osnivač psihoanalize. Freuda se s pravom može smatrati jednim od najutjecajnijih intelektualaca njegova vremena, i to ne samo po njegovim opširnim i brojnim djelima nego i po voluminoznim pismima na koja je, bez pomoći osobne tajnice, marljivo i redovito odgovarao. Procjenjuje se da je tijekom života napisao oko 30.000 pisama. Pridržavao se samopostavljenog pravila da na svako pismo koje primi odgovori u roku od jednog dana.

Psihoanaliza, koju je utemeljio, istovremeno je teorija o ljudskoj psihi, terapija za njezino liječenje i stanovište s kojeg Freud tumači civilizaciju i društvo. Psihoanaliza je svojevrsni "kopernikanski obrat" koji pogađa čovjekovo narcističko uvjerenje o nadmoći i uzvišenosti mislećeg Ja. Freudova teorija o psihičkoj građi čovjeka, koju čine Ono (id), Ja (ego) i Nad-Ja (superego), postala je jedna od najsveobuhvatnijih i znanstveno potvrđenih teorija ličnosti. Freud je nedvojbeno pokazao da čovjekom vladaju nagoni koji proizlaze iz nesvjesnog (ida). Najširoj javnosti poznat je po seriji od dvadeset osam predavanja objavljenih u zbirci "Uvod u psihoanalizu". Premda možda najpoznatije, to djelo nije najvažnije. U svome magnum opusu "Tumačenje snova" pokazao je da su snovi libidov sigurnosni ventil.

Drugo najvažnije djelo, "Tri rasprave o seksualnosti", svrstava ga među pionire seksologije. U njemu je proširio koncept seksualnosti izvan konvencionalne uporabe kako bi uključio mnoštvo erotskih impulsa od najranijeg djetinjstva nadalje. Razlikujući seksualne ciljeve (slijepe i neselektivne težnje nagona) od seksualnih objekata (osoba koje nas privlače), razradio je repertoar seksualnog ponašanja, zaključivši da je seksualnost glavni pokretač najvećeg dijela čovjekova ponašanja.



Freudov uspjeh u psihoanalizi dijelom proizlazi iz njegove sposobnosti samoanalize i samokritičnosti. Cijelog života Freud je nastojao "biti svoj", što je za njega značilo bez uljepšavanja i samozavaravanja suočiti se sa sobom i sa svijetom. Bio je sposoban staviti se u ulogu pacijenta i sagledati se kao da se radi o nekome drugome. Svoj uspjeh nikad nije pripisivao talentu ili genijalnosti, nego ustrajnom radu i samodisciplini. Neumorno je isticao: "Nisam posebno nadaren. Sva moja sposobnost za rad vjerojatno izvire iz moga karaktera i nepostojanja izrazitih intelektualnih slabosti." Takva pretjerana samokritičnost, pomiješana s viktorijanskom radnom etikom i disciplinom, navest će ga da na izvjestan način ne prepozna šire implikacije vlastite teorije. Naime, Freud je preko nagona za životom Erosa i nagona za smrću Thanatosa ontološki zatvorio biće, a uživanje pokazao esencijom bića. To otkriće došlo je u kontradikciju s Freudovim ipak u osnovi buržujskim pogledom na svijet. Naime, Freud je pokazao da civilizacija počiva na odricanju od nagona i odgađanju zadovoljstva, što, prema psihoanalizi, izaziva neurotičnu bolest. Odnosno, Freud razvoj civilizacije vidi analognim razvoju ličnosti.

Bilo kako god, vratiti se Freudu svako malo, pa i kroz ove mudre misli, ne samo što je dobar izbor nego i nužnost i ovog našeg vremena, u kojem slavodobitno društvo spektakla možda i ponajbolje govori da je Sigmund bio u pravu kad je prepoznao iskonsku narav ljudskog bića, sa svim njegovim prednostima i manama. Pa i onima najgorima... Bravo, još jednom, i za Sigmunda Freuda i za Šareni dućan!