Magazin
RAZGOVOR: DAVOR GJENERO

Najvažniji zadatak novog saziva Sabora bit će izbor novih ustavnih sudaca
Objavljeno 18. svibnja, 2024.
DAVOR GJENERO POLITIČKI JE ANALITIČAR I KOMENTATOR S KRKA
Nakon što je predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović donio odluku o sazivanju prvog zasjedanja Hrvatskoga sabora u novom sastavu za četvrtak, 16. svibnja, a u međuvremenu predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković na temelju potpisa 78 zastupnika dobio mandat za sastavljanje nove vlade, stekli su se uvjeti za smirivanje napetosti i uspostavu nove vlasti kako bi država nastavila normalno funkcionirati u ponešto drukčijem rasporedu političkih snaga proisteklih iz uspješno provedenih pregovora HDZ-a i DP-a i kompromisnog rješenja u okvirima saborske većine i nove vlade.

Koliko god sve bilo očekivano, a u konačnici i relaksirajuće u odnosu prema izbornoj i postizbornoj napetosti, neki "repovi" se još vuku u javnosti, između ostalog i kad je Milanović u pitanju. Stoga smo u glavnom intervju ovotjednog Magazina o aktualnim temama i sadašnjoj situaciji, ali dotičući se i nekih nezaobilaznih aspekata iz predizbodne faze hrvatske političke scene, razgovarali s Davorom Gjenerom, političkim komentatorom i analitičarem s Krka.

ŠTETOČINA MILANOVIĆ


Koliko je novi saziv Sabora očekivan raspored snaga u političkom smislu ili možemo govoriti i o nekim iznenađenjima? Drugim riječima, uspoređujući prethodni i sadašnji saziv Sabora, kakav bi bio zaključak? Je li i u kojoj mjeri RH skrenula udesno? Koliko je pritom ljevica razočarala, poglavito SDP...? Milanović je htio skinuti HDZ i formirati lijevu koaliciju, a na kraju smo dobili najdesniju vladu dosad, kako se naglašava u medijima...

- Kao prvo, čini mi se da krivo procjenjujete koje je namjere imao Zoran Milanović u trenutku kad se odlučio pokušati provesti ustavni udar. Ustavni je udar pokrenuo zato što je na osnovi istraživanja javnog mnijenja znao da bi HDZ i premijer Andrej Plenković, prema odnosima snaga u tadašnjoj parlamentarnoj areni, trebali bez problema osvojiti izbore i osigurati sastavljanje nove većine prema istoj arhitekturi prema kojoj je većina bila formirana nakon rekonstrukcije prvog Plenkovićeva kabineta u proljeće 2017., odnosno nakon izbora u ljeto 2020. godine. Tada su formirane vlade umjerenog desnog centra, koje su činili centristički HDZ, zastupnici nacionalnih manjina i male liberalno-demokratske političke opcije. Ta arhitektura omogućila je da Hrvatska ima administraciju usredotočenu na glavni tijek politika unutar EU-a, administracija je bila homogena u suočavanju s kriznim situacijama (od blokade Agrokora preko COVID krize do potresa), efikasno je povlačila europska krizna sredstva, i ona iz fonda solidarnosti, i ona iz fonda za jačanje otpornosti, omogućila je fiskalnu konsolidaciju, gospodarski rast i poboljšanje kreditnog rejtinga i poslovnog okruženja.

A onda se uoči izbora iz sjene Pantovčaka pojavio Zoran Milanović...?

- Milanović je znao da je SDP klinički mrtva stranka, da je pitanje hoće li iz ovih izbora izići uopće kao druga najjača stranka u zemlji ili će njihov rejting potonuti ispod rejtinga zeleno-lijeve platforme Možemo! Cilj ustavnog udara bilo je zaustavljanje slabljenja SDP-a i jačanja platforme Možemo!, ali glavni cilj bio je stvaranje nečega nalik na ono što u Srbiji oblikuje autoritarni predsjednik Aleksandar Vučić. Kao i Milanović, i Vučić se suočava s raspadom "njegove" stranke, pa kao alternativu nastoji stvoriti "pokret za državu". Milanović je ustavnim udarom nastojao stvoriti autoritarni pokret, koji je prihvaćao njegovo "karizmatsko vodstvo", a platforma koju je nudio nije bila niti liberalna, niti lijeva, nego "neliberalna", populistička, antieuropska, antiatlantistička. Zato je na izborima više pomagao mobilizaciji populističkih aktera, koji ne pripadaju ustavnom luku. Učinak njegove intervencije bio je i slabljenje liberalnog centra, ali i stvaranje svojevrsne histerije u društvu, zasnovane na retorici o navodno općoj korupciji stvorenoj u vrijeme dvaju uzastopnih mandata premijera Plenkovića. Izbor državnog odvjetnika na kraju mandata prethodne administracije, iskorišten je kao povod za tu antikorupcijsku histeriju, iako je proveden posve u skladu s procedurom i transparentno, a informacije koje su ilegalno dopirale u javnost iz centara kojima taj izbor nije odgovarao, stvorile su neugodnu društvenu psihozu, ali u njima nije bilo ničeg što bi inkriminiralo izabranog državnog odvjetnika.

Dakle, taj, ipak blagi, pomak udesno, koji se dogodio u hrvatskoj parlamentarnoj areni u prethodnom razdoblju, posljedica je prije svega Milanovićeva udara na ustavni poredak, i pokušaja uspostavljanja obrasca neliberalne demokracije, koji obilježava one europske stranke i režime, koji su klijenti totalitarnog poretka Vladimira Putina. Taj je udar doduše blago oslabio HDZ, dramatično je oslabio liberalne političke opcije, blago pomogao stranci kojom je Milanović sve vrijeme upravljao iz sjene, ali bitno pomogao populističkim političkim opcijama.

Važno je, međutim, da taj patogeni utjecaj Zorana Milanovića nije doveo do toga da bi Hrvatska skliznula iz modela liberalne demokracije u model "neliberalne demokracije" i završila kao vazalna država totalitarnog režima u Moskvi. Vesna Pusić bila je u pravu kad je govorila o toj opasnosti i zagovarala veliku koaliciju, ali je potpuno pogrešno odabrala adresanta svoje ideje, jer se, tražeći demokratsku konsolidaciju obratila upravo onom tko je u najvećoj mjeri pridonio opasnosti da Hrvatska sklizne u "neliberalne" Putinove tračnice, a pogrešno je identificirala i saveznika za takvu konsolidaciju, zagovarajući da HDZ politički surađuje sa strankom koja je, pristavši sudjelovati u Milanovićevu ustavnom udaru, aklamacijom prihvativši njegovu premijersku nominaciju, prestala biti stranka u pravom smislu riječi, odrekla se svih političkih vrijednosti i ideologije i pretvorila se u puki pokret, sljedbu autoritarnog vođe.

Kakve će biti posljedice takve neustavne Milanovićeve akcije, osim za SDP također i za neke druge aktere, odnosno stranke...?

- Posljedice kolektivnog ritualnog samoubojstva SDP-a bit će dramatične. Vrlo je vjerojatno u pravu profesorica Mirjana Kasapović, koja upozorava na mogući scenarij potpunog nestanka SDP-ova utjecaja u političkoj areni. To bi značilo da bi dugoročno Možemo! mogla ostati jedina relevantna politička opcija lijevo od centra parlamentarne arene. Takozvani koalicijski partneri u Milanovićevoj listi Rijeke pravde nisu stranke u pravom smislu riječi, nisu se sposobne natjecati na izborima i nemaju ni relevantno biračko tijelo ni organizaciju, nego samo služe parlamentarnom udomljavanju svojih vodstava. Stranke koje imaju parlamentarni potencijal, u prostoru centra i umjerenog lijevog centra, pak, izlazile su na izbore samostalno i bile bitno hendikepirane histerijom koju je u areni stvorio Milanović, pa je njihov rezultat, samo pet osvojenih zastupničkih mandata, bitno slabiji od stvarnog političkog potencijala liberalno-demokratskih stranaka u Hrvatskoj.

I na kraju, proces raspadanja u strankama koje su uletjele u zamku Milanovićeva protuustavnog udara već je počeo. Najprije je pogodio Most, iz te stranke morao je otići bračni par Raspudić, jer je Nino Raspudić bio dio unutarnjeg kruga Milanovićeva ustavnog udara. Sva druga objašnjenja raskola ne čine se uvjerljivima, nego se radi o postizobrnom adresiranju odgovornosti za kompromitaciju pokreta i ispostavljanju cijene za neuspjeh. Takvom pokretu, kakav je Most, lakše je svu odgovornost za sudjelovanje u ustavnom udaru svaliti na marginalnog Raspudića nego utvrđivati odgovornost za politički promašaj i kompromitaciju, unutarnjem krugu donosilaca odluka i "osnivača" pokreta.

Obračun će se nastaviti u SDP-u, gdje su već definirani blokovi, od kojih jedan, onaj sa "sjeverozapada Hrvatske", kojem je ključni akter sudionik u ustavnom udaru, a drugi je onaj dalmatinski, koji bi htio obnoviti socijaldemokratsku opciju i u stranački vrh uvesti ljude nekompromitirane politikom destrukcije stranke, koji nisu izravno sudjelovali u protudemokratskoj konspiraciji.

Osim HDZ-a, pobjednik ovih izbora su i platforma Možemo!, koja polako postaje ključni akter lijevog političkog spektra u Hrvatskoj, kao i Nezavisna platforma Sjeverozapad Matije Posavca, koja bi uz IDS mogla postati ključan akter okupljanja liberalnih političkih opcija u Hrvatskoj.

KOMPROMIS I DOGOVOR


Osim novog Sabora, imamo novu vladu, koja je rezultat dugih i ne baš lakih pregovora HDZ-a i DP-a. Koliko je i to očekivani rasplet zbivanja, s obzirom na kompromise i popuštanja s obje strane? I koliko sad takav oblik koalicije, uz podršku nekih od manjina za i više od nužnih 76 ruku, može biti dugoročno stabilna opcija, i o čemu to ovisi, ponajviše?

- Ne čini mi se da su pregovori bili ni dugotrajni ni teški, kao što bi se dalo naslutiti iz vašeg pitanja. Doduše, ovaj put većina nije formirana u izbornoj noći, ali je oblikovana prije sazivanja konstituirajuće sjednice Sabora. Isto tako, posve je jasno da će odmah na prvoj sjednici Sabor biti konstituiran, da neće biti problema oko izbora njegova predsjednika, a vjerojatno ni radnih tijela. Odmah nakon konstituiranja Sabora provest će se rasprava o novom Zakonu o vladi (ovaj razgovor vodili smo prije konstituirajuće sjednice Sabora, 16. svibnja; nap. u.) i nakon toga će vlada biti izabrana. Dakle, od izbora do formiranja vlade proći će mjesec dana, a to je u europskim okvirima vrlo kratak rok.

Inače, građani od političara očekuju da "isporučuju javna dobra", a ne da vode političke sukobe i sudjeluju u stvaranju nestabilnosti. Osiguravanje stabilnosti osnovica je svakog racionalnog upravljanja, a pogotovo upravljanja javnim politikama. U koalicijskim vladama postizanje kompromisa najvažnija je vještina. Osnova stabilnosti može biti ili konsolidiranost svih partnera u inicijalno formiranoj većini, ili sposobnost brze rekonstrukcije većine, kakvu je premijer Plenković pokazao u vrijeme kad je Most pokušao zloupotrijebiti krizu u Agrokoru i zatresti stabilnost administracije. Svi akteri u većini imaju dovoljno iskustva da se moraju znati prilagoditi okolnostima i osigurati političku stabilnost u sljedeće četiri godine, koje bi zbog nestabilnih međunarodnih odnosa mogle biti i izazovnije nego što su bile prethodne godine

S novom vladom u svezi, kako komentirate raspodjelu ministarstava između HDZ-a i DP-a? Očekivano, logično ili dvojbeno, gledajući važnost i značenje pojedinih resora, i u političkom i u općedruštvenom smislu?

- Pregovori o formiranju parlamentarne većine bili su relativno jednostavni, jer su obje strane postavile jasne "crvene linije". DP je jasno odbio mogućnost da unutar koalicije, na bilo koji način, funkcionira ključna stranka srpske manjinske zajednice, SDSS. Njihov zahtjev je bio u velikoj mjeri iracionalan, ali oni nisu mogli odustati od njega, s obzirom na politička obećanja koja su davali u kampanji. S druge strane, premijer Plenković je vrlo jasno postavio svoje "crvene linije", mnogo racionalnije i pragmatičnije, vezane uz kreiranje javnih politika. Insistirao je na tome da se dva seta javnih politika, vođenih u prethodnom razdoblju, moraju nastaviti. Iako je DP očekivao da dobije upravljanje Ministarstvom unutarnjih poslova, činjenica da se to ministarstvo unutar europskih institucija smatra jednim od najboljih dijelova hrvatske administracije, te da je sjajno vodilo javnu politiku sprečavanja ilegalnih migracija, nije bilo ni pomisli da bi se u tom ministarstvu mogao dogoditi diskontinuitet. Isto tako, Ministarstvo kulture bilo je "eurokratski" vođeno i hrvatsku je kulturnu politiku usmjeravalo sukladno glavnom tijeku europskih kulturnih politika. Očito je da je premijeru Plenkoviću bilo važno da se takve politike nastave.

NOVI USTAVNI SUD


Kad smo na kraju dobili i novi Sabor i novu vladu, jesmo li time dobili i nužnu političku stabilnost za novi četverogodišnji mandat? Drugim riječima, koji će biti novi izazovi pred novim Saborom, ali i izazovi pred novom vladom? Izbor novih ustavnih sudaca nameće se kao jedan od ključnih trenutaka...

- Milanovićev ustavni udar napravio je golemu štetu hrvatskoj demokratskoj političkoj kulturi i bitno naštetio obnovi parlamentarnog povjerenja. A njega će trebati ubrzano graditi, jer već u lipnju, a najkasnije do početka prosinca, novi saziv Sabora mora (dvotrećinskom većinom) izabrati desetero sudaca Ustavnog suda. Ustavni sud mora biti formiran prije predsjedničkih izbora u prosincu, jer je to tijelo koje je posljednja žalbena instanca u izbornom procesu, i to je tijelo koje proglašava izborne rezultate.

Naravno, bez Ustavnog suda nije moguće ni redovito funkcioniranje države, ni sustavna zaštita ljudskih prava hrvatskih državljana. Izbor novih ustavnih sudaca bit će silno izazovan proces, jer ovaj put više HDZ i SDP, koji su od 1999. do danas uglavnom uspostavljali temeljnu suglasnost oko izbora novih sudaca, sada nemaju ni blizu dvotrećinsku većinu, a SDP sa samo 37 zastupnika više nema ni “veto poziciju”, ne može opstruirati izbor ustavnih sudaca. To je prvi zadatak novog saziva Sabora, koji treba obaviti brzo i efikasno, izborom desetero ozbiljnih pravnih eksperata u novi saziv Ustavnog suda.

Razgovarao: Darko JERKOVIĆ
Patogeni utjecaj Milanovića nije doveo do toga da bi Hrvatska skliznula iz modela liberalne demokracije u model "neliberalne demokracije" i završila kao vazalna država režima u Moskvi...

Ustavni sud mora biti formiran prije predsjedničkih izbora u prosincu, jer je to tijelo koje je posljednja žalbena instanca u izbornom procesu, i to je tijelo koje proglašava izborne rezultate...

Svi akteri u novoj saborskoj većini imaju dovoljno iskustva da se moraju znati prilagoditi okolnostima i osigurati političku stabilnost u izazovne sljedeće četiri godine...

Možda ste propustili...

BLISKOISTOČNO USIJANJE: PALESTINSKO PITANJE - RAT JE TRAJAN, MIR ILUZIJA...

Novi savezi, nove taktike, novi sukobi

MICHAEL FULLER ANGLIKANSKI TEOLOG IZ EDINBURGHA

U znanosti ima vjerovanja, kao što u vjeri ima razuma

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana