Magazin
KINESKI SINDROM

Podijeli pa vladaj: Turneja s jasnom propagandnom svrhom
Objavljeno 18. svibnja, 2024.
Kao u najboljim danima socijalizma, svagdje gdje došao kineski predsjednik je dočekan upravo trijumfalno. Ali jedino zato što su pomno izabrani samo "osobiti" partneri Pekinga jer pomaka - nema, piše Yuchen Li, čiji prilog za DW, uz neznatne prilagodbe, prenosimo u cijelosti.

Za Peking je samo po sebi razumljivo kako svagdje gdje će predsjednik Xi Jinping doći u Europi, to mora biti upravo spektakularni izraz naklonosti i oduševljenja za Kinu. Već u Parizu je kineski predsjednik dočekan svečanim mimohodom preko Champs-Elysees, a i to se jedva moglo mjeriti s dočekom kakav mu je tamošnje državno vodstvo priredilo u Beogradu i Budimpešti.

Bertram Lang s Goetheova sveučilišta u Frankfurtu objašnjava nam kako su ove tri zemlje redom "osobiti" partneri Kine u Europi, ali kao što je to redovito slučaj u kineskoj vanjskoj politici, najprije zato što od njih Peking ima velikih koristi, a ne obrnuto. Francuska je bila prva industrijska nacija koja je uspostavila diplomatske odnose s komunističkom Kinom, a povrh toga su obje zemlje stalne članice Vijeća sigurnosti. Mađarska se kao članica Unije uporno protivi svim pokušajima preispitati toliku ovisnost Europe od Kine, a Srbija - iako kandidat za članstvo, uporno pokušava sjediti ne samo na dvije nego na tri stolice.

MEDVJEĐA USLUGA


Stručnjak za politiku Kine iz Frankfurta nam objašnjava kako Peking države Europe dijeli u dva bloka - u "prijateljske" zemlje i u ostatak. "Ovaj posjet je usmjeren naglasiti odnose s prvom skupinom", smatra Lang. Zsuzsa Anna Ferenczy sa sveučilišta Dong Hwa u Tajvanu ide još dalje: ona je uvjerena kako Kina aktivno pokušava potkopati jedinstvo EU-a i povećati svoj utjecaj u regiji.

Peking uopće ne zanima zajednička, europska vanjskotrgovinska politika nego s pojedinim državama želi dodatne povlastice u pristupu na njihova tržišta "kako bi im se dao osjećaj kako imaju privilegiran odnos s Kinom". Tako Kina i ulaže najprije u države koje su naklonjene Pekingu, ali i tu su najprije interesi i korist koje će od toga imati kineske tvrtke. Isto tako se tu ne štedi s laskanjem državnom vodstvu tih "prijatelja": bilo da je riječ o "čeličnom prijateljstvu" ili čak obećanju mađarskom premijeru kako će mu Kina pomoći "zauzeti važniju ulogu u Europskoj uniji", u ovim okolnostima se ne čini kako su odnosi Bruxellesa i Pekinga osobito srdačni da bi ona uopće nešto mogla pomoći Orbanu.

To se već vidjelo u Parizu - nakon parade po središtu grada se na razgovore sa Xijem francuskom predsjedniku Macronu pridružila i predsjednica EK, Ursula von der Leyen i tu su tek ponovljene stare pozicije. Europska unija ne može prihvatiti tolike državne potpore kineskim tvrtkama, osobito kod e-automobila i alternativnih oblika energije i ne želi biti jedino tržište gdje će Kina moći plasirati takve subvencionirane proizvode.

Još je teže u pitanju napada Rusije na Ukrajinu: kineskom predsjedniku se u Parizu jasno reklo kako je taj rat "pitanje života ili smrti Europe", ali od Xija se nije mogao dobiti dojam kako je spreman iskoristiti svoj utjecaj na Kremlj kako bi posredovao u tom sukobu. "Ne vjerujem da je taj posjet doveo do nekakvog poboljšanja odnosa između EU-a i Kine", smatra Ferenczy. "Odnosi obiju strana uvelike ovise o tome kako se Kina ponaša prema Rusiji. A tu vlada veliki nedostatak povjerenja." Jer sljedećeg tjedna Putin dolazi i u Peking i jedini ustupak na koji je kineski predsjednik bio spreman učiniti svom francuskom domaćinu jest zauzeti se za "olimpijski mir" dok traje OI u Parizu.

I kod trgovine kineski predsjednik nije spreman na ustupke, čak ni nakon prijetnje predsjednice EK-a kako Europa "neće oklijevati posegnuti ni za oštrim odlukama kad je riječ o zaštiti njezina gospodarstva i sigurnosti" ako trgovina s Kinom ostane "neuravnotežena" kao što to trenutno jest. Tu predsjednica EK ima podršku najvećeg dijela članica EU-a, a kod pitanja nesmetanog uvoza kineskih e-automobila jedna je od rijetkih zemalja koja se tu nećka – Njemačka. Kancelar Scholz zapravo je također bio pozvan u Pariz na susret s kineskim predsjednikom, ali je procijenio kako bi bilo mudrije - da ne dođe. Jer ne samo da je kancelar nedavno bio u Kini nego je tu strah njemačke automobilske industrije da će onda Peking pomutiti njihove poslove koje imaju na tržištu Kine.

Mišljenje stručnjaka o ovom posjetu kineskog predsjednika nekim državama Europe je slično: to je tek izgledalo kao trijumf, ali to nipošto nije bio. Ako EU i namjerava podići carine i trgovinske prepreke kineskoj robi u Europi, kineski predsjednik je pokazao na koje države on računa kako bi zaobišao europske sankcije. To će onda biti ozbiljan problem za Bruxelles, ne za Peking.

MEDIJSKE REAKCIJE


Mediji na njemačkom i dalje su puni analiza i komentara o posjetu Xija Jinpinga Europi. Pažnja se pridaje i Srbiji kao jednoj od postaja diplomatske turneje kineskog predsjednika. Kako piše dnevni list Welt, Xi se u Srbiji nije morao bojati nikakvih kritika, predsjednik Aleksandar Vučić ga je odavno proglasio "prijateljem Srbije" i ovaj put mu opet priredio "pompozan" doček. Dodaje se da je Vučić potvrdio Kini podršku kod pitanja Tajvana.

Luksemburški Tageblatt, koji izlazi na njemačkom jeziku, piše da Srbija lavira između Istoka i Zapada te da je "paradni primjer za to kako Peking kreditima i građevinskim strojevima širi i učvršćuje svoj utjecaj u Europi". Beogradski dopisnik tog lista navodi da, za razliku od novca iz Europske unije, za trošenje novaca iz Pekinga nisu potrebni komplicirani tenderi, analize izvodivosti ili utjecaja na životnu sredinu.

U komentaru berlinskog lista Tageszeitung navodi se da Vučić i mađarski premijer Viktor Orban - posljednji domaćin na Xijevoj turneji - imaju uspjeha jer su "liberalne demokracije s njima htjele raditi kompromise umjesto da se neumoljivo bore protiv njih". "Liberalne demokracije nemaju odgovor i one laviraju između najjačih nacija svijeta. U svakom slučaju Xi i nema potrebe da otvoreno podržava desničare u Europi. Dovoljno je što je tu", dodaje se u komentaru.

Frankfurter Allgemeine Zeitung se pak u izvještaju usredotočio na sporazume koje su srpski mediji - RTS, Politika i Tanjug - zaključili s kineskom stranom. "Solidne osnove za daljnje zbližavanje već postoje, jer vlasti u Beogradu i Pekingu imaju slične predodžbe o tome kako izgleda dobro novinarstvo, premda je Vučić uvijek spreman još učiti i mogao bi biti zahvalan za kineske prijedloge za unapređenje medija." (Priredio: Nemanja Rujević/DW)