Magazin
SUZBIJANJE MIGRACIJA

Novi europski plan: Tunis kao EU verzija “plana za Ruandu”?
Objavljeno 11. svibnja, 2024.
Dok je Tunis saveznik od povjerenja u suzbijanju migracija u Europu, promatrači ljudskih prava ga ne smatraju "sigurnim" mjestom za migrante s obzirom na stalne udare sve represivnije vlade. Teoretski, Tunis bi mogao postati glavna lokacija za smještaj tražitelja azila koje je Europska unija odbila. Model je sličan nedavnom "planu za Ruandu" Velike Britanije koji ima za cilj prebacivanje odbijenih tražitelja azila iz te zemlje u Afriku. U praksi, međutim, malo je vjerojatno da će se to dogoditi i u Tunisu, iako su se njegove obale odavno pretvorile u popularne polazne točke za migrante iz sjevernoafričkih i subsaharskih zemalja na putu k Europi - pišu Jennifer Holleis i Tarak Guizani, čiji prilog za DW, uz neznatne prilagodbe, prenosimo u cijelosti.

Početkom travnja predsjednik Tunisa Kais Saied ponovio je tijekom sastanka o nacionalnoj sigurnosti da Tunis "neće postati ni centar ni granična točka" za migrante iz podsaharskih zemalja. Niti će, kako je istaknuo, prihvatiti migrante "deportirane iz Europe". Ovo nije prvi put da Saied daje takve izjave, ovaj put i usprkos očiglednoj kontradiktornosti. Jer Europska unija i Italija aktivno nastoje ograničiti migraciju iz Tunisa, a Tunis je jasan da ne želi više migranata koji odlaze ili se vraćaju. Talijanska premijerka Giorgia Meloni snažno ga je podržala u odbacivanju onoga što se naziva tuniskim "planom za Ruandu". Konkretno, njezina podrška je došla neposredno nakon što su postignuta tri nova sporazuma s Tunisom u okviru talijanskog "Mattei plana" za Afriku - strategije vrijedne 105 milijuna eura za cijeli kontinent koja ima za cilj povećanje ekonomskih mogućnosti i sprečavanje migracije u Europu.

STROŽE KONTROLE


Ovi su sporazumi potpisani nekih osam mjeseci nakon što je EU ponudio Tunisu "program partnerstva" vrijedan više od milijardu eura financijske podrške i koji je također uključivao 105 milijuna eura za suzbijanje neregularnih migracija. Ovo pragmatično partnerstvo već je pokazalo uspjeh u smislu smanjenja obujma migracija. Prema najnovijim podacima agencije UN-a za izbjeglice UNHCR, do 15. travnja 2024. godine, snage granične patrole Tunisa presrele su otprilike 21.000 migranata prije nego što su stigli do Europskih voda. S druge strane manje od polovine migranata, oko 16.000 ljudi koji su uglavnom otišli ​​iz Tunisa i u manjoj mjeri iz Libije i Alžira, stiglo je u Italiju tijekom ovog razdoblja u usporedbi s istim razdobljem 2023.

“Sporazum EU-a s Tunisom osmišljen je da drži migrante i izbjeglice dalje od EU-a, ali ne i od samog Tunisa", rekao je za DW Kelly Petillo, programski menadžer za Bliski istok i sjevernu Afriku u Europskom savjetu za vanjske odnose. Štoviše, ni jedan od sporazuma ne bavi se činjenicom da se Tunis ne može smatrati "sigurnom zemljom" s obzirom na to da predsjednik Saied ne samo da je demontirao većinu tamošnjih demokratskih institucija nakon preuzimanja vlasti u srpnju 2021. godine nego i zato što se obračunavao s migrantima. "Sporazumi s EU-om i Italijom čak potkopavaju prava izbjeglica i migranata", dodao je Petillo.

Salsabil Chellali, direktorica nevladine organizacije Human Rights Watch (HRW) u Tunisu, potpuno se slaže: "Danas se u Tunisu migranti, tražitelji azila i izbjeglice suočavaju s ozbiljnim zloupotrebama koje čine snage sigurnosti, uključujući Nacionalnu gardu i Obalnu stražu tijekom presretanja na moru, a kada se ljudi vrate, nastavljaju se suočavati s maltretiranjem, proizvoljnim uhićenjima, pritvorom i kolektivnim protjerivanjem." Međutim, ona također vjeruje da trenutna situacija nije samo rezultat Saiedove stroge politike prema migrantima. "To je također povezano s politikom eksternalizacije EU-a, s obzirom na to da EU nastavlja financirati kontrolu migracija u Tunisu na račun ljudskih prava i navodnih vrijednosti EU-a", rekla je Chellali.

Tunisu također nedostaju nacionalni zakoni o azilu, pa čak i sustav azila koji bi mogao dati pravni status ili omogućiti ljudima da rade, rekla je Loreen Seibert, istraživačica prava izbjeglica i migranata u HRW-u, te dodala: "Iako je Agencija UN-a za izbjeglice, UNHCR, u stanju zabilježiti tražioce azila i izbjeglice u Tunisu, oni nemaju adekvatnu humanitarnu podršku i mnogi su beskućnici i u bijedi. Čak i registrirane izbjeglice imaju poteškoća u pristupu poslu i javnim uslugama."

Trenutno je oko 12.000 izbjeglica i tražitelja azila registrirano kod UNHCR-a u Tunisu. S obzirom na predstojeće predsjedničke izbore u Tunisu u listopadu i javno raspoloženje protiv migranata u zemlji, malo je vjerojatno da će Saied u skorije vrijeme staviti bilo kakav naglasak na poboljšanje uvjeta za migrante. Umjesto toga on će se bez sumnje pozabaviti ekonomskom krizom u zemlji i nastojati smiriti stanovništvo.

“Iz perspektive Tunisa bilateralni sporazumi i suradnja moraju na adekvatan način odražavati i promovirati nacionalne interese na način koji je efikasan za javnost", rekla je Uta Staschewski, koja vodi tuniski ured njemačke Zaklade Hans Seidl. Stoga će jedan dio novog sporazuma premijerke Meloni, u kojem će Italija dati 12.000 boravišnih dozvola kvalificiranim Tunižanima u sljedeće tri godine u nastojanju da potakne redovnu migraciju, svakako biti istican u sljedećim mjesecima.

UNIJA SVE AKTIVNIJA


Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen prošlog je četvrtka (2. svibnja) zajedno s predsjednikom Cipra Nikosom Christodoulidisom boravila je u Bejrutu radi sklapanja takvog sporazuma s Libanonom. Christodoulidis je prethodno upozorio da njegova zemlja "više nije u stanju prihvatiti još više sirijskih izbjeglica". Samo od početka 2024. u ovu državu u istočnom Sredozemlju neregularno je stiglo oko 4000 ljudi - u prvom kvartalu prošle godine bilo ih je 78. Izbjeglički kampovi su prenapučeni, rekao je Christodoulidis i izvijestio da je nedavno naredio ciparskim vlastima da prestanu obrađivati zahtjeve sirijskih izbjeglica za dodjelu azila.

Čini se da je EU spreman pomoći Libanonu - ali zauzvrat zahtijeva da Beirut učini više kako bi spriječio prelazak ilegalnih migranata preko Sredozemnog mora. Govori se o "višegodišnjoj financijskoj i političkoj potpori" do 2027. godine. EU je već sklopio takve sporazume s nekim drugim državama u Sjevernoj Africi: u nekim slučajevima daje milijarde eura zemljama poput Mauritanije i Tunisa.

U ožujku je sklopljen odgovarajući sporazum i s Egiptom. Kairo će u roku od četiri godine od Bruxellesa dobiti 7,4 milijarde eura - kao kredite, ali i kao ulaganja u zelene tehnologije ili digitalizaciju zemlje. Zauzvrat bi ta zemlja trebala poduzeti odlučnije mjere protiv krijumčara i trgovaca ljudima te bolje zaštititi svoje granice sa Sudanom i Libijom - piše u svom osvrtu za DW Thomas Latschan.
Možda ste propustili...

VELEPOSLANIKOV IZBOR

Žena u ratu