Borba nogometaša Osijeka za četvrto mjesto ulazi u ključnu fazu. Do kraja sezone ostalo je još pet kola, uoči kojih Bijelo-plavi drže četvrtu poziciju, posljednju koja osigurava plasman na europsku scenu.

No Osječani itekako osjete dah Lokomotive na svom vratu, jer Zagrepčani zaostaju samo jedan bod. Po mnogim statističkim podatcima sezona koja je u tijeku u biti je prilično nekonvencionalna. Osijek je puno zabijao, ali je i puno primao, što na kraju samo govori o najvećem problemu igračkog kadra, a to je nedostatak pravog balansa.



Osijek je po primljenim pogodcima na diobi tek šestog mjesta u SHNL-u. U odnosu prema momčadi koje su u ovom trenutku ispred njega primio je po 20 pogodaka više od Rijeke i Hajduka, a od Dinama 17. Osam pogodaka manje primila je Lokomotiva, koja je jedno mjesto ispod Osijeka, manje puta iz svoje mreže loptu je vadila i sedmoplasirana Gorica. Kada se vratio u Osijek, prva ideja Zorana Zekića bila je učvrstiti obranu, ali pola godine poslije ne može se reći da je u tome uspio. U prvih devet kola, dok je na klupi sjedio Stjepan Tomas, Bijelo-plavi su baš igrali "rock ‘n roll" nogomet, u kojem je po utakmici padalo više od četiri pogotka, što je bilo ugodno samo neutralnim promatračima, a navijači su Osijeka često znali živjeti na rubu srčanog udara zbog čestih preokreta i ludih utakmica, poput onih protiv Rudeša i Istre 1961. U Zekićevoj eri taj se prosjek spustio na dva i pol gola po utakmici, što je još uvijek visok prosjek, ali Osijek je iz toga zapravo izvlačio manje koristi jer se nekako počeo gubiti napadački zamah. Tomas na samom početku sezone nije imao složenu obranu jer stoperi su mu dolazili kada je sezona već počela. Kod Zekića su, pak, posebno u drugom dijelu sezone, na vidjelo izišli problemi s defenzivnim prekidima, iz kojih je njegova momčad primila polovinu pogodaka. Uglavnom, ti problemi s defenzivom, koji nisu vezani isključivo za zadnju liniju, obilježili su cijelu ovu sezonu. Bijelo-plavima je nerijetko najviše neodstajalo odlučnosti i agresivnosti na sredini terena, pa će se o tome trebati povesti računa tijekom ljetnog prijelaznog roka, u kojem se planira opsežna rekonstrukcija momčadi.



Otkako su Mađari postali vlasnici osječkog kluba, ovo će definitivno biti sezona s najviše primljenih pogodaka. Naime, prvih šest sezona Osijek ni jednom nije primio više od 40 golova. Samo je prošle sezone, koja je također bila obilježena nestabilnostima i turbulencijama, primio 41 pogodak, dakle jednako koliko ih na kontu ima trenutačno. To se može pripisati tome što su Bijelo-plavi ove sezone mijenjali cijelu užu obranu, u koju su igrači dolazili i iz nje odlazili praktično kada je sezona već uzela puni mah, točnije, do posljednjeg dana prošlog ljetnog prijelaznog roka. Obično se kaže kako napad osvaja srca navijača, a obrana trofeje. Ta izreka nije do kraja točna jer dobre rezultate stvara - balans. Nogomet nije baš tako egzaktna igra da sve možeš dobiti ako imaš kvalitetan samo jedan segment. Osijeku je u posljednje dvije sezone najviše nedostajao - identitet. Nije imao svoju prepoznatljivu igru, nego se češće prilagođavao suparniku. Upravo to stvaranje identiteta i prepoznatljive igre bit će jedan od najvažnijih zadataka u sljedećem razdoblju. Naravno, postizanje tog cilja izravno je povezano sa stvaranjem nove momčadi koje se planira na ljeto. Osijek, jednostavno, mora promijeniti DNK svoje momčadi, a to će moći učiniti samo s pet-šest pravih pojačanja. Bez toga će se Bijelo-plavi teško vratiti u bitku za trofeje, a još teže će ići željena promocija mladih igrača.

Svega toga itekako je svjestan sportski direktor Jose Boto, koji iza sebe ima bogato iskustvo, pa će upravo o njegovim odlukama ovog ljeta itekako ovisiti kakav ćemo Osijek gledati sljedeće sezone.