Ekonomija
INTERVJU: MIROSLAV BOŽIĆ SAVJETNIK U HRVATSKOJ INDUSTRIJI ŠEĆERA (HIŠ)

Ukupna površina pod repom u Hrvatskoj ove će godine biti najviša u proteklih pet godina
Objavljeno 14. veljače, 2024.
Ohrabreni smo što već imamo ugovoreno više od 2200 ha u odnosu prema lani

Nekoliko proteklih godina svjedočimo turbulentnom razdoblju na burzovnim tržištima poljoprivrednih proizvoda, najprije uz snažan porast, a potom snažan pad cijena, što je prouzročilo glavobolje europskim ali i domaćim poljoprivrednicima. Najviše je to bilo vidljivo kod žitarica i uljarica. A kakva je situacija kad je riječ o globalnom i europskom tržištu šećera razgovaramo s Miroslavom Božićem, savjetnikom u Hrvatskoj industriji šećera (HIŠ).



Drukčiji trendovi


Neki izvori navode da su u 2023. godini dostignute najviše cijene šećera u posljednjih 15-ak godina. Što je u pozadini takvog rasta i što se može očekivati u ovoj godini?

- Globalno i europsko tržište šećera bilježe drukčije trendove posljednjih nekoliko godina u odnosu prema trendovima na tržištu žitarica, gdje je zabilježen najprije snažan rast, a onda gotovo jednako snažan pad cijena. Kod šećera se uočava svojevrsni paradoks, unatoč bržem rastu cijena na EU tržištu od rasta cijena na svjetskom tržištu, zapravo se stalno smanjuje razlika između tih cijena, što je dugoročni trend nakon ukidanja kvotnog sustava u EU-u 2017. godine. Ako se promatra posljednjih 18 godina koliko u Europskoj uniji (EU) postoji sustav praćenja cijena šećera, onda je točno da su u 2023. dostignute povijesno najviše razine i u EU-u i na svjetskom tržištu. Međutim, za razliku od svjetskog tržišta, gdje je dostignuta najviša povijesna razina cijena šećera i ako ih se iskazuje u stalnim cijenama, prilagođeno za inflaciju tijekom razdoblja, u EU-u još uvijek imamo niže cijene nego su zabilježene u studenom 2012. godine, znači prije točno jedanaest godina. Brži rast cijena šećera na tržištu EU-a u odnosu prema svijetu u velikoj je mjeri posljedica troškova vezanih uz klimatsku politiku koju nijedan drugi veći proizvođač šećera u svijetu nema. Na godišnjoj razini prosječna cijena šećera na tržištu EU-a u 2023. porasla je za nešto više od 60 posto. Rezultat je to porasta cijena energije i CO2 emisija, rasta troškova osnovne sirovine, a što je izazvano rastom cijena mineralnih gnojiva, goriva, radne snage, kao i restrikcija u korištenju sredstava zaštite bilja na tržištu EU-a te rasta logističkih troškova, pakiranja, čelika i drugih materijala koje koristi industrija, a važni su za održavanje pogona. Napravio sam analizu kojom uspoređujem prosječne cijene šećera u EU-u i na svjetskom tržištu iz studenog prošle godine s usporedivim cijenama u 2012., dakle prije jedanaest godina, ali nakon što se uzme u obzir indeks troškova života, znači iskaz u stalnim cijenama. Svjetska cijena je prema ovom kriteriju realno porasla za 33 posto ili u apsolutnom iskazu za 141 eura po toni. Istodobno, cijene šećera na tržištu EU-a niže su oko 6 posto, odnosno za točno 57 eura/t. Naime, prije više od desetljeća, usporedivo sa sadašnjim cijenama, šećer je koštao približno 910 €/t, za razliku od prosječne cijene u EU-u, koja je prema podacima Europske komisije (EK) u studenom prošle godine iznosila 854 €/toni. Nitko ne može pouzdano predvidjeti kretanje cijena bilo kojeg proizvoda, pa tako ni šećera, čak ako bi se ta predviđanja radila za razdoblje od samo jedne godine. Ono što svi analitičari rade, posebno kad su burzovne robe u pitanju je praćenje tržišnih fundamenata. U slučaju šećera najvažniji je omjer zaliha i potrošnje, bilo da je riječ o globalnoj svjetskoj razini ili se promatra ono što je za nas zanimljivije, a to je stanje na tržištu Europske unije. Dok je na svjetskoj razini taj omjer smanjen za jedan postotni poen na 56% u tržišnoj godini 2023/24. uz pad zaliha za oko 600 tisuća tona, na razini EU-a se očekuje na kraju tekuće tržišne godine u rujnu ove godine rast omjera zaliha i potrošnje za 1,5 postotnih poena, što je porast za oko 280 tisuća tona. Komisija pri tome procjenjuje porast potrošnje šećera u EU-u za 350 tisuća tona u ovoj tržišnoj godini na oko 14,58 milijuna tona, što upozorava da ne bi trebalo doći do većih cjenovnih promjena u odnosu na sadašnje stanje, ali to će ovisiti i o budućem režimu uvoza šećera iz Ukrajine.

Utjecaj rata



Posljednjih se godinu dana dosta govorilo o negativnom utjecaju ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda na tržište Europske unije. Svjedočili smo zabranama uvoza, posebno u državama koje graniče s Ukrajinom, a u pozadini tih zabrana bili su prosvjedi farmera, najčešće zbog uvoza žitarica i uljarica, ali i nekih drugih proizvoda. Ovih je dana objavljeno da Europska komisija predlaže ograničenja uvoza za meso peradi, jaja i šećer. Možete li pojasniti o kakvim se ograničenjima uvoza radi i zašto baš ovi proizvodi?

- Dosta se govorilo o utjecaju rata u Ukrajini na globalno tržište žitarica, posebno poteškoćama izvoza u najsiromašnije države s manjkom vlastite proizvodnje, znajući da je Ukrajina tradicionalno važan svjetski izvoznik žitarica, a posebno uljarica. Problemi izvoza na globalno tržište u znatnoj su mjeri preusmjerili tokove ovih roba prema zemljama EU-a. To je naravno dovelo do poremećaja u najbližim zemljama i do prosvjeda koje spominjete.

Pod pritiskom europskih poljoprivrednika, u početku najviše onih iz graničnih država (Poljska, Mađarska, Slovačka, Rumunjska), a u posljednje vrijeme i iz najvećih i najkonkurentnijih zemalja u EU-u (Francuska, Njemačka, Nizozemska), čini se da Komisija nije imala izbora. Uz nastavak pružanja pomoći Ukrajini, što uključuje i najavljeni produžetak bescarinskog uvoza svih proizvoda iz te zemlje do lipnja 2025. godine, ipak će za najosjetljivije poljoprivredne proizvode biti uvedena količinska ograničenja uvoza bez carina. Zašto baš meso peradi, jaja i šećer lako je objasniti, ali zašto nisu uvršteni i neki drugi osjetljivi proizvodi kao žitarice, nije baš sasvim jasno. Ono što je zajedničko za sve navedene proizvode je snažan rast uvoza od prve polovine 2022., kada je EU omogućio uvoz ukrajinskih proizvoda bez ikakvih ograničenja. Prema podacima Eurostata, uvoz mesa peradi je u 2023. bio u porastu za oko 127 tisuća tona, jaja za 38 tisuća tona, a šećera za čak 436 tisuća tona. Zbirna je vrijednost uvoza ovih proizvoda upeterostručena i dosegnula je oko 900 milijuna eura. Nije samo problem porasta uvoznih količina koji je kod mesa peradi oko 2,3 puta veći, kod jaja gotovo 8 puta, a kod šećera čak 30 puta u 2023. u odnosu prema onom od prije dvije godine. Ono što proizvođači u EU-u vide kao problem nije pitanje zdrave konkurencije, nego različitih uvjeta proizvodnje i nepostojanja troškova koji su neizbježni europskim proizvođačima, a tiču se najstrožih okolišnih standarda, emisije CO2, korištenja dopuštenih sredstava zaštite bilja, propisa o dobrobiti životinja i sl. Za ilustraciju na primjeru šećera, porast uvoza iz Ukrajine u posljednje dvije godine odgovara godišnjoj proizvodnji tri europske šećerane. Znajući da ih je od ukidanja kvota 2017., kada je došlo do najveće krize ove industrije u posljednjih 50 godina, zatvoreno čak 15, od čega i dvije hrvatske, te da je ostalo aktivnih samo 88 šećerana u cijelom EU-u, čini se razumnim uvrštenje šećera na popis osjetljivih proizvoda kod kojeg će se moći aktivirati zaštitni mehanizam. Ako prijedlog Komisije koji je nedavno objavljen bude potvrđen od Vijeća i Europskog parlamenta, što se očekuje do travnja ove godine, izračunavat će se veličina bescarinske kvote polazeći od prosjeka ostvarenog uvoza u posljednje dvije godine (2022.-2023.). Procjenjuje se da bi ta kvota na razini godine kod šećera mogla iznositi oko 320 tisuća tona, kod mesa peradi oko 150 tisuća tona, a kod jaja 35 tisuća tona. Ono što se može čuti od europskih farmera i u pojedinim državama članicama je da će biti inzistiranja da se slično ograničenje uvede i za žitarice i uljarice. Donekle jest neobično da na ovu listu nisu uključene žitarice, gdje je za razliku od uljarica EU samodostatan. Ne bih isključio tu mogućnost, posebice u svjetlu zahuktavanja kampanje za europske izbore koji će se poklopiti s novim godišnjim carinskim okvirom za uvoz proizvoda ukrajinskog podrijetla.

Trošak prerade


Iz nedavne obavijesti Ministarstva moglo se doznati da će proizvođačima šećerne repe koji nisu mogli isporučiti minimalnu količinu od 40 t/ha u 2023. godini, ipak osigurati isplata proizvodne potpore zbog više sile. Koliko se ta nepovoljna situacija na poljima odrazila na rad naše jedine šećerane u posljednjoj kampanji? Čini se da dosta proizvođača opstaje zahvaljujući izdašnim poticajima, ali i da nerado siju repu, što se vidi iz velikog pada površina. Hoće li se nešto promijeniti ove godine?

- Iza nas je kampanja prerade šećerne repe koja će ostati zabilježena kao najzahtjevnija u poisljednjih 20-ak godina u bilo kojoj hrvatskoj šećerani. Nikada se naši tehnolozi nisu susreli s problemom kvalitete šećerne repe kakva je bila prošle godine. Ne radi se o tome da bi to bio propust proizvođača, jednostavno je riječ o višoj sili i spletu nevjerojatnih okolnosti kakve nismo imali nikada prije. U sličnoj su mjeri stradali i proizvođači u Mađarskoj, Srbiji, kao i Rumunjskoj, gdje su klimatološke prilike bile slične.

Razdoblje nakon sjetve je bilo jedno od najkišovitijih ikada što je dovelo do propadanja oko 5 posto usjeva, ponajviše u područjima uz Savu. Nakon toga se činilo da ćemo imati iznadprosječne prinose jer je za vrijeme vegetacije repa bila u vrlo dobroj kondiciji. Međutim, kolovoz i posebice rujan donijeli su rijetko zabilježeno sušno razdoblje u uzgojnim područjima u Slavoniji gdje je više od 94 posto hrvatske proizvodnje. Pogubna je bila visoka noćna temperatura tijekom ta dva mjeseca. Rijetko ispod 23-24 stupnja, što se ne pamti, posebice ne u rujnu. To je dovelo do masovnog propadanja korijena šećerne repe zbog pojave štetnih organizama,te visokog udjela trule i/ili gumaste repe. Obratili smo se Ministarstvu poljoprivrede s molbom da se za tu godinu ne primjenjuje minimalni referentni prinos. U suradnji s Hrvatskom agenciju za hranu, Ministarstvo je pokazalo razumijevanje i donijelo odluku o iznimci jer je gotovo 30 posto proizvođača imalo prinose ispod 40 t/ha. To se po učincima štete može uspoređivati samo s velikom sušom 2003. godine. Ova je situacija pokazala koliko je važno osigurati navodnjavanje za šećernu repu jer tamo gdje ono postoji, problemi su u pravilu bili minimalni. Bez obzira na opisanu višu silu, industrija šećera je još jednom dokazala iznimnu otpornost, te iako uz goleme poteškoće, do kraja godine uspjela okončati kampanju prerade, pri čemu je otkupljen svaki kilogram proizvedene repe, iako jedan dio uopće nije bilo moguće preraditi. Trošak prerade bio je najveći dosad jer smo imali najveću potrošnju energije po jedinici proizvodnje, ali život ide dalje. Neće nas pokolebati ni taj trošak prerade, ni veliki udjel trule i gumaste repe, dogodilo se i drugima u okruženju, svjesni smo rizika koje nosi poljoprivredna proizvodnja. Nadamo se da se neće skoro ponoviti agroklimatološke okolnosti iz prošle godine. S hrvatskim proizvođačima repe smo zajedno prolazili u posljednjih 20-ak godina vrlo uspješna razdoblja, ali i izazove, te smo ponosni što smo uvijek ispunjavali obveze i pravodobno osiguravali stabilan izvor prihoda. Ključnim za dugoročnu stabilnost ocjenjujem donošenje višegodišnjeg Programa potpore proizvođačima šećerne repe do 2027. godine. Prognozirao sam prije godinu dana da će se uz mjere potpore selu i proizvođačima zaustaviti pad sjetvenih površina koji imamo od ukidanja kvota. Novi višegodišnji program koji je donesen u 2023. g. omogućuje ulazak proizvođačima u bilo kojoj godini, što je, uz pad cijena žitarica, pridonijelo većem odazivu za sjetvu u 2024. Jako smo ohrabreni što već imamo ugovoreno nešto više od 10.500 ha. To je rast za više od 2200 ha u odnosu prema prošloj godini, pri čemu će ukupna površina pod repom u Hrvatskoj ove godine biti najviša u posljednjih pet godina, i jedva tisuću hektara manje nego u 2019., što je posljednja godina kada smo imali aktivne čak tri tvornice. Ohrabruje nas i što uz blagi porast površina kod najvećih tvrtki od 1 %, imamo ugovoreno čak nešto više od 50 posto novih površina kod manjih proizvođača. Držimo da je to dobar omjer i smjer za dugoročnu održivost ovog važnog sektora.

Zdenka Rupčić
Industrija šećera od svih proizvođača hrane najveći uplatitelj u ETS sustav

 

Kako gledate na izazove europske “zelene”politike, s jedne strane ambiciozni ciljevi u borbi protiv klimatskih promjena, a s druge strane sve češće protivljenje proizvođača hrane zbog brzine promjena, porasta troškova i administrativnog opterećenja. Koliko se ta nova EU politika odražava na sektor proizvodnje šećerne repe i šećera?Znamo da europske šećerane plaćaju visoke “ugljične” takse, je li tako i drugdje u svijetu i koliko to opterećuje našu domaću proizvodnju?

- Europska industrija šećera je unutar svih proizvođača hrane najveći uplatitelj u tzv. ETS sustav koji je uveden da prati oko 11.000 industrijskih postrojenja s najvećim emisijama stakleničkih plinova. Mi u Hrvatskoj imamo samo 36 preostalih aktivnih postrojenja u ETS-u. Bez osam postrojenja INA-e i HEP-a koji su emitirali gotovo polovinu od približno 5,1 milijun tona CO2 u 2022. godini, ostaje samo 28 postrojenja kojima upravlja 25 hrvatskih operatera. Hrvatska industrija šećera jedan je od tih operatera i jedini u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Imamo ambiciozne planove dekarbonizacije poslovanja, jer je to uvjet našeg opstanka, kao i drugim proizvođačima šećera. Ono što zabrinjava europske šećerane je da zasad nema odgovarajućeg vrednovanja pozitivnog doprinosa šećerne repe cirkularnom gospodarstvu EU i borbi protiv klimatskih promjena, premda postoje pouzdane znanstvene podloge tome u prilog. S druge strane, ono što nas zabrinjava ovdje u Hrvatskoj spori je tempo provedbe programa kojima je cilj pomoć operaterima ETS u dekarbonizaciji njihova poslovanja. Uvjereni smo da će se to promijeniti i da će već ove godine najveći potrošači energije, te ujedno najveći uplatitelji, dobiti priliku za korištenje sredstava Modernizacijskoga fonda, osnovanog u 10 najmanje razvijenih država EU kako bi se tim tvrtkama pomoglo u energetskoj i resursnoj tranziciji.

Dodatna nacionalna potpora za repu

 

Kako ocjenjujete domaću poljoprivrednu politiku u segmentu proizvodnje šećerne repe?

- Moram naglasiti da bez potpore Vlade RH i Ministarstva poljoprivrede, bilo bi neusporedivo teže. Proizvodno vezana plaćanja za šećernu repu imamo u kontinuitetu puno duže nego smo postali članica EU-a. Od 2019. godine imamo i dodatnu nacionalnu potporu za ovu kulturu, koja zbog pravila ograničenja isplata tijekom tri godine (“de minimis”) ne smije premašiti 20 tisuća eura, ali nikako nije zanemariva, posebno proizvođačima koji siju 30-ak ha. U toj je skupini inače više od 90 posto svih europskih proizvođača šećerne repe, što potvrđuje ispravnost domaće poljoprivredne politike u ovom segmentu.

Možda ste propustili...

KUPCIMA NA RASPOLAGANJU VIŠE OD 65.000 PROIZVODA U OSAM PRODAJNIH KATEGORIJA

U PEVEX-u 15 % popusta na sve cijene

ISPLATA UPISANIMA U DEPOZITARIJ SKDD-A NA DAN 14. LIPNJA

Dioničarima Podravke 3,20 € dividende po dionici

POTRAŽNJA ZA RADOM MANJA 8,2 %

Osim za kuhare, za sve ostale manji broj oglasa

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

PROGLAŠEN POBJEDNIK

Najbolji mladi poljoprivrednik je Dario Pocedulić

2

KUPCIMA NA RASPOLAGANJU VIŠE OD 65.000 PROIZVODA U OSAM PRODAJNIH KATEGORIJA

U PEVEX-u 15 % popusta na sve cijene

3

KRIZA U POSLOVANJU DODATNO SE PRODUBILA, U SVIM SEGMENTIMA

Njemački proizvođač baterija u problemima