Magazin
PROF. DR. SC. TOMISLAV PLETENAC, KULTURNI ANTROPOLOG S FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Današnji svijet trebamo promatrati mrežno, a ne više hijerarhijski
Objavljeno 2. prosinca, 2023.

S obzirom na to da smo već u predizbornoj kampanji za superizbornu 2024. godinu, svakodnevno slušamo i gledamo svakojake istupe oporbe i vladajućih, međusobna optuživanja i prozivanja. U parlamentarnoj demokraciji to se doima uobičajenim političkim folklorom, no u nekom širem kontekstu, koliko se u svemu tome prepoznaju kvalitetne (ili nekvalitetne) liderske osobine pojedinih sudionika za koje možemo reći da su vjerodostojne, dominantne i retorički superiorne u odnosu prema drugima - pitali smo prof. dr. sc. Tomislava Pletenca, kulturnog antropologa s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu?



IZVAN STRUKTURE


- Ovo pitanje na neki način već pruža mogući smjer odgovora. Naime, samo pitanje strukturirano je oko temeljne opreke, folklor - vjerodostojnost. Pri tome, ako ćemo biti baš precizni, folklor je itekako vjerodostojna stvar, no u ovom slučaju se folklor razumije kao sistem nekritičkog ponavljanja obrazaca (što je zapravo vrlo zastarjela ideja folklora). Koristili mi folklor ili nešto drugo, činjenica je da se cilja na politiku kao posao upravljanja društvenim procesima, i u tom bi slučaju doista bilo važno zapitati se o vjerodostojnosti politike. No već jako dugo, na zapadu od sedamdesetih godina, a u nas odmah nakon uvođenja demokratskih institucija, demokratski politički sustavi gube institucionalni legitimitet, a time i posao upravljanja društvom. Politika je postala zabava za mase, nešto poput reality show programa. Razlog tomu treba tražiti u tranziciji mjesta odlučivanja s parlamenata i vlada prema centrima ekonomske moći. Važne odluke ne donose se više u institucijama demokratskog sustava. Te institucije služe kao tehnika provođenja odluka. Zanimljivo da smo nešto takvo već jednom imali. U socijalističkim zemljama parlamenti i vlade bile su tek tehničke službe partijskih centara moći. Parlament je zato ne folklor koliko ritual, nešto što se mora obaviti prema ustaljenom redoslijedu. Danas politika služi održavanju stanja u kojem se ništa ne mijenja. Ne treba vjerovati radikalnim političarima koji obećavaju promjene jer, čim dođu na vlast, plivat će u sustavu jednakim stilom kao i oni prije njih. Dobro, možda možemo neke razlike primijetiti na lokalnim razinama u kojima se i sustav vladanja može promijeniti. Ali već od razine županije pa naviše sustav je kompletiran i sposoban apsorbirati i Pink Panthera kao premijera. U takvim okolnostima lider je onaj koji dovoljno dobro može baratati retorikom u kojoj zalaganje za promjenom zapravo znači stagnaciju. To bi se moglo nazvati sofizmom, ali jednako tako podsjeća i na Orwelovu tamnu jezičnu konstrukciju u kojoj se suprotnosti izjednačavaju (Rat je mir). Uglavnom, današnja politička tehnologija ne omogućava pojavu liderstva kakvog se sjećamo iz povijesti.

U teškim vremenima kriza i izazova politički lideri nerijetko postaju državnici velikog nacionalnog i globalnog ugleda (Roosevelt, Churchill, Kennedy, Brandt...) premda je u povijesti bilo velikih državnika koji nisu bili šefovi države (vojskovođe, politički vođe, crkveni dostojanstvenici), ali su sudbonosno utjecali na život države i imali utjecaja u svijetu. Možete li ove moje više primjedbe nego pitanja malo šire prokomentirati...?

- Dobro je pitanje što je danas kriza, odnosno imamo li krizu u onom pravom smislu te riječi. Još davno se utvrdilo kako je kriza imanentna kapitalizmu. Ako je nešto dio strukture, to se teško više može nazvati krizom. Kriza je upravo događaj koji je izvan strukture. Stoga su i odgovori na krizu strukturirani i bez želje za promjenom već očuvanjem sustava. To su epidemija i rat pokazali. Svi se sjećamo retorike "novog normalnog", u međuvremenu sve se vratilo na "staro normalno". Onda je počeo rat u Ukrajini koji je trebao postaviti novu normalnost koja se opet pokazala starom normalnošću. Bili smo u posljednje tri godine svjedoci tektonskih poremećaja nakon kojih se nije dogodilo ništa, pa slijedom toga ni osobnosti koja bi utjelovila neku novu ideju kao što je to bio slučaj s Rooseveltom recimo i njegovim "new dealom" ili pak Churchilom, koji je morao podsjetiti Britance za što se zapravo bore, koji je na neki način nanovo osmislio britanski identitet.

To su naravno pojedinci koje smo zapamtili, međutim i oni su sami bili proizvodom konteksta u kojem su se našli, za njih je postojao prostor djelovanja, bilo je samo pitanje tko će se u taj prostor upisati. Danas takvog prostora nema, poštuje se bezličnost, beskarakternost i učmalost. Neki doduše smatraju kako je stoga upravo trenutak postati političar s karakterom. No to su zapravo lažni karakteri koji su često opasniji od ovih bezličnih. Kao što kaže psihoanalitičar Jaques Lacan - nije lud neki sirotan koji si je umislio da je kralj, već kralj koji doista vjeruje da je kralj. I točno to najbolje opisuje današnji politički desni populizam, pojavile su se osobe s misijom koje su nekritički u nju uvjerene. To sigurno nisu državnici, ali zato opasnost od njih nije manja.

VLADAVINA MREŽE


Gledajući širu sliku, biti državnik, upravljati državom, uvijek je bio, a i danas je, golem izazov i za najambicioznije političare. Koje i kakve odlike, posebnosti... mora imati kvalitetan državnik?

- Gledajući predsjednika SAD-a, nekako nisam uvjeren da je upravljati državom više neki izazov. Kao što sam već naveo, politika se više ne događa u klasičnim institucijama sistema, već negdje drugdje. Time ne smatram da je riječ o nekoj tajnoj skupini bogataša koji usmjeravaju tijek svjetske politike. Upravo obrnuto, standardne institucije same raspodjeljuju poslove drugdje. Nije li čudno da svemirskim i komunikacijskim tehnologijama koje su znale odrediti i tijek ofenziva u Ukrajini vlada privatno poduzeće na čelu s nekim osobenjakom, kojeg iz petnih žila mediji pokušavaju predstaviti kao novog Alberta Einsteina, a zapravo je riječ o kozeru i bleferu? Meni osobno je to čudno, a još je čudnije da sve države danas imaju bar jednog takvog, pa i mi. Tako vidimo neku pravilnost u upravljanju državom koja više nema veze s političkom sviješću i odgovornosti. Današnji svijet trebamo zapravo promatrati mrežno, a ne više hijerarhijski. Genijalnost mreže je u njezinoj apsorpcijskoj moći. Kao što paukova mreža apsorbira mehanički udar raspoređujući ga po cijelom prostoru, tako se i u mrežnom društvu bilo kakav sistemski ekonomski i socijalni udarac apsorbira preko čvorišta dok se na kraju ne raspline. Gdje je moć u takvom umreženom društvu (da iskoristimo slavni termin Manuela Castellsa), gdje je odgovornost, tko upravlja? Na ta pitanja ne može se više odgovoriti u modernističkim terminima hijerarhije. Moć je na mjestima protoka informacija, a odgovornosti više nema, pojedinci više ne upravljaju, to čini mreža svojom logikom. Stoga i ne treba čuditi da su tehnološka rješenja koja nazivamo umjetnom inteligencijom (sasvim pogrešan pojam, to su još uvijek samo algoritmi) eksplodirali upravo sada. To su najbolji primjeri vladavine mreže, algoritmi su i sami mrežno smišljeni i postoje već dugo vremena, ali tek sada su ušli u svakodnevicu. Ti su algoritmi nastali iz iste upravljačke logike kakva vrijedi i za umreženo društvo. Zakon je ipak pobijedio pojedinca, ali tome je demokracija i težila. I ne mislim da bi drugačiji scenarij bio bolji, sjećanja na krvavo dvadeseto stoljeće u kojem su pojedinci uzimali zakon u svoje ruke i dalje je odviše svježe.

BEZ ALTERNATIVE


Za sve dosadašnje hrvatske premijere i predsjednike zna se reći da su bili lideri s pokrićem ili bez pokrića. Kako je to biti politički lider/državnik u Hrvatskoj danas...?

- Ovo je pitanje prije za nekog tko se bavi političkim komentiranjem i ima uvide u unutarstranačke i međustranačke odnose. Ali to ne znači da pitanje zapravo nije sistemsko: što se dogodilo s oporbom na državnoj razini? Odnosno oporba ne nudi nikakvu političku ili ekonomsku platformu koja bi se mogla prikazati kao alternativa zatečenom stanju. Da, znamo da je problem korupcija, to i nije neka novost i, kad ste toliko dugo na vlasti, možda i nezaobilazan produkt. Također se zna da osim financijske korupcije postoji i društvena, u kojoj se put do rješenja administrativno-birokratskih personalnih problema naglo skraćuje i olakšava ako posjedujete člansku iskaznicu. No činjenica je da unatoč tome većina ljudi u Hrvatskoj živi dobro te je time stvoren osebujan pakt i ugovor između građana Hrvatske i vladajućih. Stanovnici će glasati za HDZ samo da se stanje ne promijeni. Nuditi promjenu u ovom času nezahvalan je zadatak, ljudi vole sigurnost, makar za nju morali pristati na uhljebe i parazite. Tako oporba zapravo nema ponuditi nešto što bi mobiliziralo građane.

Desnica još možda nudi neku ideologizaciju identiteta, suvereniteta, tradicionalnih vrijednosti koje su kao izdane od vladajućih, ali takva platforma također više nikog ne zanima. Na kraju krajeva pogledajte prosvjednike kakvim traktorima su izašli na ceste i granične prijelaze, ne radi se ni o kakvim očajnicima ili osiromašenim farmerima. I oni prosvjeduju samo da se ništa ne bi dogodilo.

Sve to ipak je opći simptom umreženog društva. Za sada se takvom sustavu ne nudi alternativa, samo promjena aktera. (D.J.)
Možda ste propustili...

UREDNIKOV IZBOR: KNJIŽEVNO PROLJEĆE ZA ČITANJE I RAZMIŠLJANJE...

Stvarnost bez mašte je kao svijet bez ljudi

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana