Magazin
TEMA TJEDNA: PREDIZBORNA PRAKSA

Nikica Kolar: Problemi oporbe uvijek su ideološki i organizacijski
Objavljeno 25. studenog, 2023.
NIKICA KOLAR Asistent na Odjelu za međunarodne gospodarske i političke odnose, Institut za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu

Ako promatramo izbornu kampanju kao razdoblje kad politički akteri ne štede sredstva da naštete svojim političkim oponentima, onda je Hrvatska u trajnoj kampanji od prvog dana predsjedničkog mandata Zorana Milanovića, tj. početkom “tvrde kohabitacije”, kako ju je premijer Andrej Plenković nazvao - kaže Nikica Kolar, asistent na Odjelu za međunarodne gospodarske i političke odnose na Institutu za razvoj i međunarodne odnose, te dodaje:



- Predsjednik i premijer ne štede jedan drugog u javnoj komunikaciji, i to svjesno čine da delegitimiraju jedan drugog, a i stranke iz kojih dolaze. Međutim, ako bismo kao kriterij za predizbornu kampanju uzeli kraće razdoblje intenzivnog dodvoravanja biračima nizom financijskih olakšica za nemalen broj ljudi i obećanjima, tada sa sigurnošću možemo reći da je Hrvatska od sredine ove godine već duboko zagazila u predizbornu kampanju, npr. kad se Plenković osobno ekspresno dogovorio sa sindikatima državnih i javnih službi o povećanju plaća radnika u državnoj i javnoj službi. Prije je oko takvih socijalnih dijaloga bilo mnogo otpora s Vladine strane, a sad je dogovor sklopljen čak i prije turističke sezone. Isto se događa i kod opozicije: naime, stranka Možemo! godinu dana prije svih izbora odlučuje da ide samostalno na izbore, zatim nominira Sandru Benčić za kandidatkinju za premijerku; zastupnici Mosta trče poput novinara od mjesta Vladinih “afera” do Izraela samo kako bi uhvatili još koju minutu medijske pozornosti; Domovinski pokret tradicionalno pojačava antisrpsku retoriku uoči državnih praznika; jedino SDP i dalje ideološki luta i ne snalazi se.

Koliko je oporba, gledajući po strankama i predizbornim koalicijama, slabija danas nego prije tri i pol godine?

- Oporba nije slabija nego prije prošlih izbora zbog četiri faktora: prvo zbog pregrupiranja liberalne oporbe u tri utjecajnije političke stranke, gdje SDP ima lojalnu biračku bazu i kakvu-takvu stranačku infrastrukturu, dok u međuvremenu je stranka Možemo! osvojila Zagreb, a Centar Split. Drugi je faktor zbog uloge Milanovića kao glavnog i najglasnijeg kritičara vladajućih. Čak i kad se druge opozicijske stranke ne slažu s Milanovićem, nije im politički oportuno kritizirati predsjednika, koji kroz model “tvrde kohabitacije” unosi nemir i nered u rad vladajućih. Milanovića se u javnosti percipira kao lidera oporbe, međutim, njegova ustavna funkcija predsjednika ne dopušta mu da to bude. U ovom izbornom ciklusu nema lidera opozicije, što je jedan od uzroka i posljedica fragmentacije u opoziciji. Treći faktor je taj što je HDZ već dugo na vlasti i prošle su godine i godine kriza (COVID-19, potresi, inflacija, poplave, epidemija svinjske kuge…) i sva ta socijalna nezadovoljstva dolaze kad-tad na naplatu vladajućima. Četvrti faktor je da se mnogi više ne sjećaju koliko je SDP-ova vladavina bila slična HDZ-ovoj, pa postoji znatan potencijal kod protestnih birača. Tom zaboravu u prilog ide da je Milanović redovito najpopularniji političar, jer on je taj koji u javnom prostoru najoštrije kritizira HDZ, a paradoksalno vlada opće čuđenje o tobožnjoj promjeni Milanovićevih stavova udesno. Google sve pamti, dovoljno je u nekoliko klikova online “prelistati” prijašnje SDP-ove programe te se prisjetiti kontroverznih SDP-ovih politika, ministara u “aferama” i odlazaka na Bleiburg da nam bude jasnije kako nije došlo ni do kakve čudesne transformacije Milanovića i da je SDP zapravo lijevo krilo tuđmanističkog režima koji je na snazi od 1990-ih.

Ima li oporba uopće jasan pravac, plan i definiran cilj, od SDP-a preko Možemo! do Mosta i DP-a?

- Temeljni problemi oporbe uvijek su ideološki i organizacijski. Na primjer SDP, formalno je organizacijski konsolidiran, pogotovo nakon višegodišnjeg kadrovskog preslagivanja stranke, ali je SDP sam po sebi bezidejan, ideološki dezorijentiran i programski neprofiliran. Koga SDP politički predstavlja? To ni oni sami ne znaju. SDP je desetljećima svjesno jahao na valu trećeputaške neoliberalne socijaldemokracije, napustivši putem radnike kao tradicionalnu socijalnu bazu, i sad kad se taj neoliberalni kapitalizam sunovratio 2010-ih, SDP se razvio u ideološki i programski šuplju stranku koja jedino što može ponuditi javnosti jest to da je manje nepristojna verzija HDZ-a. Stranka Možemo!, pak, ima posve drukčiji problem. Naime, imaju inovativniji, suvremeniji program s ideologijom europskih zelenih, ali nisu se još posve razvili iz političke prakse nevladinih organizacija u političku stranku koja će mobilizirati i integrirati sve svoje raspoložive snage (aktiviste, volontere, simpatizere) u organizacijski rad stranke. Od izbora do izbora ponašaju se kao NGO od projekta do projekta. Druge desne stranke ponašaju se kao sateliti i/ili lojalna opozicija HDZ-u. Radnička fronta, pak, jedina stranka koja adresira klasne politike ljevice ima interni sukob ideologije direktne demokracije i organizacijske forme političke stranke, što je jedan od bitnih razloga zašto se nikako ne uspijevaju organizirati u masovniju stranku, premda za ljevicu i klasne politike postoji golem potencijal.

Ankete pokazuje da je HDZ i dalje u velikoj prednosti ispred SDP-a i svih ostalih. Kako to objašnjavate?

- Tajna je u tome što je HDZ jedina dobro organizirana stranka. U prvom redu dobra organizacija nadvladava ideološke razlike. HDZ je organiziran po prinicipu: demokratski iznutra, jedinstveni izvana. Frakcije u HDZ-u postoje, ali one su manje poznate javnosti radi imidža stranke. Soliranje članova izvan unutarstranačkog dogovora promptno se sankcionira. U drugom redu, stranka provodi svoj program za sve svoje aktivne članove, bez obzira na ideološke razlike. Time se stvara mreža interesnih skupina i pojedinaca u svim porama društva koja osigurava političku lojalnost stranci. Afere takvim biračima nisu problem. Naprotiv, očekuju da njihova stranka “privatizira” državu i radi na korist svojih članova. Takav interes srodan je interesu drugog dijela lojalnih HDZ-ovih birača koji iz idenitetsko-nacionalističkih razloga ritualno glasaju za HDZ i racionaliziraju svoje opetovano glasanje za HDZ na način: “I da je najgora vlast, naša je!” (D.J.)
Možda ste propustili...

BOLJA I SRETNIJA HRVATSKA: ŽENSKO PODUZETNIŠTVO S POVJERENJEM

Poslovanje i vjerovanje

HRVATSKI KREATIVNI TURIZAM: KRIŽEVCI CENTAR SVIJETA

Dani oživljene prošlosti

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

DR. SC. KREŠIMIR PETKOVIĆ REDOVITI PROFESOR NA FAKULTETU POLITIČKIH ZNANOSTI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Duboka država je batina s dva kraja u političkim borbama za hegemoniju koje premrežuju državu i društvo

2

RAZGOVOR: BOŠKO PEŠIĆ

Višestruka subverzija demokratske vladavine prava

3

TEMA TJEDNA: DUBOKA DRŽAVA

Mate Mijić: Postoji
politički utjecaj koji nije
ostvaren na izborima