Magazin
RAZGOVOR: ZORAN PUCARIĆ

Imamo previše stranaka za državu od niti četiri milijuna stanovnika
Objavljeno 28. listopada, 2023.
ZORAN PUCARIĆ, KOMUNIKACIJSKI SAVJETNIK IZ ZAGREBA

Lako je nešto bombastično najaviti. Problem je da to nešto treba onda bombastično odrediti. Tu nastaje problem. Zbog nerada, odnosno zbog izostanka sustavnog rada, prvenstveno na terenu, sve nove opcije lako gube zamah i nestaju - kaže Zoran Pucarić, predavač na Londonskoj školi za odnose s javnošću, te dodaje:



- Krenemo li analizirati tridesetak godina pluralizma u Hrvata vidimo da su samo dvije stranke izuzetno dominantne, premda se ta dominacija kod obje smanjuje, ipak kod SDP-a je gubitak potpore birača znatno više izražen. Prvi dani pluralizma donijeli su veliki odljev članova SKH u druge stranke, prvenstveno u HDZ. Ostale novonastale stranke s vremenom su gubile na popularnosti, ujedinjavale se ili jednostavno nestajale sa scene.

ODLUČNI I NEODLUČNI


S tim stanjem u svezi, zašto u RH dosad nisu uspjevale tzv. treće opcije, koji su glavni razlozi, je li krivac izborni model, odnosno izborni zakon...?

- Iskristalizirali su se ovi veliki o kojima govorimo - HDZ i SDP. HDZ od osnivanja intenzivno gradi infrastrukturu na terenu: organizira temeljne ogranke, pronalazi aktiviste, osigurava prostore za rad na terenu, priprema materijale. SDP sve to isto odrađuje po inerciji: oni su uglavnom već bili na terenu, ali su gubili dominaciju. I dok je rad HDZ-a na terenu vukla ambiciozna ekipa novih političara, SDP-ovci su se uglavnom trudili ostati u zoni komfora uživajući u poziciji rentijera zadovoljnog prihodima od najma nekretnina.

Nakon što je HDZ preuzeo vodstvo u zemlji, trebalo je dugo godina da ga tada nastala koalicija skine s trona. No ubrzo su se vratili. Problem tzv. "trećih opcija" odnosno "trećih puteva" je da nemaju na raspolaganju javne funkcije i mogućnosti zapošljavanja kako bi privukli ljude. Ovise o karizmi vodećih ljudi, nerijetko je riječ o koaliciji nekoliko jakih pojedinaca čija suradnja prije ili kasnije, pogotovo ako nisu na položaju, zapadne u probleme.

Spin off-ovi su također propadali. Pogledajte drugi najbrojniji klub zastupnika u Saboru: Socijaldemokrate. Po čemu su prepoznati? Rejting im je stabilno loš. Baziraju se na starim, rekao bih, isluženim kadrovima, koji se bore za još jedan mandat. No bojim se da će na sljedećim izborima doživjeti potop. Možda budu imali zastupnika ili dva, isključivo zbog njihove lokalne prepoznatljivosti.

D‘Hondt također preferira velike stranke. Ideja d‘Hondta je postići stabilnost vlasti, a to se postiže upravo na način da je čim manje stranaka u parlamentu. Možda nije najbolje rješenje, ali je legalno i legitimno. Teško je podijeliti jedan stolac između više stranaka. Osobno bih volio vidjeti cijelu Hrvatsku podijeljenu u 140 izbornih jedinica, građani bi u svojoj izbornoj jedinici birali jednog zastupnika, znali bi tko je, a i on bi točno znao koga zastupa. Mislim da bi to bilo daleko demokratičnije rješenje.

Jesu li neodlučni birači, ili oni koji ne izlaze na izbore, zapravo svojevrsna "tiha treća opcija", na što upozoravaju neki analitičari? Takvih neodlučnih je u svibnju ove godine bilo više od 15 posto... Vaš komentar?

- Možda birači jesu neodlučni u smislu da nisu sigurni kome dati svoj glas, ali premda to ankete ne provjeravaju, siguran sam da svi oni jako dobro znaju kome neće dati svoj glas. Dakle, neodlučni ne mijenjaju ideološke preferencije, oni možda važu između nekoliko opcija u istom dijelu spektra.

Razočarenja birača su brojna i česta. Osobno poznajem mnogo ljudi koji mi kažu da su u Zagrebu glasali za Možemo!, ali da tu pogrešku neće ponoviti. Istovremeno ne žele glasati za SDP, oni su za Možemo! glasali zbog ideološke kompatibilnosti i razočarenja tada vodećom strankom na ljevici. Razočarenje im je ostalo, dapače, proširilo se. Malo je vjerojatno da će ovi birači glasati za neku desniju stranku. Ili će glasati za nekog "jer je ipak bolji od ovih drugih" ili će jednostavno apstinirati od izbora. Lijevi birači skloniji su apstiniranju, bilo da im se ne sviđa ponuđeni izbor ili im se ne sviđa vrijeme na dan izbora. Desni birači su tu puno discipliniraniji.

Stoga, ako ćemo neodlučne birače proglasiti "trećom" opcijom onda bismo morali ih proglasiti "trećom" i "četvrtom" opcijom: neodlučnim na lijevom i neodlučnim na desnom dijelu spektra. Njihov ukupan broj nam ne govori puno u analizi političkog tržišta.

Treba voditi računa i da su mladi sve više apolitični. Bojim se da će nam izlaznost na izbore biti sve manja sa svakim sljedećim izborima. Zanimljivo je bilo promatrati zadnje izbore u Poljskoj. Izlaznost je bila iznimno visoka, a birači jako motivirani. Držim da ne možemo očekivati takvu mobiliziranost kod nas, jer naše društvo (još uvijek) nije tako radikalizirano, niti su donesena tako radikalna zakonska rješenja koja bi izazivala mobilizaciju. Naši mlađi birači umjesto promjene vladajuće stranke lakše izaberu promjenu životne sredine…

Koliko politički sustavi pojedinih zapadnjačkih društava uvjetuju funkcioniranje višestranačja? Vidimo da u SAD-u osim Demokrata i Republikanaca trećih opcija gotovo da i nema, a ako i postoje, njihov je utjecaj minimalan. Nešto je drukčije stanje u Francuskoj i Njemačkoj, kao prototipovima zemlje s polupredsjedničkim sustavom (Francuske) te prototipa sustava racionaliziranog parlamentarizma (Njemačka)...

- Različiti sustavi vlasti rezultat su povijesnog razvoja i tradicije. Sustavi koji su u primjeni u različitim državama teško su primjenjivi u drugim. Copy-paste najčešće ne daje rezultate. Mi smo mlada demokracija, stari smo tek tridesetak godina, nedovoljno da razvijemo nekakvu jaku tradiciju. Stoga nekada posežemo za dijelovima povijesti koji su najčešće bili nasilno prekinuti. Tu nemamo kontinuiteta pa se takvi dijelovi povijesti teško mogu bezrezervno uzimati kao neki "učitelji života".

Primjerice, predsjednik i potpredsjednici Sabora (barem neki) nerijetko ističu izreku "iznad Sabora samo Bog", no sve češće smo svjedoci da se uloga Sabora marginalizira. Pogledajte zadnji cirkus "Moira Orfei" kojeg smo imali na Trgu svetog Marka... Svaki zastupnik u Saboru je jednako vrijedan i mora imati apsolutno jednaka prava. Apsolutno poštivanje propisane procedure i zakona temelj je svake demokracije. Ako danas malo ignoriramo ovo, a sutra zažmirimo na ono, gdje je kraj? Gdje je granica kada ćemo reći: dosta?

Mislite li da bi američki predsjednik kod davanja State of the Union mogao birati kada će doći? Mislite li da kralj George može ući u Parliament kada i kako mu se svidi? Ne može. U svim modernim demokracijama postoji dioba vlasti, a razne grane vlasti se međusobno uvažavaju.

LIJEVI I DESNI


Za kraj, još malo o aktualnostima s domaće političke scene. Zašto u RH ne postoji stabilna i jaka desna stranka, kao što je to nekad bio HSP? Može li SDP sačuvati poziciju najjače stranke lijevog centra? Kako ocjenjujete domet i snagu liberalnih stranaka kao što su Centar, Fokus i još neke manje opcije, vidimo i povratak Laburista...?

- Matoš je rekao "dva Hrvata - tri stranke". Mislim da to još uvijek vrijedi. Imamo stotine registriranih stranaka koje bi se borile za mjesto pod suncem. I koje nude, manje-više, nedomišljene politike. Previše je to za državu od niti četiri milijuna stanovnika.

HSP je funkcionirao sve dok se njegovi vodeći ljudi nisu počeli međusobno sukobljavati i pokušavati preuzeti vodstvo. Rezultirao je to inflacijom različitih HSP-ova, koji su s vremenom jednostavno nestali sa scene. Pojavile su se neke druge desne stranke, no i one imaju problem da je na rubu njihovog spektra, prema centru, HDZ - velika i organizirana stranka koja ne preže od trgovine i pronalaženja različitih rješenja u političkom životu, u Saboru ili u skupštinama lokalnih jedinica samouprave. Sirenski zov HDZ-a najčešće znači i propast tih stranaka. Kada desni birač dođe na biralište, a već smo govorili o tome da su oni znatno disciplinirani i izbore doživljavaju kao svoju obvezu zbog osjećaja odgovornosti prema državi, njemu nije lako dati glas. Da li dati glas nekoj manjoj desnoj stranci i riskirati da ga d‘Hondt "pojede" i time omogućiti granični mandat nekom drugom, ili igrati na sigurno i dati glas nekom velikom koji je bar dijelom kompatibilan s njegovim vrijednosnim sustavom? Često se takvi birači odluče ipak glas dati HDZ-u umjesto nekoj manjoj desnoj stranci. Lijevi birači, skloni prosvjednom glasanju, ako vrijeme nije jako loše pa se odluče izaći na izbore, najčešće neće tako razmišljati.

Što se SDP-a tiče, prema broju mandata u Saboru oni odavno nisu najjača stranka lijevog centra. Osobno bih ustvrdio da su oni klinički mrtvi, ali da to još uvijek ne žele priznati. U Zagrebu su zbog sinekure za jednog svog člana - predsjednika gradske skupštine - i ideje da će Možemo! pristati na nacionalnu koaliciju ušli u neprincipijelnu koaliciju, neprincipijelnu upravo prema SDP-u. Grbin i njegovi ideolozi su praktički uništili zagrebačku organizaciju da bi održali savez s Možemo! koji im je na koncu rekao da neće s njima jer nemaju interesa. Takvo bezidejno, beskičmeno ponašanje nije svojstveno navodno velikoj stranci, vjerujem da to uviđa i Hajdaš Dončić, samo se ne treba nadati da će to javno reći. (D.J.)
Problem tzv. “trećih opcija” odnosno “trećih puteva” je da nemaju na raspolaganju javne funkcije i mogućnosti zapošljavanja kako bi privukli ljude. Ovise o karizmi vodećih ljudi...

Što se SDP-a tiče, prema broju mandata u Saboru oni odavno nisu najjača stranka lijevog centra. Osobno bih ustvrdio da su oni klinički mrtvi, ali da to još uvijek ne žele priznati...

Možda ste propustili...

DR. SC. PREDRAG HARAMIJA, PROFESOR NA ZAGREBAČKOJ ŠKOLI EKONOMIJE I MANAGEMENTA

Ključ pobjede na saborskim (i predsjedničkim) izborima izborne su jedinice

PROŠLOST U SADAŠNJOSTI: TASKO S RAZLOGOM I POKRIĆEM

Ironija kao feministički pogled

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana