Samo što je Vlada ograničila cijene 30 osnovnih proizvoda, a ono novi šokovi i problemi. A kako i ne bi kada je put robe do trgovačkih polica poprilično dug, pa bi opet u lancu proizvođač - otkupljivač/dobavljač - trgovac svatko što više ugrabio. E, sad tu nastaje problem i za Vladu jer svi su naputci upereni prema trgovcima, koji, pak, posljednji u tom lancu ne žele biti gubitnici, iako to i nisu, bar prema zabilježenim profitima.

Kako god, prema podacima s terena police sa sniženom hranom rapidno se prazne, jer dobavljači najavljuju podizanje cijena, što, pak, trgovci smatraju velikim udarcem za svoje poslovanje. Zato, kako vidimo bar prema prvom tjednu ograničenih cijena nekih proizvoda, budući da znak za ograničenu cijenu nije obvezan, ne čudi da ga neki trgovci nisu ni postavili, a koji su unatoč svemu navodno već rasprodani. Na ograničenu ponudu upozoravaju i mali trgovci, koji se žale da su im dobavljači već poslali nove, skuplje cjenike od 1. listopada te da su cijene veće od pet do deset posto. A to pojednostavljeno znači da bi ograničene cijene mogle ograničiti i ponudu, što pak vodi nestašicama. Kako je to u konačnici veliki udarac za formiranje prodajnih cijena, one će se naprosto morati dizati, a tu će kupci najviše gubiti, upozoravaju trgovci. Jer, dok je cijena 30 proizvoda ograničena, druge bi mogle rasti, kaže i potpredsjednik Nadzornog odbora Orbico grupe Stjepan Roglić, inače najveće tvrtke za distribuciju prehrambenih proizvoda u zemlji. Za sada stvarnost je takva da nestašica nema, no nisu sve police u trgovinama pune. One s proizvodima sa sniženim cijenama prazne se prije nego što se stignu napuniti. Uglavnom je riječ o skupljim proizvodima, koji su trenutačno jeftiniji, a koje si kupci prije nisu mogli priuštiti. Osim toga upozorava se i na poteškoće potrošača u pronalaženju robe ograničenih cijena kako bi ih kupili povoljnije. No naglasimo da borba protiv inflacije na sve moguće i nemoguće načine nije samo hrvatski specifikum. Slični i teški pregovori vode se gotovo u svim zemljama Europske unije.

Naročito u Francuskoj, poznatoj po osjetljivosti plasmana i cijena upravo prehrambenih proizvoda gdje tamošnji maloprodajni lanci pritišću proizvođače robe široke potrošnje da snize cijene, zbog, kako kažu, neopravdanog povećanja. Pritisak je pojačala i vlada jer, kako je istaknuto, niži troškovi sirovina i energije znače jeftiniju proizvodnju hrane i drugih potrošačkih dobara, što bi se trebalo očitovati i u cijenama.