Nova knjiga najuspješnijeg hrvatskog alpinista Stipe Božića "Penjačevi zapisi", svojevrsna autobiografija od rodnih Zavojana do osvajanja najviših vrhova, redateljske i snimateljske karijere te aktivnosti u HGSS-u, predstavljena je na književnom festivalu Vrisak. Kako je u uvodu naveo urednik Drago Glamuzina, Božić je čovjek s bezbroj talenata. On je jedna od nekoliko osoba za koju vjerojatno znaju svi u zemlji, i to ga znaju po dobrom, istaknuo je Glamuzina na riječkom festivalu Vrisak. Među Božićevim alpinističkim dosezima izdvojio je dvostruko osvajanje Mount Everesta, uspon na tri najviša vrha svijeta, kao četvrtog čovjeka na svijetu kojem je to uspjelo, kao i uspon na najviše vrhove svih kontinenata. Uz alpinizam i penjanje ostvario je i istaknutu karijeru snimatelja i redatelja dokumentarnih filmova i pisca knjiga, naveo je.

Stipe Božić predstavio je svoju knjigu "Penjačevi zapisi" s pomoću fotografija i videozapisa. Kronološki, kako je i knjiga pisana, uz niz anegdota obuhvatio je cijeli svoj život, od djetinjstva, preseljenja u Split, prvih skijaških i penjačkih iskustava. Oslikao je najvažnije alpinističke pohode, prisjetio se svojih prijatelja penjača i alpinista, od kojih su neki tragično stradali tijekom uspona. Završio je s aktivnim djelovanjem u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja (HGSS). Spašavamo sve i svagdje, i ponosni smo na to, rekao je Božić. A, kako je naveo, upravo ih kritike koje HGSS-u upućuju pojedinci, da ne bi trebali spašavati nemarne i loše opremljene pojedince, motiviraju da nastave sa svojom djelatnošću.

- Jedino što čovjek može iza sebe ostaviti na kraju života priča je o sebi - zaključio je Stipe Božić.

Predstavljen je i roman riječke književnice Eve Simčić "Četiri lakta unutra". U njemu pripovjedačica dotiče više tema, poput percepcije duševnih bolesti i njihova liječenja ili etnografskih i socioloških analiza norveškog društva, gdje neko vrijeme živi. Simčić je i sama boravila u Norveškoj, te roman ima autobiografskih elemenata. Navela je kako je nakon postavljanja kostura romana pisanje krenulo svojim smjerom, dodavši da nije namjeravala napisati ovakav roman. Simčić je istaknula da u Norveškoj na početku mjesec dana nije uživo razgovarala ni sa kime. Tako je osjetila jezik na distanci i počela ga razmatrati na drugi način nego prije, pa tako i poeziju. H