Nije ni savršen, ni moderan, nije baš ni najfukcionalniji, ali Gradski vrt je simbol grada Osijeka, nekima sve na svijetu. Emocija koju ne možeš izbrisati. Dugo, dugo godina bio je dom nogometaša Osijeka, dom vjernih navijača, mjesto goleme navijačke i igračke sreće, tuge, razočaranja, na njemu su ostvareni i pokopani mnogi snovi, sklopljena prijateljstva, proživljeno nešto što ostaje za cijeli život. Ta romantična era je završena, centralno mjesto osječkog nogometa od ovoga ljeta bit će moderna Opus Arena na Pampasu.
Unatoč svojoj nesavršenosti, Gradski vrt ponosno ostaje na svome mjestu, ali na njemu više neće igrati oni koji su bili njegov zaštitni znak - nogometaši u bijelo-plavim dresovima. Niti će Gradski vrt, ta draga hrpa betona, biti mjesto na koje će mnogi Osječani, i ne samo oni, vikendom hodočastiti. Priča je završena prije točno tjedan dana, u onoj lijepoj subotnjoj večeri, 27. svibnja, kada su nogometaši Osijeka protiv Rijeke odigrali posljednju utakmicu u svom starom domu. Doživljaji s oproštaja su još svježi, pa ćemo ih se kroz prigodnu slikovnicu još jednom podsjetiti. Rastanak postaje dio povijesti osječkog nogometa, bilo je smijeha, sreće, veselja, ipak NK Osijek seli u najmoderniji stadion u Hrvatskoj, ali bilo je i suza. Gradski vrt ima svoju čaroliju, za Slavonce on je više od obične, ružne hrpe betona, on je simbol nogometne romantike, stasavanja bijelo-plavih generacija, velikih pobjeda i ružnih poraza. NK Osijek je objavio: “Vrijeđali su te, pljuvali, čak i granatama gađali, ali te nisu srušili”. Kao što nitko ne može srušiti i uništiti emociju koju Osječani imaju za svoj stari stadion.

Ivana Liović