Stanišić i Simatović krivi su i za ubojstvo 1992. godine u Daljskoj Planini
Objavljeno 31. svibnja, 2023.
Ministarstvo pravosuđa izrazilo je žaljenje što nisu osuđeni za sve zločine koje su počinili u Hrvatskoj
Bivšim čelnicima Službe državne sigurnosti Srbije Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću žalbeno vijeće Rezidualnog mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) u Haagu povećalo je kazne zatvora s 12 na 15 godina za zločine koje su počinile srpske snage u Hrvatskoj i BiH.
Ubojstvo Marije Senaši
Prema presudi objavljenoj u srijedu, Stanišić i Simatović krivi su i za ubojstvo počinjeno u lipnju 1992. u Hrvatskoj, u Daljskoj Planini. Žalbeno vijeće "prihvaća, djelomično, prvi temelj tužiteljske žalbe i utvrđuje da su Stanišić i Simatović krivi, na temelju članka 1 i članaka 3, 5 i 7 Statuta ICTY-ja za počinjenje, na temelju njihova sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu... za ubojstvo kao povredu ratnog prava i običaja, kao i za ubojstvo i progon kao zločine protiv čovječnosti za ubojstvo Marije Senaši u Daljskoj Planini u lipnju 1992.", objavio je MICT. Vijeće, koje je vodila sutkinja Graciela Gatti Santana, odbacilo je žalbe Stanišića i Simatovića, a djelomično je usvojilo žalbu tužiteljstva, koje je tvrdilo da je prvostupanjsko vijeće pogriješilo kad nije Stanišića i Simatovića osudilo na osnovi odgovornosti za udruženi zločinački pothvat.
Raspravno je vijeće u svojoj presudi 2021. zaključilo da je postojao udruženi zločinački pothvat i da mu je zajednički zločinački cilj bio prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba iz velikih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine počinjenjem ubojstava, deportacije, prisilnog premještanja i progona. No utvrdilo je da su Stanišić i Simatović pridonijeli zajedničkom zločinačkom cilju jedino u vezi sa zločinima u Bosanskom Šamcu, te ih je oslobodilo odgovornosti za udruženi zločinački pothvat na osnovi toga kako nije dokazano da je netko od njih dvojice dijelio zajedničku namjeru da se ostvari zajednički zločinački cilj. Žalbeno vijeće je, prema presudi objavljenoj u srijedu, utvrdilo da je raspravno vijeće u tome pogriješilo i navelo je da su Stanišić i Simatović imali zajedničku namjeru ostvariti zajednički zločinački cilj te da su odgovorni kao dio udruženog zločinačkog pothvata za zločine koje su razne srpske snage počinile 1992. u Bosni i Hercegovini - u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju i Sanskom Mostu, i za zločine počinjene 1995. u Trnovu i Sanskom Mostu te za ubojstvo počinjeno u Daljskoj Planini u Hrvatskoj u lipnju 1992. Tužiteljstvo je u svojoj žalbi tvrdilo da se Stanišiću i Simatoviću mogu pripisati brojni zločini u Hrvatskoj - u Kijevu, Vrliki, Drnišu, Hrvatskoj Kostajnici, Saborskom, Škabrnji, Bruškoj, Marnovićima, Dalju, Erdutu, Vukovaru jer su ih počinile jedinice koje su bile pod njihovom kontrolom ili kontrolom drugih članova udruženog zločinačkog pothvata, no žalbeno vijeće te osnove žalbe nije prihvatilo.
Suđenje Stanišiću (72) i Simatoviću (73) jedino je koje je preostalo MICT-u kao nasljeđe rada Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Proces protiv Stanišića i Simatovića počeo je prije 20 godina, kada je haško tužiteljstvo dva pripadnika režima srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića optužilo za ratne zločine početkom 90-ih u Hrvatskoj i BiH, te su u ožujku 2003. uhićeni u Srbiji i ubrzo prebačeni u haški pritvor.
Udruženi pothvat
U prvostupanjskom suđenju pred ICTY-jem 2013. godine oslobođeni su krivnje jer su suci tada zaključili da nije dokazano ni njihovo sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, ni da su planirali i zapovjedili zločine koji su im stavljeni na teret, kao ni pomagali u njihovu izvođenju. Tužiteljstvo je na tom prvom suđenju iznijelo, prema sucima, nedovoljne dokaze da je postojala bliska suradnja Stanišića i vođe pobunjenih Srba Milana Martića, koji nije skrivao namjeru progona Hrvata, te kontrola nad policijom SAO Krajine, koja je 1991. i 1992. protjerala 80 - 100 tisuća Hrvata, a neke ubila. Tužitelji su dokazivali da je Stanišić bio kanal komunikacija između Slobodana Miloševića i Martića. Tužiteljstvo je tada neuspješno dokazivalo i zločine za područje istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, gdje su snage policije, teritorijalne obrane i paravojne jedinice počinile niz zločina a također su bile pod kontrolom Stanišića i Simatovića. Žalbeno je vijeće 2015. prihvatilo žalbu tužiteljstva i poništilo prvostupanjsku presudu te je naložilo ponovno suđenje - koje je održano pred nasljednikom ICTY-ja - Rezidualnim mehanizmom za međunarodne kaznene sudove - i završilo je 2021. osuđujućom presudom od 12 godina zatvora.
Hrvatsko Ministarstvo pravosuđa i uprave izrazilo je žaljenje što Jovica Stanišić i Franko Simatović nisu osuđeni za sve zločine koje su počinili na teritoriju Hrvatske, podsjetivši da se radi o najtežim i najokrutnijim zločinima velikosrpskog režima u Vukovaru i Škabrnji. Ministarstvo podsjeća da je postojanje udruženog zločinačkog pothvata za zločine u Hrvatskoj utvrđeno i u presudama protiv Milana Babića i Milana Martića, u kojima su uz najviše dužnosnike Srbije, predvođene Slobodanom Miloševićem, sudjelovali i Stanišić i Simatović.
Dijana Pavlović
SUBAŠIĆ: ŽRTVE NA OVOME NEĆE STATI
Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, čije je sjedište u Sarajevu, Murat Tahirović kazao je kako su ovom presudom nagrađeni napori da se dokažu jasne činjenice prema kojima je Beograd bio izravno umiješan u rat. Predsjednica udruge “Žene Srebrenice” Munira Subašić, koja je u Haagu pratila izricanje presude, kazala je kako sada slijede novi koraci, nakon što je sudski dokazana umiješanost Srbije u rat u BiH. “Genocid je, nažalost, presuđen samo za Srebrenicu, ali ne i za općine Šamac, Doboj, Bijeljina i druge... Sada je potvrđeno da je u njima izveden udruženi zločinački pothvat uz sudjelovanje Srbije. Žrtve na ovome neće stati. Naši odvjetnici uspjeli su da osude jednu Nizozemsku, a sad ćemo tražiti pravdu i od Srbije i od Republike Srpske”, kazala je Subašić.
VIDOVIĆ: OVO JE POVIJESNA ODLUKA MICT-a
Sarajevska odvjetnica Vasvija Vidović s dugogodišnjim iskustvom u radu ICTY-ja suglasila se, gostujući u programu televizije N1, kako je iznimno važno to što je presuda MICT-a promijenjena u svojoj biti i u konačnici dokazuje umiješanost SDS Srbije u udruženom zločinačkom pothvatu kako u BiH tako i u Hrvatskoj. Istaknula je kako je važno i to što je uz proširenje presude za zločine protiv čovječnosti na ukupno sedam općina u BiH, umjesto samo u Bosanskom Šamcu, kako je to bilo u prvobitnoj presudi, sada utvrđen kontinuitet umiješanosti Srbije u te zločine sve do rujna 1995. Vidović je kazala kako je značenje presude i u tome što je osim zločina počinjenih u BiH obuhvatila i one u Hrvatskoj, konkretno na Daljskoj planini. “Ovo je jako važna, povijesna odluka”, kazala je Vidović.