Jesmo li mogli tražiti više u posljednjoj utakmici koju su nogometaši Osijeka odigrali na stadionu u Gradskom vrtu?

Iz navijačkog kuta nedostajala je samo pobjeda, ali neutralni promatrač definitivno je dobio cijeli paket doživljaja te subotnje večeri. Sjajan dekor na tribinama koji je više od 11 tisuća navijača priredilo za oproštaj od Gradskog vrta te napeta i neizvjesna utakmica u kojoj na kraju nije bilo pobjednika, ali je pečat stavio neiskorišteni kazneni udarac Ramona Miereza u sedmoj minuti sudačke nadoknade. Na sve što se događalo na terenu i oko njega malo tko je mogao ostati ravnodušan. Na kraju su i navijači Osijeka mogli biti zadovoljni bez obzira na to što se bijelo-plavi nisu na pobjednički način rastali od svog 65-godišnjeg doma. Taj jedan bod koji su osvojili bio je dovoljan za osvajanje treće pozicije u ovoj sezoni, koja je bila prepuna turbulencija, a od trenutka kada je smijenjen sportski direktor i trener Nenad Bjelica, postala je i tranzicijska.

U tih posljednjih 90 i nešto minuta koje je Osijek odigrao u Gradskom vrtu stalo je ono što su brojne generacije koje su rasle u NK Osijek i uz njega morale prolaziti.

Strah, strepnja, radost, pa tuga, naglašene emocije i konačno ono što bi uvijek trebalo biti, ultimativna podrška momčadi na terenu. Cijeli je stadion navijao i pjevao zajedno dok su nam se pred očima vrtjeli posljednji kadrovi života u Gradskom vrtu. Sumnjamo kako je postojao netko na stadionu kome se u jednom trenutku bar nakratko nisu orosile oči. I doista je za potpuno zadovoljstvo nedostajala ta pobjeda. No možda ćemo ovako duže pamtiti utakmicu, jer promašiti kazneni udarac za pobjedu u sedmoj minuti sudačke nadoknade nije baš "običan dan u uredu".

Da je Osijek, recimo, pobijedio sa 2:0 ili 3:0, možda bi ostala poneka praznina u samom doživljaju. Ovako, opet smo se tresli do kraja, pa se kratko, ali zbilja kratko, poradovali pobjedi, a onda, nakon što je Labrović zaustavio udarac Miereza s "bijele točke", čak i nismo bili previše nesretni, već smo samo mogli konsternirano zaključiti: Zar opet? Bio je to Osijekov 11 promašeni kazneni udarac od njih 15 u posljednje dvije godine. Kuriozitet kakav će se teško pronaći u nogometnom svijetu. No to je Osijek i to je Gradski vrt. I neka je završilo u okviru tradicije, posebno jer na kraju nije boljelo s rezultatske strane

- Jako mi je žao što se nismo oprostili pobjedom i našim sjajnim navijačima dali još jedan razlog za veliku radost. Igrači su u početku susreta bili impresionirani ambijentom i samim činom oproštaja od Gradskog vrta, pa nismo na pravi način ušli u utakmicu. No, kad smo se opustili, posebno u drugom poluvremenu, pokazali smo što i koliko ova momčad može. Utakmica je svečani karakter imala za publiku, ali za nas je nosila i natjecateljski poticaj jer smo željeli ostati na trećem mjestu. Kad se u obzir uzme ta činjenica, te sve te silne emocije oko oproštaja od Gradskog vrta, moralo je biti napeto do samog kraja, a taj neiskorišteni kazneni udarac bio je stvarno vrhunac drame - pričao je Stjepan Tomas, trener nogometaša Osijeka.

Nije ga realizirao Ramon Mierez i tako je postao četvrti Osijekov čovjek u drugom dijelu sezone koji je propustio zabiti s "bijele točke".

Bez obzira na Ramonovu prošlost oko izvođenja kaznenih udaraca, koja je daleko od savršene, logičan je bio njegov izbor za izvođača. On je bio određen, a pojavio se tu i Kristijan Lovrić, koji je bio autor posljednjeg promašaja s 11 metara prije ovog.

- Bio sam spreman pucati da je zatrebalo. Ramon je bio određen, pitao sam ga je li siguran. Rekao je da jest - pričao je Kristijan Lovrić nakon utakmice, a Tomas je objasnio zašto je odredio Miereza:

- Zabio je važne pogotke u posljednje vrijeme, što ga je napunilo samopouzdanjem. Zato sam ga odredio za izvođača. Puno smo problema imali s tim kaznenim udacima ovog proljeća. Dobro ćemo analizirati tu situaciju i mogu obećati kako sljedeće sezone problem s izvođenjem kaznenih udaraca neće postojati.

I tako je spuštena zavjesa ne na sezonu, nego na jednu cijelu eru. NK Osijek više neće, osim u slučaju krajnje nužde, igrati u Gradskom vrtu.

Novi je stadion, Opus Arena na Pampasu, spreman, pa će novu sezonu bijelo-plavi otvoriti na njemu. Bit će to još jedna posebna prilika za sve pristaše bijelo-plavih jer će to biti početak stvaranja novih uspomena. Po ovima koje smo desetljećima skupljali u Gradskom još ćemo dugo prebirati i prepričavati ih. I pamtiti tu posljednju utakmicu jer bila je posebna na toliko načina. Rijetke su utakmice u kojima postoje neke više stvari od samog rezultata. Ova je bila jedna od njih i ispalo je dobro što Osijek u toj utakmici nije morao rješavati nikakvo sudbinsko rezultatsko pitanje. Kada su se u prošlosti utakmice koje su o nečemu izravno odlučivale igrale u Gradskom vrtu, uglavnom su završavale loše za bijelo-plave. To je jedan od podataka zbog kojih se nećemo rado sjećati Gradskog vrta. No daleko je više onih lijepih trenutaka. Slavilo se i na rastanku baš onako kako je stari dobri Gradski vrt i zaslužio. Uvijek smo u njega dolazili s osmijehom, pa je red bio da se na isti način od njega i oprostimo.

Tako je i bilo...