Crno-bijelim svijetom "Prljavaca" s razglasa Centralovog hotelskog centralnog balkona na Trgu Ante Starčevića krenulo je veselje ovogodišnje generacije osječkih maturanta koja će, ako do sada nije, spoznati da svijet i sve oko njih je sve samo nije crn-bijel. Uz snažan osjećaj za zajedništvo oko spomenika Grupe građana kao i ispod spomenika Ocu Domovine, baš kako je i Ante Starčević, kojemu smo prije koji dan obilježili 200. obljetnicu, promovirao važnost zajednice, gotovo nesvjesni da im se baš danas razilaze životni putevi krenuli su put Katakombi na posljednje zajedničku proslavu.

Rijeka maturanata u koloni tekla je usporedno s rijekom Dravom. Padala su međusobna obećanja kako ih nitko, ništa i nikada neće rastaviti, kleli su se u neraskidive spone stegnute u klupama protekle četiri školske godine. Ipak, život će ih, kao i sve nas druge, poput njihove rijeke Drave što sve nosi sa sobom dalje od još uvijek ponosnoga grada, odnijeti tko zna gdje.

U životu će kao uspomenu nositi i osjećaje s ludog tuluma na lijevoj dravskoj obali, gdje se maturanti tradicionalno okupljaju na kraju četvrtog razreda. I imaju pravo na opuštanje, mladost je to i to puta 1400, jer toliki ih je broj, kako se moglo čuti, maturiralo u ovoj generaciji. Pjevalo se, plesalo se, skakalo se, u Dravi kupalo se, ljubovalo se. Pazilo je na njih 40 redara, policija, Crveni križ, liječničke ekipe...sve se dalo samo da im se ništa loše ne dogodi. I nije.