Dok sindikalisti upozoravaju na slučajeve izrabljivanja stranih radnika u Hrvatskoj, a da se oni boje prijavljivati nepravilnosti, Državni inspektorat priznaje da je potkapacitiran, a pučka pravobraniteljica upozorava i na moguću rasnu diskrimaciju.
Prvi put, na Praznik rada ove godine, u kontekstu problema radničkih prava u nas, izričito su naši sindikalisti i političari progovorili o problematici izrabljivanja stranih radnika. Hrvatska je 2021. ukinula kvotni sustav za zapošljavanje stranaca, a iz pandemije, koja je učvrstila platformski rad, zemlja se probudila svjesna da je sve više strane radne snage na tržištu.
Robovlasnički odnosi
No njihov broj nemoguće je odrediti jer nijedna javna institucija ne vodi statistiku o trenutačnom broju zaposlenih stranih radnika u Hrvatskoj. Moguće je procijeniti brojku prema radnim dozvolama izdanih na godišnjoj razini, iako se one znaju izdavati na razdoblja kraća od godine dana, a radnici koji ih dobiju, ne ostaju uvijek ovdje. Prema podacima MUP-a, 2022. izdana je 124.121 radna dozvola, a godinu prije 81.995 dozvola. Kada se gleda 2018., proizlazi da je ljetos u Hrvatskoj zaposleno gotovo četiri puta više stranih radnika nego tada. Samo u prva četiri mjeseca ove godine bile su 54.592 izdane dozvole za rad. Kako je većina dozvola bila za nova zapošljavanja, lako bi se moglo dogoditi da do kraja godine dosegnemo rekord broja strane radne snage.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje najtraženiji su radnici u ugostiteljstvu, građevini, ali i na dostavi. Prosječne im se neto plaće kreću od 700 eura za dostavljače, 800 za konobare, 750 eura za radnike visokogradnje - koji su najtraženije zanimanje ove godine. Iako još uvijek većina radnika dolazi iz zemalja u okruženju, raste broj stranih radnika iz Nepala, koji su treći po broju izdanih dozvola, a sve je više i radnika iz Indije, s Filipina, iz Bangladeša i Turske. Sindikalisti upozoravaju da im, uz očite niske plaće, domaći poslodavci često nude i loše radne uvjete, kršenje radničkih prava i lošu zaštitu na radu.
Tomislav Kiš iz Novog sindikata upozorava da se na njihove probleme može gledati dijeleći ih na dvije kategorije poslodavaca kod kojih rade. "U jednoj su oni koji rade u normalnim tvrtkama, pokrivenim odredbama Zakona o radu, a druga kategorija su dostavljači koji rade za agregatore - tu vlada kaos", govori. Kaže da se osobno uvjerio da u nekim slučajevima postoje oblici klasičnih robovlasničkih odnosa i trgovine ljudima. "Radnici koji rade za agregatore u izuzetno su ucijenjenom položaju. Oni plaćaju takse agencijama koje ih uvoze - po informacijama s terena Indijci oko 7000 eura, Nepalci po 10.000 eura. Za razliku od Nepalaca, kojima u tome pomaže država, u Indiji se ljudi zadužuju hipotekarnim kreditima kod kamatara, i taj koji dođe u Hrvatsku, svojim ih radom otplaćuje", ističe Kiš. Tvrdi da su ti radnici često zloupotrebljavani, u što se i osobno uvjerio kod grupe ljudi koja je radila dva posla - nakon što su od 7 do 15 sati bili na građevini, popodne ih je njihov poslodavac iznajmljivao agregatu, pa su u dostavi radili do navečer. "I za taj dio najčešće ne bi dobili ništa", svjedoči.
U praksi, Kiš kaže da se kažnjavaju uvijek iste stvari, ali rad na crno, kakav se susreće u praksi, često prolazi ispod radara inspekcije. Primjerice, kada radnik prijavljen na dva sata dnevno mjesečno dobije 1000 eura. "Tu zaradu nemoguće je napraviti radeći samo dva sata dnevno dostave. Ostatak rada zapravo je neprijavljeni rad i to se ne kažnjava", kaže Kiš. Kako su se u javnosti mogle čuti sindikalne prozivke same inspekcije da pojačaju nadzore, na upit o ekipiranosti svojih redova, Državni inspektorat priznaje da mu nedostaje - trećina inspektora na terenu. "Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata planirano je 148 inspektora rada u području radnih odnosa i 120 inspektora rada u području zaštite na radu, a trenutna popunjenost je 73 odnosno 66 posto", ističu.
Kada je riječ o sektoru graditeljstva, gdje radi najviše stranaca, glavni tajnik Sindikata graditeljstva Hrvatske Domagoj Ferdebar kaže da tu već sada oko 40 posto ukupne radne snage čine strani radnici. Njegov sindikat aktivno ih informira o njihovim pravima i, obilazeći gradilišta, dijele letke prevedene na osam jezika o odredbama granskog kolektivnog ugovora. Prema iskustvu s terena, uz ogradu da uvjeti rada ovise o pojedinom poslodavcu, kaže da dio stranih radnika u graditeljstvu prolazi bolje, a dio lošije. Uglavnom jednake plaće kao domaći radnici imaju zaposleni u već postojećim tvrtkama, gdje postoje sindikati i otprije su zaposleni domaći radnici. S druge strane, raste broj tvrtki koje isključivo zapošljavaju strane radnike, a oni uglavnom rade do iscrpljenja za minimalnu ili neznatno veću mjesečnu plaću. "Ima situacija tek otvorenih tvrtki koje zapošljavaju isključivo strane radnike. Prema prosjecima plaća tih tvrtki vidi se da teže k minimalcu", ističe Ferdebar.
Izloženi diskriminaciji
Među češćim kršenjima radničkih prava ističe da su strani radnici vrlo malo upoznati s odredbama zaštite na radu i da mnogi dolaze na gradilište, a da gradilišta nikad prije nisu vidjeli. Unatoč svim tim problemima, Kiš kaže kako oni sami nerado govore o problemima i ne pristaju s time izlaziti u javnost. Boje se da će ih prepoznati njihovi agregatori i da će ih se skinuti s aplikacija, ističe, a drugi sindikalist kaže da je, unatoč aktivnom pristupu, i dalje iznimka da se oni uključuju u sindikate.
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter poručuje kako se dio izazova, osim u nadzoru poštovanja pravila od strane poslodavaca, itekako odnosi na integraciju stranih radnika u društvo, koja je potpuno zanemareno pitanje i nije obuhvaćena nijednom javnom politikom. Osim toga, upozorava da se može očekivati da je veliki dio stranih radnika, koji je vidljivo drugačiji od većine stanovništva, drukčije boje kože, izložen i diskriminaciji. "Naše istraživanje pokazalo je da svaka peta osoba u Hrvatskoj misli da su boja kože i rasa među najraširenijim osnovama diskriminacije. Pri tome, od 2009., otkako smo središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije, svake godine najviše pritužbi vezanih uz diskriminaciju dobivamo upravo za onu na temelju rasnog ili etničkog podrijetla", ističe.
"Kada uzmemo u obzir da je glede svih osnova za diskriminaciju istovremeno najviše pritužbi bilo upravo u području rada i zapošljavanja, može se zaključiti da dolazi i do diskriminacije stranih radnika na temelju rasnog ili etničkog podrijetla na radu, a bojim se i drugim područjima života", kaže Tena Šimonović Einwalter.
Dijana Pavlović
Tena Šimonović Einwalter
pučka pravobraniteljica
Svaka peta osoba u Hrvatskoj misli da su boja kože i rasa među najraširenijim osnovama diskriminacije. Od 2009., otkako smo središnje tijelo za njezino suzbijanje, najviše je pritužbi za diskriminaciju na temelju rasnog ili etničkog podrijetla.
POLA MILIJUNA KAZNI POSLODAVCIMA
Za nadzor nad poštovanjem zakona nadležan je Državni inspektorat. Kažu da su u prva četiri mjeseca inspektori rada i zaštite na radu odradili ukupno 4629 inspekcijskih nadzora. Među najčešće utvrđene nepravilnosti pripadaju neprijavljivanje radnika na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, neizdavanje potvrde o ugovoru o radu, rad državljana trećih zemalja bez dozvole za boravak i rad. Uz sve druge sankcije koje su po svojim ovlastima izdali poslodavcima, ukupno su u tim nadzorima naplatili oko pola milijuna kuna kazni domaćim poslodavcima. Dodaju da su samo u ožujku i travnju 2023. njihovi inspektori pročešljali 54 tvrtke agregatora i u njima proveli 220 inspekcijskih nadzora, no nije poznato kolike su novčane kazne izrečene tim tvrtkama, za koje, tvrdi Kiš, i sama inspekcija ima "sito s izuzetno krupnim rupicama".