I ovoga su tjedna u Saboru uvrede letjele na sve strane, no žestoke svađe u parlamentu više i nisu novost. Iznenaditi nas jedino još može “kreativnost” u vrijeđanju političkih protivnika, koje zastupnicima očito ne nedostaje.

Podsjetimo, saborski zastupnik Domovinskog pokreta Daniel Spajić zatražio je u Saboru da Ministarstvo financija naloži povrat sredstava koja se izdvajaju za tjednik “Novosti” u državni proračun ili će on podnijeti zahtjev DORH-u. “Ne može Pupovac taj novac koristiti za pljuvanje po hrvatskoj državi, a dobiva ga iz hrvatskog proračuna”, poručio je. Na Spajićev slobodni govor reagirala je zastupnica Radničke fronte Katarina Peović, a dodala je ovo: “Nakon Prkačina i njegovih bljuvotina koje smo slušali od jutros, mislim da je stvarno vrijeme da reagirate”, rekla je predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću. Nezadovoljstvo što je njegov govor Peović ocijenila “bljuvotinom” Prkačin je izrazio, između ostaloga, rekavši: “Jedna šuša koja ništa od toga ne zna ponoviti naziva moj govor bljuvotinom.” Kao i više puta do sada, Jandroković je pozvao zastupnike da biraju riječi i drže se demokratskih standarda. Inače, poznato je da je u Saboru među uvredama, koje su do sada često pljuštale, već bilo i “žohara, štakora, miševa i majmuna!” Stoga je prošle godine odlučeno da vrijeđanja u Saboru više ne bi trebalo biti, te da bi u saborske klupe zastupnici mogli s novim pravilima, a kazne za uvrede bile bi oštrije. Uže vodstvo točno je trebalo dogovoriti što je to neprihvatljiv govor. Jandroković drži da se mora moći ocijeniti što je dopustiv politički govor, a što je govor pun uvreda i mržnje ili nasrtaja na neku osobu. Politički diskurs u Hrvatskoj pao je na niske grane, misle komunikacijski stručnjaci, među kojima je i Gabrijela Kišiček, koja smatra da u Saboru vlada prilično loša komunikacija. “Katkada vrlo primitivna, razočaravajuća i neprimjerena javnom diskursu”, ocjenjuje. Presjednik Sabora istaknuo je da će se, ako taj govor bude neprihvatljiv, ići s oštrijim sankcijama, brže isključivati zastupnike i zastupnice iz rasprave. No teško će biti odlučiti gdje je granica, što se često i potvrđuje.

U tom smislu Kišiček je pak istaknula da je tu granicu lako povući kada je rječnik primitivan, prizeman i neprihvatljiv, ali, upozorava, retorički vješti govornici svoje sugovornike mogu uvrijediti i na način da to “upakiraju lijepo, metaforično, profinjenijim rječnikom”.