Tzv. bijeli štrajk sudaca zapravo predstavlja mjere upozorenja izvršnoj vlasti, odnosno resornom Ministarstvu pravosuđa i uprave. Dakle, suci prvostupanjskih sudova i dalje poduzimaju hitne radnje, bilo da se radi o postupcima osiguranja privremenom mjerom, bilo o ispitivanju stranaka i svjedoka za koje postoji opasnost da se neće moći ispitati poslije zbog starosti ili slično. No u svim ostalim postupcima, odnosno u većini njih, ne održavaju se ročišta, ne donose se meritorne odluke, a sve to dovodi do pravosudnog zastoja - kaže dr. sc. Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica i bivša ministrica pravosuđa Republike Hrvatske, te dodaje:

- Teško je pretpostaviti koliko bi štrajk mogao potrajati, sve ovisi o tome hoće li resorni ministar ponuditi konkretna rješenja, ali i o ustrajnosti sudaca. Trajanje mjera upozorenja predviđeno je dva tjedna. Ovoga tjedna to istječe i mjere upozorenja završavaju. Iz razgovora sa sucima prepoznajem odlučnost, ozbiljnost... Ako Vlada ne iziđe u susret, čini mi se da će se suci obratiti Sudu Europske unije. Nešto slično dogodilo se u Španjolskoj, Sloveniji, Nizozemskoj, Poljskoj, i suci su dobili presude, gdje je Europski sud naložio državi da mora podići plaću sucima. Nadam se da do toga neće doći kod nas i da će se naći odgovarajuće rješenje jer takva bi tužba za hrvatsku reputaciju o neovisnosti pravosuđa bila jako neugodna.

Koliko je bijeli štrajk mjera upozorenja ili se radi o svojevrsnom pritisku na Vladu, ima li u tome manipulacije?

- Da, ovdje je riječ o pritisku, rekla bih, nužnom pritisku. Potplaćenost, nedostatak zapisničara, zatrpanost sudova starim i novim predmetima, organizacijski i prostorni uvjeti rada na nekim su sudovima ispod svake razine. I takva situacija traje godinama. Samo što je sad kad je, što bi se reklo, došla voda do grla, Vlada iznenađena, pa se špekulira da se sucima manipulira, da situacija nije kritična, da suci ne bi trebali štrajkati i sl.

Koji su zapravo temeljni razlozi ovakvog istupa sudaca? Jesu li to niske plaće, uvjeti rada, nedostatak reformi...?

- Temeljni je razlog opće nezadovoljstvo sudaca, do kojeg su dovele i niske plaće, prevelik opseg posla, nedostatak zapisničara i suradnika itd. Sudstvo je jedna od tri temeljne grane vlasti, pa položaj sudaca mora biti u skladu s tim. Nezamislivo je da suci zbog visine primanja nisu kreditno sposobni ili su im te sposobnosti limitirane. A još je manje zamislivo da se od tako potplaćenih sudaca očekuje maksimalan rad bez zlovolje. Nedostatak reformi kronični je problem našeg pravosuđa, to nije ništa novo. Ja vrlo dobro znam koliko je ta reforma potrebna, ali se i dobro sjećam koliko je zahtjevno provesti ozbiljnu reformu pravosuđa. To je zadatak ministra pravosuđa i uprave, on je taj koji se mora brinuti o svom resoru i mora osigurati dovoljno proračunskih sredstava za svoj resor. Suci prvog stupnja nisu imali 24 godine povišicu plaće.

Znate kako izgleda situacija na sudu. Opće je poznato da od prošle godine postoji kronični nedostatak upisničara, zapisničara i dr. sudskih službenika. Npr. na zagrebačkom sudu prvog stupnja nedostaje više od 40 zapisničara. Slično je i na drugim sudovima. Suci se svaki tjedan dogovaraju tko će imati zapisničara i kada će sazvati ročišta. Neki sami pišu presude, neki suci o svom trošku i iz svoje plaće plaćaju drugim daktilografima da pišu jer moraju imati statistiku i određeni broj presuda na godinu. Sudskih zapisničara nema jer nitko neće raditi za 500 eura taj težak posao.

Ne možete uvesti čovjeka iz Bangladeša i zaposliti ga za suca, ne možete uvesti čovjeka iz Indije i zaposliti ga za zapisničara. To jednostavno u pravosuđu nije moguće. Dakle, ako se misli zaustaviti kadrovska devastacija pravosuđa i zadržati najkvalitetnije ljude, izvršna vlast povećat će plaće sucima i sudskim službenicima.

Od bijelog štrajka do općeg štrajka sudaca - koliki je to put, kratak ili dug, i o čemu to ovisi?

- Put od bijelog do općeg štrajka zasad je neizvjestan, još ne znamo hoće li se sucima ponuditi neka konkretna rješenja, a ni hoće li oni ustrajati u svojoj namjeri, što zaista mislim da bi trebali. Ako su već krenuli u borbu za poboljšanje svog položaja, što uvijek podržavam ako je u skladu sa zakonom, trebaju onda biti uporni dok ne dođe do promjene. Ali, kako vidim, već se pojedini suci povlače iz štrajka i nastavljaju s radom, vjerojatno jer je pritisak velik. Već sama činjenica da je moralo doći do ovoga, do “bijelog štrajka” sudaca i zastoja u pravosuđu, dovoljno je upozorenje resornom ministru, ali i premijeru, da nešto u stanju pravosuđa ozbiljno ne štima i da su potrebne drastične promjene. A ako oni to ne vide, to ne znači da reforma nije potrebna, nego da je, uz reformu, potreban par očiju koji bolje vidi.

Što ako Vlada uvede radnu obvezu da bi se prekinuo štrajk?

- Sumnjam da će Vlada uvesti radnu obvezu da bi prekinula štrajk jer bi to bio ozbiljan šamar sucima, ali i svima onima koji su štrajk podržali. Promjene su nužne, to je i laicima jasno. Očekujem od ministra Malenice da ovoj situaciji pristupi liderski kao resorni ministar, i očuva dignitet suda, ali i cijelog pravosuđa.

Vaš završni komentar, uzimajući u obzir sadašnje stanje, kao i očekivanja od pregovora i dijaloga s Vladom?

- Ipak mislim da će se naći rješenje u dvije faze, kako je to bilo predloženo. Povećanje na razini koja osigurava pristojan životni standard sucima i sudskim namještenicima. Na način da mladi sudac ima mogućnosti sebi kupiti stan i osigurati kredit i plaćati ratu kredita, da suci imaju mogućnosti bez grča donositi odluke i bez zlovolje, kako je to opisao sudac na Krku koji je bio, prema statistici, jedan od najuspješnijih sudaca. Ministarstvo treba pratiti socijalnu sliku sudaca, mora ulagati u pravosuđe i posebno u ljude. Neovisnost pravosuđa osnova je demokratskog poretka ove zemlje. Ako se to naruši, neće biti dobro za imidž države. (D.J.)