U svojoj sveobuhvatnoj, razorno eksplozivnoj i duboko promišljenoj analizi H. P. Lovecrafta, knjizi "Protiv svijeta, protiv života", jedan od najkontroverznijih pisaca današnjice osvrnuo se na lik i djelo jednog od najkontroverznijih pisaca jučerašnjice, bacajući posve novo svjetlo na razloge Lovecraftove loše reputacije, pokazujući pritom vlastitu erudiciju, inteligenciju i osjećaj za psihologiju. Taj čovjek, koji je na zgražanje književnih čistunaca secirao jednog od svojih ne samo literarnih uzora, zove se naravno Michel Houellebecq i upravo je ponovo u središtu medijske pozornosti vezano uz premijeru filma nizozemskog umjetničkog kolektiva Kirac 27, koji ga je trebao predstaviti u ulozi, ni više ni manje nego - velikog ljubavnika. No to je sad neka druga priča, pa se vratimo ipak na teren književnosti...
U kontekstu tzv. analitičkog čitanja pojedinih autora od strane drugih pisaca, zamki je na svakom koraku, no način na koji je Houellebecq prezentirao Lovecrafta apsolutno je genijalno razotkrivanje jednog kultnog lika i njegove ostavštine, pravi psihologijski i psihijatrijski "sat anatomije" kakav se rijetko susreće u povijesti književnosti. I upravo od te i takve postavke možemo krenuti s predstavljanjem nedavno kod nas prvi put objavljene zbrike priča "Kralj u žutom" (Šareni dućan, 2022.) američkog pisca Roberta W. Chambersa, kojeg u svojoj elaboraciji Lovecrafta na niz mjesta spominje i Houellebecq. Naime, reference na Chambersa uočljive su i kod djela Lovecrafta i doista je šteta što Houellebecq nije i Chambersa analizirao na sličan način kao i H.P.L.-a.
SJEĆANJA NA CARCOSU
Bilo kako god, "Kralja u žutom" (The King in Yellow, 1895.) s ushitom je čitao i Howard Phillips Lovecraft kad se još kao mladić, lunjajući po knjižarama rodnog Providencea (država Rhode Island, SAD), dokopao Chambesovih priča koje je prvi publicirao F. Tennyson Neely. No što je zapravo ta Chambersova knjiga koja i danas izaziva dubokoumna razmišljanja ne samo čitatelja diljem svijeta nego i brojnih autora koji pokušavaju proniknuti u smisao, dubinu, širinu i visinu "Kralja u žutom", uključujući i filmske i televizijske autore i producente ovog našeg globalno umreženog, digitalnog doba. Podsjetimo stoga da je prva sezona whodunnit TV serijala "Pravi detektiv" (True Detective, 2014.) upravo znakovit primjer kako su i na koji način, unutar detektivskog žanra "zagonetke i misterije", Chambers i "Kralj u žutom" iznova otkriveni novoj široj publici te na iznenađenje mnogih promovirani u ovodobne medijske zvijezde.
Nic Pizzolatto, autor serijala True Detective, sjetio se zbirke priča "Kralj u žutom" kad je razmišljao o načinu kako osnažiti, zapravo zakomplicirati svoju priču o "pravim detektivima" (Matthew McConaughey i Woody Harrelson u pamtljivim ulogama!) da sve ispadne što misterioznije i zagonetnije, podalje od klasičnih whodunnit obrazaca koje je proslavila recimo Agatha Christie. Inače je whodunnit detektivska priča s misterioznim zapletom. Uglavnom, poduzetni je Pizzolatto spomenuti TV serijal, napose prvu sezonu, nakrcao ne samo nesvakidašnjim filozofiranjem dvojice detektiva nego i upadljivim referencama na "Kralja u žutom" i Carcosu, mitsko mjesto gdje King prebiva, što je redatelj Cary Joji Fukunaga na impresivan način ukomponirao u priču koja završava unikatnom scenom obračuna s tajanstvenim, glavnim zločincem, u scenskom okruženje koje umnogome sugerira osjećaj dodatne jeze i svojim izgledom (devastiran okoliš, nekakvi čudni tuneli, šipražje, gomile smeća, simbola, znakova...) može asocirati na mitsku Carcosu iz Chambersove mašte i vizija većine čitatelja nakon što su pričitali prve četiri pripovijesti (Popravljač ugleda, Maska, Na zmajevom dvoru, Žuti znak) iz zbirke priča "Kralj u žutom" (preostalih šest posve su druge tematike!). Preciznije treba naglasiti kako je knjiga dobila naziv prema fiktivnoj drami s istim naslovom koja se ponavlja kao motiv kroz četiri prvospomenute priče, što je bila Chambersova ideja u smislu da dodatno zakomplicira cijeli kontekst dajući mu još višu razinu tajanstvenosti.
Drugim riječima, kako se to nadahnuto navodi na poleđini knjige (prvi tiraž je rasprodan!): "Budite oprezni s ovom knjigom, čitate je na vlastitu odgovornost! Budete li je nepažljivo prelistavali, to bi moglo dovesti do kobnih posljedica, premisa je ove očaravajuće zbirke pripovijesti Roberta Chambersa. Iza naslova Kralj u žutom zapravo stoji tekst koji ima hipnotički učinak, tako da u onih koji ga pročitaju potakne pakost! Da, baš to, ali da obrazlažemo dalje, mogli biste ostati lišeni brojnih iznenađenja i čudesa koje ćete naći u ovima nadnaravnim pripovijestima, a mi vam doista ne bismo željeli uskratiti užitak čitanja svih užasa koji vas ondje čekaju!" Zgodan je to poziv na čitanje iz jednog od prijašnjih izdanja "Kralja u žutom", knjige koja je kategorizirana kao viktorijanska gotička proza, makar sadrži elemente mitologije, fantastike, mistike i ljubića.
Sve u svemu, prve četiri pripovijesti povezane su s nesretnim dušama koje su se usudile udubiti u tekst ozloglašene drame "Kralj u žutom", i upravo će čitanje toga fatalnog teksta unijeti potresne promjene u njihove živote. Chambers je zahtjevan pisac koji traži pozornog čitatelja, jer se lako izgubiti u bogatstvu i raspršenosti njegova izričaja. H. P. Lovecraft silno je cijenio Kralja, a jedan je povjesničar književnosti napisao da je to "najvažnija knjiga američke nadnaravne proze između Edgara Allana Poea i modernista". Zaključno, "Kralj u žutom" je klasik žanra fantastike, začudo pomalo zanemaren, kojeg je aktualiziralo spominjanje u popularnoj TV seriji True Detective, a "Šareni dućan" ovim prvim prijevodom na hrvatski jezik radosno vadi još jedan književni dragulj iz (zvjezdane) prašine.
UŽITAK PRVOG ČITANJA
I završimo s ovim predstavljanjem jednog osebujnog štiva kakvo je "Kralj u žutom" navodima iz pogovora "Dekodiranje enigme Chambers", koji je nadahnuto i zanosljivo za ovu prigodu napisao Denis Peričić, ponajbolji poznavatelj Chambersove proze u Hrvatskoj (i šire). Peričić dakle svoj osvrt završava ovim rečenicama: Bilo kako bilo, Chambersovo djelo, i više od stoljeća nakon izvorne objave, ostaje "otvoren tekst", podatan različitim tumačenjima, ali poglavito - čitateljskom užitku. Na prvoj razini, onoj možda i najvažnijoj, u mnogima će, na upravo prustovski način, prizvati onaj davno već izblijedjeli okus koji smo možda doživjeli samo u ranoj mladosti, na počecima osobnih književnih putovanja: okus pravoga, prvorazrednoga čitateljskog užitka!
Darko Jerković
Šest drukčijih priča
U odnosu na ključne prve četiri pripovjesti, koje se izravno referiraju na “Kralja u žutom” i “žuti znak”, preostalih šest iz ove zbirke drukčijeg su značenja i ugođaja, s manjkom fantastične jeze, a viškom Chambersovih drugih interesa. Kritiku tog vremena, a i kasnije kritičare Chambersovog djela takav je koncept knjige umnogome zbinio i zbunjuje još i danas. Drugim riječima, tematska raznolikost forme i sadržaja zbirke priča “Kralj u žutom” konstantan su izazov za tumačenja i seciranja Chambersovog kreativnog postupka prezentiranog na ovome primjeru. To niukom slučaju ne umanjeje užitak čitanja, naprotiv, još ga više usložnjava i u konačnici fascinira na nekoj gotovo transcedentalnoj iskustvenoj razini, bilo da se radi o posljednje četiri “pariške” priče ili pak dvije koje im prethode - “Gospoođica D’ys” i “Prorokov raj”. Jednostavno rečeno, Chambers je predobar pisac da bi mu ovakva, slučajna ili namjerna, narativna struktura naštetila. Upravo suprotno, pokazuje Chambersa u majstorskom izdanju koje mu je s punim pravom osiguralo vječnost u panetonu američke i svjetske književnosti. (D.J.)
O autoru: Svestran
umjetnik i utjecajan pisac
Robert William Chambers američki je pisac i ilustrator. Rođen u Brooklynu (NY) 26. svibnja 1865., bio je stariji sin Williama i Caroline Boughton Chambers. Pohađao je Brooklyn Polytechnic Institute, gdje je pokazao sklonost za slikanje. Zatim je studirao u Studentskoj umjetničkoj ligi i ondje se sprijateljio s Charlesom Dana Gibsonom. Chambers je otputovao u Pariz 1886., studirao umjetnost na Julianovoj akademiji i izlagao svoje radove u Salonu 1889. godine. Onda se 1893. vratio u Sjedinjene Države i otvorio studio u New Yorku. Chambers je ubrzo postao poznat po svojim ilustracijama u Lifeu, Vogueu i drugim časopisima. Do 1894. počeo je pisati priče navečer. Uvidjevši da može bolje raditi na selu, Chambers se preselio u okrug Fulton, New York, gdje je njegov djed osnovao obiteljsko imanje. Godine 1898. oženio je Elsu Vaughn Moller; odgojili su jednog sina. Chambers je brzo nizao romane i kratke priče. Do smrti su mu pripisane 72 knjige, brojne pripovijetke, serijali, drame i dva libreta za opere. Chambers je također skupljao namještaj, kineske i japanske antikvitete i leptire. Postao je plodan i iznimno popularan autor zaboravljivih povijesnih romansa, ali njegova trajna književna ostavština ostaju nadnaravne priče iz njegove druge knjige, “Kralj u žutom”. Ove maštovite, uznemirujuće i proganjajuće Chembersove teme predstavljaju kamen temeljac u razvoju gotičke kratke priče i utjecale su na pisce poput H. P. Lovecrafta i druge. Chambers je preminuo 16. prosinca 1933. u New Yorku. (snaccooperative.org)
Novi trend whodunnit
filmova i TV serija
Posljednjih desetak godina interes za true crime i murder mystery sadržajima naglo je porastao, a time i potražnja za whodunnit filmovima i serijama. Skraćenica whodunnit ili ‘Who [has] done it?’ (hrv. Tko je to učinio?) kolokvijalni je naziv za vrstu detektivskog žanra. Glavni je cilj riješiti glavnu zagonetku - tko je počinio kriminalni čin? Ponekad je to ubojstvo, prijevara, krađa, zavade kartela i sl. Suvremene adaptacije whodunnit žanra su očiti omaž klasičnim detektivskim pričama poput Poirota ili Sherlocka Holmesa. Naravno, TV serijal True Detective dodatno je potaknuo razvoj cijelog žanra pa se i nova, četvrta sezona “Pravih detektiva” očekuje s golemim nestrpljenjem. (D.J.)
Lovecraftovo oduševljanje Chambersom
Inače sklon preuzimanju različitih motiva i mitova drugih autora za potrebe gradnje svoje vlastite kompleksne i unikatne mitologije, Howard Phillips Lovecraft je već nakon čitanja prvih Chambersovih priča bio oduševljan idejnom dosjetkom o “kralju u žutom” i “žutom znaku” u tolikoj mjeri da ih je inkorporirao u svoju priču “Šaptač u tami”, učinivši je tako dijelom svojih jezovitih Cthulhu mitova, koje će Lovecraftovi sljedbenici, napose August William Derleth, izdignuti na višu razinu i promovirati kroz vlastiti opus. (D.J.)