Idemo! Ovaj imperativ u prvom licu množine, koji pokreće redateljsku galaksiju Roberta Raponje, kratka je, a opet efektna motivacija za njega samoga i sve njegove suradnike. Snaga te riječi koju izgovara uvijek kada režira, ugnijezdila se u njegovoj nehinjenoj nadi i vjeri u pomicanje granica u teatru, a onda i izvan njega, poticaj je za preobrazbe - višestruke, istodobne i naknadne - u kazališnom, pa i u životnom prostoru.

Robertu Raponji, redovitom profesoru Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, prorektoru za umjetnost, kulturu i međuinstitucijsku suradnju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te istaknutom kazališnom redatelju s međunarodnom reputacijom, bila je posvećena svečanost Umjetnički portfelj RORArt, koja je ovoga tjedna održana u okrilju Kreativne riznice 2023. Ekonomskog fakulteta, čiji je dionik od samih početaka.

U Auli glagoljice Josipa Mijoč razgovarala je s Robertom Raponjom u povodu 35 godina njegova umjetničkog rada, o kojemu su govorile i Selma Alispahić, glumica iz BiH s međunarodnom karijerom te doktorica humanističkih znanosti Valentina Neferović, ravnateljica Gradskog kazališta Požega i Željka Flegar, izvanredna profesorica na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku. Sve tri surađuju s prof. Raponjom na umjetničkom i znanstvenom polju, pri čemu im, kako su istaknule, u svojem vizionarskom djelovanju daje važne poticaje i za njihove vlastite preobrazbe.

Selma Alispahić prvi je put surađivala s Robertom Raponjom na glasovitoj predstavi Ay Carmela, koju je režirao 1999. godine u Sarajevskom ratnom teatru, a koja je ostavila toliko dubok trag u povijesti da su artefakti iz predstave pohranjeni u sarajevskom Historijskom muzeju.

"Robertova i moja suradnja i prijateljstvo temelje se ponajprije na iskrenosti i dubokom razumijevanju. Oboje smo teatarski strastvenici i tražimo jedno od drugoga najbolje", istaknula je Alispahić. Raponja potvrđuje da je Ay Carmela, predstava s 50-ak nagrada, prva od mnogih suradnji sa Selmom Alispahić, jedna od njemu najznačajnijih režija. "Dobri glumci poput Selme izazivaju katarzu u meni kao redatelju i čovjeku, a ta se katarza onda prelijeva i na publiku", rekao je Raponja, za koga Alispahić kaže kako teatru daje nadu, a ljudi - suradnici i publika - imaju povjerenja u njegove dobre namjere. "U današnjem je svijetu ljudskost velika inovacija, a u Robertovom se slučaju etika i estetika vole. Nije stoga čudno što njegove predstave imaju snagu promijeniti nekome život i odluke", istaknula je Alispahić.

Prof. Raponja na određeni je način promijenio život i Valentini Neferović. Prepoznao je u njoj znanstveni nerv i potaknuo je na poslijediplomski studij. Osim toga, AUKOS i Gradsko kazalište u Požegi izvrsno surađuju, jer je taj teatar Akademijina nastavna baza. "Umjetničke se prakse prof. Raponje temelje na njegovom umjetničkom i profesionalnom iskustvu. On je vizionar i filigranski bira suradnike, a njegov je pedagoški rad izniman. Ono njegovo Idemo! doista sve pokreće, to je, jednostavno, pitanje karizme", smatra Neferović.



Prof. Željka Flegar zahvalna je na mogućnosti umjetničke i znanstvene suradnje s prof. Raponjom. "Radili smo na Sanjarevoj priči, složenoj predstavi na pet jezika. Bavim se improvizacijskim teatrom i ova je suradnja za mene bila uistinu dragocjena", rekla je. Za tu je predstavu rečeno kako nudi današnji odgovor na sutrašnja pitanja, što je na određeni način i opis Raponjina vizionarskog djelovanja u kazalištu.

Prof. Raponja ističe kako je prestao brojiti svoje režije, nakupilo ih se impresivan broj od 1988., kada je prvi put režirao. Ako bi morao birati, izdvojio bi svoje sarajevske predstave, rad s Mirom Gavranom i Borisom Senkerom, sa suprugom, dramatičarkom Tatjanom Šuput Raponja… U Osijeku je prvi put režirao Budakov Teštamenat. Veseli se skorašnjoj suradnji s osječkim dramatičarom Davorom Špišićem, koji je na njegov poticaj napisao biografsku dramu o Pauli Preradović, Žena himna, koja je nedavno ovjenčana nagradom Marin Držić.