Razgovarao: Danijel MIKLIĆ

Kristian Marolt, široj javnosti najpoznatiji po sudjelovanju u “The Voiceu”, nakon ljetnog hita “Ne daj”, koji je obradio u modernoj produkciji, u orbitu je sredinom mjeseca, sada pod umjetničkim imenom Marolt, poslao svoj prvi autorski singl “Sateliti”. Stihove potpisuje upravo Marolt, a kao suautor glazbe i producent pridružio mu se Alan Dović. Iako je riječ o pamtljivoj pop-melodiji i stihovima, “Sateliti” nose i ozbiljniju poruku, o čemu smo više doznali u razgovoru s talentiranim 29-godišnjim glazbenikom.

Koja su ti najranija sjećanja vezana uz glazbu? Kada si shvatio da će ona postati važan dio tvog života?



- Moja najranija sjećanja vezana uz glazbu sežu u rano djetinjstvo, u školskom i crkvenom zboru. Ljubav prema glazbi postoji otkad znam za sebe, ali pomisao da bih se mogao ozbiljno time baviti došla je tek 2009., kada sam odnio prvo mjesto na natjecanju pjevača amatera “Prvi pljesak Marije Gorice”. S vremenom sam shvatio da se teško izražavam riječima, ali glazbom mi to dolazi prirodno.

Jesi li imao glazbene uzore, s kime te najčešće uspoređuju?



- Uzore sam imao kao klinac. Nekako sam s godinama izgradio vlastitu sliku o tome tko sam i tko želim biti u glazbi i generalno. Ako moram izdvojiti neke od glazbenika koji su najviše utjecali na mene kroz glazbeni razvoj, to bi definitivno bili Toše, Lady Gaga i Massimo, a najčešće me uspoređuju s Eltonom Johnom i Lady Gagom, pretpostavljam, zbog ekscentričnih outfita.

Po čemu pamtiš sudjelovanje u trećoj sezoni “The Voicea”?



- Najviše po probama, koje su uz ozbiljan rad bile popraćene i redom šale, redom međusobnog hrabrenja i tješenja. Osim trenutaka sa svojim mentorskim timom, Vannom, Djordjijom i Gorkijem, koji su me naučili gotovo svemu što znam o pjevanju, trenutci koje nikada neću zaboraviti oni su provedeni u društvu, nažalost, preminulog Massima. Svojom bi prisutnošću unio sunce u prostoriju. Nije se dogodilo da smo se susreli na hodniku a da nije pozdravio, pitao kako sam, uputio kompliment. Ne samo meni, svima nama. Vjerujem da nam svima jednako nedostaje i da ćemo ga nositi sa sobom kroz glazbu.



Kako je došlo do potpisavanja ugovora s Menartom i što to znači za razvoj tvoje glazbene priče?



- Do potpisivanja je došlo relativno brzo, ako izuzmemo period od godinu dana, koliko smo moj producent i kolega Alan Dović i ja pripremali pjesme koje planiramo uvrstiti na moj prvi album. Pripremili smo tri demosnimke i poslali ih u Menart jer znamo koliko se trude oko članova svoje glazbene obitelji. Odradili smo sastanak upoznavanja, svidjelo mi se kako razmišljaju, a izgleda da sam se i ja njima svidio jer smo u roku od nekoliko dana već bili potpisani. Mnogo mi znači što iza sebe imam tim koji radi i radio je s nekima od najvećih imena hrvatske glazbene industrije. Nisam čovjek od logistike i marketinga, ali, srećom, leđa mi čuvaju stručnjaci, koji su se bacili na posao već prvog dana od potpisivanja ugovora.

Kako su nastali “Sateliti” i što nastojiš poručiti tom pjesmom?



- “Sateliti” su nastali u jednom od najtežih razdoblja mog života. Iako sam ju napisao u poletnim melodijama i stihovima, ta vrlo osobna pjesma priča jednu ne tako lijepu priču. Govori o svemu onome što si ne bismo smjeli dopustiti u odnosu s drugom osobom, bio to prijatelj, partner ili bilo tko drugi. U tom periodu dijagnosticiran mi je anksiozno-depresivni poremećaj, za koji je jedan od glavnih krivaca bio upravo taj nezdravi odnos. Emotivno poigravanje toplo-hladno dovelo me do neke vrste ovisnosti o toj osobi, zbog čega sam samodestruktivno davao od sebe više no što sam mogao i ganjao validaciju. “Sateliti” pričaju priču upravo o trenutku prije točke pucanja. Iako sam svjestan da nema uvijek nečeg pozitivnog u svemu, zahvalan sam što me to iskustvo ipak naučilo mojoj pravoj vrijednosti te da svatko od nas zaslužuje bolje. Ono što slušatelju želim poručiti tom pjesmom jest da nitko i ništa nije vrijedno tvog zdravlja. Da se okružiš ljudima koji znaju cijeniti tvoje vrijeme, ljubav i pažnju. Da hladnu orbitu zamijeniš onom sunčanom i nek tvoji sateliti sjaje. Zaslužujemo to.

Kako je bilo na snimanju spota? Jesi li zadovoljan načinom na koji je vizualizirao pjesmu?



- Snimanje je trajalo tri dana. Nisam osoba koja naročito uživa u samom procesu snimanja i zapravo smo se redatelj Jadranko Begić Stripy i ja u montaži šalili kako se bavim krivim poslom, jer, kako on kaže, dobro mi ide montaža i editiranje. Zanimljiviji mi je taj dio procesa iza kamere, ali imali smo jasnu viziju što želimo postići spotom, pa je nekako sve bilo lakše. Vizualima smo nastojali dočarati subjektivni doživljaj odnosa o kojem pjesma govori. U jednom trenutku nalaziš se na nebu, obasjan suncem, već u idućem trenu svijet ti se okrene naopako. Obraćaš se osobi koja nije prisutna, hvataš nedohvatljivo. Za mene je, osim sadržaja, važan, ako ne i važniji, element atmosfere koju spot postavlja i vjerujem da smo vjerodostojno prikazali našu viziju.

Što za tebe simboliziraju sateliti? Tko/što su tvoji sateliti?



- Sateliti su u ovoj pjesmi metafora za dvoje nerazdvojnih ljudi koji orbitiraju jedno oko drugoga. U ovom slučaju oni kruže u hladnoj orbiti, ciklusu emocionalnog zlostavljanja kojem se ne nazire kraj. Srećom, izlaz postoji i sada su moji sateliti moja obitelj, moji prijatelji, Gujino čedo (grupa najboljih prijatelja već gotovo 20 godina) te moje pjesme, koje će uvijek negdje lebdjeti i praviti mi društvo, čak i da ostanem potpuno sam.



Kako si zadovoljan prvim reakcijama na pjesmu i spot? Pratiš li komentare na društvenim mrežama?



- Reakcije su odlične! Mnogo se ljudi pronašlo u pjesmi, što je lijepa i tužna vijest istovremeno, ali osobno volim čuti pjesmu s kojom se mogu poistovjetiti ma koliko tužna bila. Na neki način mi to pomaže da prihvatim situaciju i nadam se da će “Sateliti” činiti isto za druge. Lagao bih kad bih rekao da ne volim pročekirati društvene mreže, ali ovih sam dana toliko zaposlen da jedva išta stižem. Ono što me jako veseli jest što mi pristižu poruke od ljudi da su “Sateliti” već na njihovim play-listama, pa ovim putem želim zahvaliti svima na slušanju i komentarima.

Na kojoj se poziciji vidiš na našoj glazbenoj sceni? Za što smatraš da te izdvaja među ostalim domaćim pop-izvođačima?



- Ne volim gledati puno unaprijed i ciljati na neke pozicije. Volio bih izgraditi kvalitetan odnos s publikom. Kao ono što vjerujem da me izdvaja među ostalim pop-izvođačima naveo bih ekscentričnost i kameleonski pristup glazbi. Vjerujem u element šoka u umjetnosti i ne bojim se tog pristupa. Vodim se time da umjetnost ne mora biti lijepa, već te mora natjerati da osjetiš. Ne vjerujem u žanrove. Svaka glazba ima svoju prigodu i svrhu, pa se ne ustručavam eksperimentiranja s raznim stilovima ako ih mogu dostojanstveno iznijeti.

U kojoj si mjeri spreman na kompromise? Što nikada ne bi učinio za uspjeh u šoubiznisu?



- Vjerujem da je za svaki zdrav odnos bitan kompromis, pa tako i za poslovne odnose. Granicu povlačim na iskrenosti. Ne želim ikada stajati iza nečega u što ne vjerujem. Ne želim biti lažni prijatelj iz interesa, što je u šoubiznisu često. Kad bih to i želio, ne bi mi pošlo za rukom jer stvarno nisam dobar glumac, što sam čak i dokazao u jednoj epizodi “Krv nije voda”. Kompromisi na koje pristajem su kreativne naravi.

Koji su ti glazbeni planovi za predstojeće razdoblje? Spomenuo si album...



- Album prvijenac zapravo je neki glavni cilj koji smo si Alan i ja zadali. U ovom trenutku, osim “Satelita”, imamo dva iduća, praktično gotova, singla. Kontinuirano provodimo vrijeme u studiju i radimo na novim materijalima, ali sve u svoje vrijeme. Fokusiramo se na stepenicu pred nama, jednu po jednu, ali uvijek uzbrdo. Do nekih novih pjesama koje spremamo nadamo se da ćete uživati u “Satelitima”.