Prijedlogom zakona o osobnoj asistenciji, koji je Vlada uputila u Hrvatski sabor sa sjednice u srijedu, prvi se put u Hrvatskoj uspostavlja normativni okvir te usluge koja postaje socijalna usluga, a osigurava pomoć osobi s invaliditetom u aktivnostima koje ne može izvoditi sama. Cilj je donošenja zakona osobama s invaliditetom osigurati veći stupanj socijalne uključenosti i prevenirati njihovu institucionalizaciju, rekao je ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić.

Predloženim zakonom osigurava se i održivost usluge s obzirom na to da je trenutačni kontinuitet pružanja usluge ograničen modelom financiranja preko projekata koji provode udruge te su ograničeni projektnim financiranjem, a ubuduće će novac za uslugu osobnog asistenta biti osiguran u državnom proračunu. Zakonom se uređuje usluga osobne asistencije koja uključuje uslugu osobnog asistenta osobi s tjelesnim, intelektualnim ili mentalnim oštećenjem, komunikacijskog posrednika osobi s oštećenjem sluha i gluhoslijepoj osobi te videćeg pratitelja osobi s oštećenjem vida. Osobna asistencija obuhvaća obavljanje kućanskih poslova, organiziranje prehrane i hranjenje, održavanje osobne higijene, omogućavanje mobiliteta i kretanja, rukovanje pomagalima, pratnju i pomoć u različitim socijalnim aktivnostima, uključujući i putovanja unutar i izvan države. Također obuhvaća administrativne poslove, pružanje podrške u komunikaciji između osobe s oštećenjem sluha i čujuće okoline, pružanje podrške u kretanju gluhoslijepim osobama te podrške u komunikaciji između gluhoslijepih osoba i okoline. Prijedlogom zakona utvrđuju se uvjeti za priznavanje prava na uslugu, uvjeti za zapošljavanje osobnih asistenata, komunikacijskih posrednika i videćih pratitelja te obveza njihovog obrazovanja. Uređuje se i tko može biti pružatelj usluge osobne asistencije (ustanove socijalne skrbi, dom socijalne skrbi i centar za pomoć u kući te udruge, vjerske zajednice i druge pravne osobe) te koje uvjete mora ispunjavati, kao i nadzor pružatelja usluga, a korisnicima usluga ostavlja se mogućnost samostalnog predlaganja pružatelja usluga.

Kako bi usluga osobne asistencije bila prilagođena individualnim potrebama korisnika osniva se i komisija za procjenu, koja u suradnji s korisnikom odnosno njegovim zakonskim zastupnikom izrađuje listu procjene potreba. Uređuje se i pružanje podrške tijekom odgojno-obrazovnog procesa, koju pruža pomoćnik u nastavi ili stručni komunikacijski posrednik učeniku s teškoćama u razvoju. Donošenjem zakona, rekao je Piletić, očekuje se proširen broj korisnika usluge osobne asistencije, a procjena je da će ovu uslugu moći koristiti nešto više od 14.000 osoba sa invaliditetom. H