Verbalni napadi kineskog državnog šefa Xija Jinpinga u smjeru SAD-a vjerojatno su razveselili Moskvu. Jer Rusija je u međuvremenu postala ovisna o strateškom partnerstvu s Kinom. Ali Kina ne ovisi o Rusiji - piše Miodrag Šorić za DW, čiji tekst, uz neznatne prilagodbne, prenosimo u cijelosti.

Neki novi tonovi - kineski državni šef Xi Jinping kritizirao je na marginama Nacionalnog narodnog kongresa SAD i optužio Washington da želi ugnjetavati njegovu zemlju. Govorio je o "izoliranju" Kine, a komunističko partijsko vodstvo i svoj narod upozorio da se Kina nalazi pred "neviđenim izazovima". Kina mora imati "hrabrosti za borbu", kaže Xi. A njegov šef diplomacije Qin Gang upozorio je Ameriku na opasnost od konflikta s "katastrofalnim posljedicama".

Radi se o prijetnjama koje su mogle izići i iz usta ruskog predsjednika Vladimira Putina. Šef Kremlja invaziju na Ukrajinu opravdao je borbom protiv NATO-a, SAD-a i "kolektivnog Zapada". Radi se o (iz)okretanju činjenica, o nečemu za što Kina javno pokazuje razumijevanje, ali ipak ne podržava potpuno.

Putin i Xi su sa svojih 70 i 69 godina otprilike vršnjaci. U proteklih deset godina oni su se, sudeći po medijskim navodima, sastali gotovo 40 puta. Njihov stil vođenja zemlje je diktatorski. Već odavno su praktički neprijeporni na vlasti. Stalno ponavljaju mantru o "prijateljstvu" dviju atomskih velesila, o "strateškom partnerstvu". Putin i Xi uopće i ne skrivaju da odbacuju dosadašnji svjetski poredak koji se temelji na pravilima, odnosno da zapravo žele privesti kraju navodnu dominaciju Zapada.



Pa ipak između te dvije zemlje postoje velike razlike. Kina je, ako u obzir uzmemo bruto domaći proizvod - nakon SAD-a druga najveća nacionalna ekonomija svijeta. Kina je uspješna izvozna nacija. Ruska je privreda otprilike deset puta slabija od kineske.

Moskva već desetljećima živi od izvoza sirovina. Do sada se nije uspjelo modernizirati zemlju. Putin se napadom na Ukrajinu očigledno preračunao: politički, vojno i ekonomski je krivo spekulirao. Jedinstvo Zapada, njegova sposobnost da u najkraćem roku znatno reducira ovisnost o ruskom plinu, nafti i ugljenu, prisililo je Kremlj da fokus ruske privrede usmjeri prema azijskim zemljama, prije svih prema Kini. On o tom pitanju i nema nekih drugih opcija.

Situacija u Kini je posve drugačija, ta zemlja profitira od moskovske ovisnosti, jer Kina sada ruski plin i rusku naftu kupuje po posebnim uvjetima. Što duže bude trajala ta ovisnost o Kini, to je bolje za Peking. Kina je već 2014. "zaobišla" zapadne sankcije protiv Rusije. Da podsjetimo: SAD i Europa sankcije su uveli nakon što je Rusija prekršila međunarodno pravo i anektirala Krim. Istovremeno se Kina trudila oko nastavka gospodarskih veza sa Zapadom.

Xi ne ovisi o Rusiji. Kineski državni šef doduše prijeti Amerikancima. Ali Peking i dalje ima mogućnost da se s Washingtonom dogovori oko kompromisnog rješenja.

Strategija "nultog COVID-a" tijekom pandemije utjecala je na pad stope rasta kineskog BDP-a u 2022. To pokazuju i službene statistike iz Kine. Ali nakon kraja pandemije kineska se ekonomija stabilizirala. Xi vjerojatno nema interesa za trgovinskim ratom protiv SAD-a i, što bi bila logična posljedica, istog takvog rata s Europljanima. Peking, baš kao što je to do sada činila i Moskva, pokušava unijeti jaz u transatlantske odnose. Za sada bez uspjeha. Rat u Ukrajini je, na koncu konca, Europljanima pokazao u kojoj su mjeri ovisni o američkom vodstvu.

Rusija i Kina - to nije ravnopravno partnerstvo. Xi je dovoljno pametan da Ruse ne ponižava javno. Ne postoji nijedna njegova javna izjava iz koje bi se moglo pročitati kako on Rusiji demonstrira u kojoj mjeri je ta zemlja gospodarski slaba i ovisna o Kini.

Ekonomisti polaze od toga da će životni standard u Rusiji u idućim godinama nastaviti padati – pa i zbog toga što je od invazije na Ukrajinu stotine tisuća IT stručnjaka napustilo svoju domovinu. Putin se možda pomirio s privrednom propašću svoje zemlje. Xi, pak, i dalje ima cilj da Kina jednoga dana gospodaski možda i pretekne SAD.

Jedna nova studija Zaklade znanosti i politika (SWP) podsjeća na posjet tadašnjeg budućeg kineskog lidera Xija SAD-u. Bilo je to 2012. Tada se govorilo o "novoj vrsti odnosa velikih sila u 21. stoljeću". Amerika i Kina, kako se govorilo, trebale su biti ravnopravne sile. O Rusiji se u tom kontekstu nije govorilo.

U međuvremenu je, kako tvrdi vodstvo u Pekingu, Rusija postala "najvažniji strateški partner" Kine. Dvije zemlje, kako se dodaje, ujedinjuje isti pogled na američkog antipoda. U studiji SWP-a govori se i o kineskim stavu o pitanju konflikta u Ukrajini, tu se citira mišljenje kineskog politologa Yana Xuetonga. A on je mišljenja da bi se Kina ofenzivno mogla prikloniti na stranu Rusije samo u slučaju kada bi SAD vojnim sredstvima podržao tajvansko proglašenje neovisnosti.



U jednom ranijem prilogu za DW Arthur Sullivan piše da je u tijeku kineska igra mačke i miša s Putinom. Inače, kad je riječ o Kini, ekonomistica sa Sveučilišta Harvard Alexandra Vacroux, smatra da je ona veliki dobitnik u ovoj igri. To u dobroj mjeri objašnjava i politiku Pekinga od početka ruskog napada na Ukrajinu: "Kinu zapravo uopće ne zanima Rusija kao tržište: izvoz u tu zemlju čini tek 3 % vanjske trgovine Kine. Ali zna da Kremlju Kina postaje sve važnija. A to je dobro za nas: jer kad Peking kaže Putinu: ‘Ne smiješ koristiti atomsko oružje u ratu u Ukrajini‘, onda on to ne čini i Putin tu doista mora dobro slušati", misli Vacroux.

Što će biti s gospodarstvom Rusije u ovoj, 2023. godini? Chris Waefer, koji je 25 godina radio u Rusiji kao investicijski savjetnik, oprezan je, ali misli kako je “veliko, veliko pitanje, koliko će Rusija zaraditi od svoje nafte i plina ove godine. Sasvim sigurno bitno manje od onoga što je zaradila 2022.” Jer Indija i Kina žele rusku naftu i plin i razmjena s tim zemljama cvjeta, ali kod fosilnih goriva to je ispod cijene koju bi platili zapadni potrošači. (D.J.)