Vijest da je ne samo zatvoren nego i s lica zemlje izbrisan legendarni restoran City, koji se nalazio tik uz osječki željeznički i stari autobusni kolodvor, mnogi su Osječani primili s tugom, nostalgično se prisjećajući opskurnog restorana koji je jedini u gradu radio od 0 do 24, te uz hamburgere i ćevape nudio i kuhana jela na žlicu poput čobanca i graha s kobasicom.

City je, znaju to dobro njegovi nekadašnji redoviti gosti, bio posljednja postaja noćnih izlazaka, mjesto gdje se odlazilo okrijepiti hranom upitne kvalitete i "posljednjom cugom" prije odlaska kući. Ta je "cuga" često izlazila na nos, ali se "morala" dogoditi kako bi izlazak bio potpun. Reći će to jedan moj dobar znanac kojega je vijest o konačnom kraju Cityja prilično pogodila, a koji je u svom epitafu Cityju napisao i kako je "taj opskurni 24/7 lokal na osječkom željezničkom kolodvoru krio u sebi priče, fizionomije, mirise i okuse iz Matakovićevog stripa i Žilnikovoga filma, lopove, policajce, taksiste, željezničare, prostitutke i siledžije, kao i svi kolodvorski lokali. A ja sam ga zbog svih tih anomalija baš volio, jer sam uvijek bio fan tog podzemlja i muzeja prokockanih šansi, a ujedno je bio i jedino mjesto u gradu gdje se može nešto maznuti s tanjura iza ponoći".

Kako bismo što plastičnije ilustrirali njegovu gastronomsku ponudu, dodat ćemo kako je jedan od posjetitelja Cityja nedavno posvjedočio da su se ondje mogle pojesti i lignje na - svinjskoj masti!? Ne sjećamo se, srećom, tog specijaliteta, no ionako se, generalno, malo toga sjećamo iz većine izlazaka koji su završavali u tom kolodvorskom lokalu.

Odlazak na njegov toalet posebna je priča, bilo je to pravo horor-iskustvo, usporedivo s "najgorim toaletom u Škotskoj" iz legendarnog filma Trainspotting, no nitko za to u sitne sate zapravo nije mario.

Jedan je drugi kroničar Cityja opisao terminalnu fazu Cityja. Kaže kako je najprije zbog korone gazda Mile izbacio kuhinju i noćni rad (čime je ubijena duša tog lokala, osnovna stvar zbog koje je i zaslužio status koji je imao, nap. a.) te je sada u zasluženoj mirovini. Dodaje kako je šteta što se nitko nije uhvatio preuzimanja Cityja i vratio mu stari sjaj, i to s nula eura ulaganja, jer bi se i najmanjim ulaganjem izgubila vrijednost City institucije.

Nije nam poznato hoće li se na mjestu gdje je stajao City izgraditi neki drugi ugostiteljski objekt, no, ako i bude tako, ako nam ondje osvane neki novi "mramorni wc", neće to i ne može biti nikakva utjeha, jer žaljenje za Cityjem, bar u slučaju spomenutih nostalgičnih Osječana, zapravo je žaljenje za davno prošlim vremenima.