Prvi kontakt s okolinom dijete ima odmah nakon rođenja, pri čemu se razvija emocionalni odnos. Prve emocije koje razvija su ugoda i neugoda, a najvažniji aspekt unutar socioemocionalnog razvoja je razvoj privrženosti koju dijete razvija s bliskom odraslom osobom, najčešće majkom. Kvalitetnim razvojem privrženosti i zadovoljavanjem djetetovih potreba za bliskim kontaktom utječe se na normalan razvoj i emocije, pri čemu ključnu ulogu ima okolina.

U predškolskom razdoblju utjecaj okoline jedan je od ključnih čimbenika za daljnji kvalitetan razvoj. U interakciji s okolinom dijete izražava svoje emocije i prepoznaje tuđe. Uz vanjske faktore važnu ulogu imaju i unutarnji faktori. Jedan od njih je temperament djeteta, a očituje se u reagiranju na vanjske podražaje i u samoregulaciji emocija.



Dječji emocionalni razvoj počinje već s rođenjem djeteta i kao takav jedan je od najvažnijih procesa u dječjem razvoju te čini temelj za budući intelektualni razvoj. Paralelno s emocionalnim razvija se i socijalni razvoj. Unutar njih razvija se dječja samospoznaja i pojam o sebi, samopoštovanje te složenije emocionalne i socijalne vještine, kao empatija i prosocijalno ponašanje. Predškolsko razdoblje ključan je period za razvoj emocionalnih i socijalnih vještina, te se na njih unutar vrtića i kroz razne aktivnosti direktno utječe ili ih se potiče. Jedan od poticaja su bajke i priče koje imaju odgojnu i obrazovnu vrijednost.

Vodeći se UNICEF-ovom kampanjom "Prve tri su najvažnije", odgojitelji u radu s predškolskom dobi pred sobom imaju jednu od najvažnijih uloga u životu djece. Upravo u toj dobi i kroz cijelo predškolsko razdoblje djeca razvijaju socioemocionalne kompetencije.

Izazovne situacije tijekom čitanja bajki u djece, dokazano, proizvode neurokemijske putove u mozgu koji se prirodno pojavljuju. Tijekom čitanja i traženja rješenja za glavne likove u priči često se dječji mozak dovodi u svojevrsnu "stresnu" situaciju. Dovodeći ih čitanjem u takve "stresne" situacije u priči, njihov se mozak uči biti manje podložan stresu u budućnosti, drugim riječima, čitajući bajke i učeći djecu kroz igru i koreografiju, mozak se uči kako bolje odgovoriti na stres. Nošenje sa "stresom" se poboljšava i priprema za složenije situacije, učenjem i kroćenjem unutarnjih strahova. Istraživanja pokazuju kako kombinacija senzorno poticajne okoline i igre potiče brži rast kortikalne površine mozga (vid, sluh, opip...).

Dječji se mozak razvija upravo kada se djeca prepuste kreativnom stvaranju i razmišljaju o bajkovitom sadržaju tijekom čitanja priča.



U projektu bajke Snjeguljica i sedam patuljaka dječji fokus usmjerili smo na razvoj emocija i socijalnih vještina. Različitim aktivnostima nastojalo se utjecati na prepoznavanje vlastitih i tuđih emocija te na njihovo prihvaćanje. Raznim igrama poticala se socijalna interakcija vršnjaka, prosocijalno ponašanje, ali i poštovalo dječju autonomiju i privatnost. Cilj je bio razvijati socioemocionalnu zrelost i kompetenciju.

Bajku smo iznova čitali, proigravali raznim igrama, poput simboličnih, konstruktivnih, glazbenih i scenskih.

Velik interes djece potaknuo je i roditelje na uključivanje u projekt. Roditelji su zajedno s djecom kod kuće izradili djeci omiljene likove iz bajke. Glavni likovi bili su Snjeguljica, zla maćeha, patuljci, lovac, princ. U izradi su pokazali svoju kreativnost i domišljatost, pa su likovi bili izrađeni od različitih materijala, poput plastelina, kartona, na štapu i dr.

Posebna suradnja ostvarena je s dvije majke, koje su gostovale u skupini i napravile dvorac od kartona. U sam proces bila su uključena i djeca koja su pomagala u izradi režući, oslikavajući i slažući dijelove dvorca. Pokazala su da su pravi timski igrači, spremni na suradnju i pomaganje.