Danas, 25. veljače, navršilo se godinu dana otkako je Rusija pokrenula "specijalu vojnu operaciju" u Ukrajini, što je u početku bila tek propagandna floskula, dok je svatko s trunkom razuma odmah mogao shvatiti da se radi o početku rata na istoku Europe. Kasnije više ni Putin nije koristio netom navedeni termin, pa je i Rusija, u međuvremenu suočena sa zapadnim sankcijama, govorila o ratu, kojem se kraj zasad ne vidi, dok posljedice rata osjećaju svi, i Europa, i Rusija, pa i ostatak svijeta. S takvom, ne samo sigurnosnom prijetnjom nego i ekonomskom i gospodarskom, svijet se nije suočavao od kraja Drugog svjetskog, uključujući i krizna vremena hladnog rata, rata u bivšoj SFRJ te okupacije i pripajanja Krima od strane Putina, odakle je zapravo i krenuo ovaj sadašnji, tragični i, čini se, dugotrajni rat.

Kad se sve uzme u obzir, plaća li Europa, između ostaloga, ekonomski najveći ceh u ratu između Ukrajine i Rusije? Kako se na cijelu situaciju gleda u Svjetskoj banci, pitali smo Collette Mari Wheeler, višu ekonomisticu Svjetske banke, Regija Europe i središnje Azije?

- Najvišu cijenu ruske invazije plaća, naravno, sama Ukrajina, kako u ekonomskim gubicima, tako i u onim mnogo gorim, gubicima ljudskih života. Osim toga, nemojmo zaboraviti da je rat pokrenuo najveći izbjeglički val od Drugog svjetskog rata. Osim Ukrajine, Europska unija uistinu trpi velike negativne ekonomske posljedice rata u Ukrajini. Glavni su se učinci osjetili kroz visoke cijene sirovina, trgovinske i financijske poremećaje, slabije poslovno pouzdanje i pouzdanje potrošača te destabilizaciju geopolitičkog poretka u regiji. Sukladno tome, naša projekcija gospodarskog rasta za europodručje (kao jezgru Europske unije) znatno je korigirana naniže, s 2,1 posto, koliko je iznosila u siječnju 2022., na 0 posto prema posljednjim projekcijama objavljenim u redovnoj publikaciji Svjetske banke Global Economic Prospects iz siječnja 2023. godine

Ekonomske posljedice za Europu mogle su biti i veće da Europska unija nije uspjela dijelom diversificirati izvore i rute opskrbe plinom. Nadalje, energetska kriza EU-u je dala snažan poticaj da ubrza napore u zelenoj tranziciji i poveća energetsku neovisnost. Kako bi se postigli ovi ciljevi, Europska je komisija predstavila plan REPowerEU, koji ima za cilj učiniti Uniju neovisnom o ruskim fosilnim gorivima do 2030. godine. Mehanizam za oporavak i otpornost (engl. RRF), koji je prvotno zamišljen kao podrška oporavku europskih ekonomija od krize izazvane koronavirusnom bolesti (COVID-19), sada je također u središtu provedbe plana REPowerEU, jer državama članicama osigurava dodatna sredstva u iznosu od 225 mlrd. eura, koja se mogu usmjeriti u obnovljive izvore energije, infrastrukturu koja omogućava diversifikaciju izvora plina te mjere koji potiču uštede energije.

Sad kad se navršilo godinu dana rata u Ukrajini, u nekoj inventurnoj analizi, kakav je utjecaj rusko-ukrajinskog rata na globalnu ekonomiju?

- Invazija Ruske Federacije na Ukrajinu izazvala je negativan šok za globalno gospodarstvo. Mnoge se zemlje nisu niti oporavile od recesije izazvane pandemijom bolesti COVID-19 u 2020., kada je počeo rat i doveo do znatnog ubrzanja, tada već rastuće inflacije. Cijene sirovina skočile su na razine koje nisu viđene desetljećima, jer je rat doveo do prekida i poremećaja opskrbe, posebice energentima i žitaricama. Kao odgovor na rastuću inflaciju, vodeće središnje banke agresivno su zaoštrile monetarnu politiku, što je dovelo do rasta troškova zaduživanja. Ti su čimbenici, zajedno sa slabom potražnjom u Kini, rezultirali usporavanjem globalnog rasta, za koji očekujemo da će se ove godine spustiti na svega 1,7 posto. To je otprilike upola niža stope rasta od one koju smo očekivali u našim predviđanjima iz siječnja 2022. godine. Ono što treba naglasiti jest to da takva nepovoljna gospodarska kretanja ne pogađaju sve slojeve društva jednako. Oni najsiromašniji, u čijoj je potrošačkoj košarici udjel hrane i energije bitno veći od prosjeka, najteže su pogođeni i stoga je važno da pomoć koju država pruža bude usmjerena u najvećoj mjeri upravo njima, kako bi se izbjeglo još izraženije povećanje siromaštva.

Tko trpi najveće posljedice, jesu li i inflacija u EU-u, uključujući i RH, pa i recesija, rezultati i ukrajinskog rata, između ostaloga?

- Rat u Ukrajini dao je dodatni snažni poticaj već rastućim inflatornim pritiscima u europodručju, pogotovo kad je riječ o cijenama sirovina. Tako je cijena prirodnog plina porasla na povijesno visoku razinu u 2022., što je također povisilo cijenu drugih repromaterijala, kao što su umjetna gnojiva. Treba, međutim, naglasiti kako rat nije bio jedini izvor inflatornih pritisaka u europodručju. Širenju inflacije također je pridonio oporavak potražnje, jer je ponovno otvaranje gospodarstva podržalo oporavak uslužnih djelatnosti i putovanja. Nadalje, u nekim je ekonomijama manjak radne snage također pridonio rastu inflacije. To je, pak, dovelo do snažnog zaoštravanja monetarne politike ECB-a (Europska središnja banka), i posljedičnog rasta kamatnih stopa. Ipak, posljednji dostupni podaci za četvrto tromjesečje 2022. donekle ohrabruju i sugeriraju da je europodručje možda izbjeglo smanjenje BDP-a. Međutim, ekonomski izgledi za 2023. i dalje su slabi. Na godišnjoj razini, Svjetska banka stoga očekuje stagnaciju gospodarske aktivnosti uz usporavanje inflacije kako se tržišta rada budu smirivala, a cijene energenata padale.

Kad je riječ o Hrvatskoj, očekujemo usporavanje gospodarske aktivnosti u 2023., koje odražava značajno slabljenje osobne potrošnje i usporavanja rasta robnog izvoza, jer glavni trgovinski partneri Hrvatske doživljavaju usporavanje rasta. Međutim, očekuje se da će Hrvatska izbjeći recesiju u 2023., te da će usporavanje aktivnosti biti razmjerno kratka vijeka, dok bi rast trebao ponovno ojačati u 2024. godini. Predviđamo da će rast BDP-a u 2023. biti oko jedan posto, prije nego što se ubrza na gotovo tri posto u 2024. godini. Kad je riječ o inflaciji, ona je već krajem godine počela blago usporavati i to nakon dostizanja rekordno visokih razina u 2022. Unatoč tome, inflacija i dalje ostaje visoka, i tako će se zadržati te će se tek u srednjoročnom razdoblju vratiti na ciljanih dva posto.

Kakav je utjecaj ukrajinskog rata na ekonomske odnose između zapadne Europe/EU-a i Sjedinjenih Američkih Država, između Kine, SAD-a i EU-a, u situaciji pojačanih sankcija i dakako sve intenzivnijeg naoružavanja Ukrajine od strane Zapada?

- Rat je doveo do velikih geopolitičkih pomaka, čije posljedice ne možemo još u potpunosti sagledati. Međutim, intenzivno geopolitičko okruženje, u kombinaciji s povećanom političkom neizvjesnošću, vjerojatno će staviti dodatni uteg na već slaba ulaganja. Usitnjavanje ključnih trgovinskih ruta i opskrbnih lanaca moglo bi preokrenuti napredak ostvaren u proteklih nekoliko desetljeća. Proces vraćanja proizvodnih pogona u matične zemlje i regionalizacije, kao i skraćivanja vrijednosnih lanaca potaknuto krizom izazvanom koronavirusnom (bolesti COVID-19), mogao bi dobiti na zamahu i dodatno narušiti ranija postignuća. Svjetska banka pomno prati ta ekonomska kretanja i učinke na zemlje s kojima surađujemo, jer bi se neke mogle suočiti sa značajnim ekonomskim teškoćama koje će zahtijevati našu pomoć.

Zaključno, kakvi su scenariji mogući kad se radi o europskoj ekonomiji u okolnostima daljnjeg nastavka rata? Što s energetikom, čini se da je Unija taj problem ipak riješila? Hoće li riješiti i problem inflacije, recesije...?

- Europa bi u 2023. mogla ući u recesiju, ako bi se energetska kriza produbila, i to prije svega kad je riječ o dostupnosti energenata. Naime, premda je Europska unija ispunila cilj skladištenja prirodnog plina prije roka za ovu zimu, malo je vjerojatno da to bude slučaj sljedeće zime, s obzirom na prekid isporuke plina Sjevernim tokom i nedostatak potrebne infrastrukture za diversifikaciju opskrbe. Premda su neuobičajeno visoke temperature ove zime spriječile ubrzano iscrpljivanje zaliha, to možda neće biti moguće sljedeće zime, i moglo bi stvoriti situaciju u kojoj će zemlje morati kupovati dodatne zalihe prirodnog plina po visokim cijenama, ili uvesti stroge mjere štednje. U oba slučaja značajno bi se usporila aktivnost, jer više cijene ili mjere štednje dovode do smanjene poslovne aktivnosti poduzeća i potrošnje kućanstava.