Za stabilnost i razvoj države nužan je red i u ekonomiji, u gospodarstvu, u monetarnoj politici... Dio tog reda sad smo dobili ulaskom u Schengen i eurozonu, pa se čini da je Hrvatska na dobrom putu i da su na redu reforme, napose one ekonomske naravi... Koje i kakve, koji bi trebali biti prioriteti - pitali smo dr. sc. Miroslava Gregureka, profesora s veleučilišta Effectus u Zagrebu.

- Poznato je da svake godine hrvatska Vlada u okviru Europskog semestra izglasava Nacionalni program reformi (NPR) te njime definira prioritete, mjere ekonomske politike i mjere za postizanje ciljeva strategije. Nacionalni program reformi za prošlu godinu obuhvaćao je 95 mjera u šest područja: gospodarstvo, javnu upravu, pravosuđe i državnu imovinu, obrazovanje, znanost i istraživanje, tržište rada i socijalnu zaštitu, zdravstvo te obnovu zgrada. Vlada je do 31. listopada 2022. ispunila 30 % mjera iz Nacionalnog programa reformi za 2022., ali je iskazala i odlučnost da nastavi započete aktivnosti u 2023. i "ustraje u reformskim naporima s ciljem povećanja konvergencije prema EU prosjeku i povećanju produktivnosti". I tako iz godine u godinu Vlada radi reforme koje u pravilu ne primijetimo niti nas netko nešto pita, osim što se često spominje "trošenje" europskih fondova za reforme. Republika Hrvatska nalikuje miazmi koju vidimo u većem dijelu svijeta gdje ideologija potiskuje slobodno izražavanje, politička korektnost iskrivljuje gotovo sve, a politički establišment nadmašuje meritokraciju. Prioritet većine su ipak jednostavna rješenja, promjene nabolje. Prvenstveno smo zabrinuti za mogućnost pokrivanja životnih troškova duže od jednog mjeseca, ako izgubimo primarni izvor prihoda. Obitelji s prosječnim primanjima osjećaju da im primanja sve više zaostaju za troškovima života. Većina nas ne može štedjeti za budućnost jer rast troškova života stanovnštva EU-a nadmašuje rast prihoda već 22. mjesec zaredom.

Uzimajući u obzir aktualni rat u Ukrajini i posljedično sankcije koje EU uvodi prema Rusiji, koliko u tom kontekstu trpi europska ekonomija, financijska stabilnost, pa i pojedini bankarski sustavi? Čini se da će puno posla u aktualnom kriznom trenutku (inflacija, recesija...) imati i MMF, Svjetska banka, HNB, domaće banke... Vaš komentar na sve što se događa? Rat i njegove posljedice puno koštaju, plaća li EU previsok danak, među ostalim?

- Kratak odgovor na to je citat jednog od najodlikovanijih vojnika u povijesti američke vojske Butlera, koji je napisao da se rat "...vodi za dobrobit nekolicine, a na štetu mnogih". Konkretno, sankcije u ovom ratu su uvedene za preuređivanje globalnih energetskih tokova, a ne za njihovo zaustavljanje. To znači da trgovačke nacije treće strane koje nisu članice EU-a, poput Kazahstana na primjer, mogu isporučivati ​​rusku naftu u EU neometano. Ne zaboravite, prema zapadnim i ruskim medijima, sve je to tajna. Iako su sankcije europske građane gurnule u energetsku krizu, to se smatra korektnim. Europska administracija pretvorila je rat u Ukrajini u egzistencijalnu krizu. Za budućnost planeta Zemlje bitno je Europljane uvjeriti da su cijene energije sve veće. Inače možda neće dobronamjerno dočekati prijelaz na "održivu energiju" koja će im dodatno pogoršati život. Vezan uz to je paradoks koji se odnosi na inflaciju. Znanstvena definicija inflacije je da je inflacija smanjenje vrijednosti valute povećanjem njezine količine. Ne radi se zapravo o porastu opće razine cijena, u što bi naš politički establišment želio vjerovati. Razlog zašto je to posebno važno je taj što su se vlade preko svojih središnjih banaka počele oslanjati na povećanje količine valute i kredita za nadopunjavanje prihoda od poreza, osobito u vrijeme COVID krize, dopuštajući da se troši više nego što se zarađuje, u smislu prihoda. Ispravno opisivanje inflacije privlači neželjenu pozornost na to. Pravi uzrok inflacije je zapravo vlada SAD-a i Federalne rezerve koje su i prije COVID krize djelovale na način da američka vlada troši novac koji nema, a FED tiska novac kako bi ga vlada trošila. To je inicijacija globalne inflacije.

Nakon početka rata u Ukrajini FED podiže kamatne stope na USD kako bi smanjio inflaciju. Dodatno pooštravanje kamatnih stopa tijekom 2022. povećava rizik od recesije. Da biste srušili inflaciju, ne morate na taj način sputavati gospodarski rast. Možda je efikasnije obuzdati rast ponude novca, odnosno obuzdati potrošnju koja proizlazi iz tiskanja novca ili viška kredita. FED bi u tom slučaju u borbi protiv inflacije zahtijevao da savezna vlada smanji potrošnju. On radi suprotno, potičući američki Kongres da podigne gornju granicu državnog duga, što znači da na taj način teret inflacije prevaljuje na građane. Kroz rast cijena pada standard građanima, a Vlada dalje neometano troši kao i prije pojave inflacije cijena. Tu se ne radi samo o USD. Ovo je fenomen koji se događa posvuda jednostavno zato što svaka nacija ima središnju banku ovlaštenu za tiskanje valute, dok gotovo sve vlade prekomjerno troše. Budući da su zarade i dalje u korelaciji s gospodarskim rastom, zarade opadaju zbog povećanja kamatnih stopa od strane centralnih banaka, te kao posljedica prethodne inflacije. Zbog opisane pojave vodeći ekonomski pokazatelji za 2022. godinu (LEI) Conference Boarda signaliziraju pojavu recesije u sljedećih 12 mjeseci, jer nastavljaju i dalje padati u siječnju ove godine.

Je li hrvatski bankarski sustav stabilan? Kako se u cijeloj situaciji snalazi, da se tako izrazim, investicijsko bankarstvo...? Kakva je situacija s kamatnim stopama, je li odzvonilo jeftinijim kreditima, hoće li kamatne stope opet rasti...?

- Ulaskom u 2023. mnogi smatraju da je recesija na putu, te će se mnoga kućanstva morati nastaviti zaduživati po višim kamatama kako bi držala korak s kupnjom osnovnih dobara. Posljedice potencijalne krize Hrvatska ne može izbjeći, jer je s članicama eurozone usko povezana gospodarski i financijski. Prelijevanje financijske krize iz Italije i drugih dijelova eurozone na usporavanje gospodarskog rasta u našoj zemlji izravno će utjecati i na stanje u bankarskom sektoru. Više je od 90 % imovine banaka u Hrvatskoj pod nazorom inozemnih banaka, a dvije talijanske banke kontroliraju polovinu te imovine. Ne bi trebao strahovati od moguće propasti tih banaka, jer je Unicredito na popisu 28 "sistemskih banaka" u svijetu, toliko važnih za funkcioniranje financijskog života u Europi i svijetu da im međunarodne institucije neće dopustiti propast. Ako se bankama u eurozoni smanji priljev novca zbog nenaplate kredita, sve teže će se zaduživati, a kamate će rasti. Npr. austrijska središnja banka austrijskim poslovnim bankama nalaže da njihove podružnice u zemljama srednje i jugoistočne Europe ograniče iznos lokalnih kredita na limit 110 % prikupljenih lokalnih depozita. S našeg aspekta, ulaskom u eurozonu, kratkoročni međubankarski krediti (prekonoćni) za mjesec siječanj 2023. skočili su na 3,25 %, a nerizična kamatna stopa (depozitna) ili poznatija kao EURLIBOR je 2,50 %, uz najavu daljnjeg rasta. Ako je trend rasta inflacije u eurozoni, to se u Republici Hrvatskoj uopće ne primjećuje. Ako će se rat u Ukrajini nastaviti, uslijedit će kontinuirani trend još viših stopa, odražavajući agresivnije snižavanje vrijednosti valuta, uz pad gospodarske aktivnosti.

Vlada je ponudila kupnju državne/narodne obveznice, što je, ako se ne varam, nešto novo kod nas. Što to zapravo znači za državu i za građane, koji bi bili učinci takve mjere, mogu li obveznice potaknuti veći razvoj, poboljšati ekonomsko stanje, dodatno uliti sigurnost za ulagače...? Kakva su iskustva iz svijeta, SAD-a, EU-a...?

- U ponudi državnih obveznica su najčešće na razvijenim tržištima one od dvije, tri, pet, sedam i 10 godina ročnosti. Narodne obveznice su obveznice javne namjene te nemaju imovinu kao kolateral, izdaju se s uvjerenjem da će moći otplatiti obvezu duga kroz poreze. One nisu dohodovne, vezane uz neki projekt, na koje ste mislili prilikom postavljana pitanja. One nisu za razvoj, za poboljšanje ekonomskog stanja, što je vidljivo i iz kratkog roka dospijeća, premda postoje i takve obveznice. U zamjenu za posuđeni kapital, vlasnicima obveznica obećane su kamate na glavnicu koja se otplaćuje do datuma dospijeća. Često su državne oslobođene većine poreza, što ih čini privlačnima osobama u višim poreznim razredima. Koliko mi je poznato, hrvatska narodna obveznica nema predviđene porezne olakšice ni na kapitalnu dobit, a niti na dohodak.

Kod obveznica se sve vrti oko kamata. Kao vrijednosni papir s fiksnim prihodom ili kuponskim prinosom, tržišna cijena obveznice fluktuira s promjenama kamata: kada kamatne stope rastu, cijene takvih obveznica padaju; kada kamatne stope padaju, cijene obveznica rastu. Slijedom toga, odgovor na Vaše pitanje isplate li se narodne obveznice podupirem kontrapitanjem - smatrate li da će kamate padati? Rast kamatnih stopa, koje je najavila Europska centralna banka zbog prijelaza s kvantitativnog popuštanja na pooštravanje i restriktivne monetarne uvjete zbog rasta inflacije, otežavat će i refinanciranje obveza.

S druge strane, prekomjerno zaduživanje države, ako ga bude, poticat će nadalje inflaciju i rast kamatnih stopa. Primjerice, stopa inflacije u Hrvatskoj prema objavi na stranici HNB-a za siječanj 2023. je 12,5 %. Koliko bismo trebali zaraditi na narodnim obveznicama da pokrijemo taj inflatorni gubitak? Koja kamatna stopa na štednju bi nas mogla zaštititi? Stoga, izbjegavajte državne obveznice i štednju. Ulagači u državni dug su oni koji će u pravilu biti na gubitku, jer država sebi ne može dopustiti suprotno. Ako morate ulagati, ulažite u imovinu čija vrijednost brže raste, recimo nekretnine. I unutar dionica postoje sektori koji će rasti. Veliki problemi koje proživljavamo, energetski, klimatski, obrambeni, ovisnost o proizvodima Kine, svi će se morati rješavati velikim investicijama. (D.J.)