Još se ni približno ne zna kako će završiti slučaj osmero Hrvata uhićenih u Zambiji zbog afere oko posvojenja djece i sumnje na trgovinu djecom. Dva ročišta zbog optužbi za pokušaj kupnje i krijumčarenja djece iz obližnjeg DR Konga odgođena su za početak veljače. A tek bi na trećem mogla biti donesena i presuda. Hrvatske državne institucije, napose sudovi, nemaju konkretne odgovore, no Ministarstvo vanjskih i europskih poslova ulaže evidentne napore kako bi se cijela situacija pojasnila i "zambijski slučaj" što prije okončao.

Uglavnom, četiri hrvatska para, nakon mijesec i pol dana provedenih u zatvoru, i dalje su u iščekivanju u zambijskoj Ndoli, gdje će se nadalje braniti sa slobode. Kako se neslužbeno doznaje, negdje oko ovog nadasve sumnjivog slučaja zapinje, jer i sudski se proces, za ondašnje prilike, odvija izvan dosadašnjih procedura. A sve jer se navodno pojavila i službena potvrda informacije da su dokumenti za posvojenje djece iz DR Konga na temelju kojih su hrvatske vlasti izdale putovnice za četvero djece - krivotvorene! Doznaje se da su preliminarne istrage pokazale kako su dokumenti, odnosno sudske presude oko posvojenja, falsificirani. Naravno, na optužbi je da sve to dokaže.

Svi detalji slučaja provjeravaju se i u Hrvatskoj. Predmet je to koji ima međunarodni karakter, na kojem ozbiljno rade i USKOK i policija, a uključen je i Interpol. Dodatna saznanja od sudova zatražio je i Vrhovni sud, ali još nema jasnog odgovora ni zašto je baš sud u Zlataru priznao čak trećinu odluka o posvojenju u DR Kongu, i to za posvojitelje iz Zagreba. Traže se i odgovori je li u slučaju posvojenja iz DR Konga bilo trgovanja djecom, i ima li naznaka organiziranog kriminala. Hrvatskim istražiteljima svoje postupke morat će objasniti i domaći sudovi koji su priznavali kongoanske papire. Odgovore od njih zatražio je čelni čovjek Vrhovnog suda.



U Hrvatskoj se zbog famoznog slučaja "Kongo i Zambija" sada najavljuje uvođenje novih pravila za posvajanje djece. Rješenja, jedno izdano na Općinskom sudu u Varaždinu i, začudo, tri na Općinskom sudu u Zlataru - kojima su potvrđene odluke kongoanskog suda o posvojenju tamošnje djece, za koje u ovom trenutku postoji sumnja da su bile krivotvorene, a na temelju kojih su četiri bračna para iz Hrvatske pribavila sve hrvatske dokumente, upis u maticu, OIB, državljanstvo i putovnice za djecu iz Konga, razotkrila su goleme pravne rupe međudržavnog posvojenja. Ali i otvorila pitanje dugotrajnog i složenog procesa posvojenja u Hrvatskoj. U povodu toga predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić i ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica održali su sastanak i zaključili da sustav treba ojačati i neke zakone mijenjati. Za početak, sastanak je rezultirao sasvim konkretnim odlukama i preporukom koju je predsjednik Vrhovnog suda odmah poslao na adresu općinskih sudova. Preporuka se, kako se doznaje od izvora u pravosuđu, odnosi na dvije krucijalne stvari. Sudovi će ubuduće u postupcima međudržavnog posvojenja biti dužni provjeriti autentičnost primljenih stranih dokumenta, a ne ih tek potvrditi, kakva je do sada bila praksa. Druga je obveza sudova da, kad im na stol dođe prijedlog za priznanje strane sudske odluke, primjerak dostave i Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, koje će provjeriti jesu li hrvatski posvojitelji na koje se odluke stranih sudova odnose uopće upisani u Registar posvojitelja, odnosno jesu li prošli propisanu provjeru koju svi parovi prije posvojenja u Hrvatskoj moraju proći. To bi značilo da u tome manjkava rješenja, kao ona izdana za četiri "kongoansko-zambijsko-hrvatska" para, u kojima se sudovi nisu bavili meritumom, nego su samo naslijepo verificirali strane sudske odluke, bez ikakve provjere, neće više moći izići ni s jednog suda u Hrvatskoj. A dva od četiri para koja su bila u zatvoru zbog sumnji na posvojenje djece iz Konga s lažiranim dokumentima uopće nisu upisana u hrvatski Registar potencijalnih posvojitelja, nisu dobila ni pozitivno mišljenje Centra za socijalnu skrb da su podobna biti roditelji, što je pak osnova procesa.

Nove preporuke Diana Topčić-Rosenberg, bivša dugogodišnja predsjednica Udruge za potporu posvajanju Adopta, ocjenjuje malim, dobrim korakom, ali nedovoljnim. Podsjeća da model s dobrim rješenjem međudržavnog posvojenja postoji u Velikoj Britaniji i Americi: "U Britaniji, i kad dobijete odluku stranog suda, morate proći na britanskom sudu kompletan postupak provjere za posvojenje, kroz koji vas vode specijalizirani socijalni radnici, i postoji obveza dolaska posvojitelja, a često i djeteta, na sud." Budući da je 99 posto djece posvojene u inozemstvu u Hrvatsku stiglo iz država koje nisu potpisnice Haške konvencije, pa Ministarstvo obitelji formalno nema ništa s postupcima posvojenja, sugovornica naglašava da bi taj vakuum trebala ispuniti ovlaštena agencija... Takve specijalizirane i pomno nadzirane agencije postoje i u Italiji, Njemačkoj i Švedskoj te su ih nadležna ministarstva ovlastila da daju stručnu pomoć u posvojenju. "To su profesionalci s licencama koji stručno i transparentno pomažu građanima da posvoje dijete", navodi Topčić-Rosenberg te upozorava kako zbog sigurnosti i istinitosti podrijetla djece nije idealno ni da posvojena djeca iz stranih zemalja dobiju putovnice i državljanstvo na neviđeno - kao što je to bio slučaj s djecom koju su željela posvojiti ova četiri para. Inače, međunarodni standardi služe tomu da budemo sigurni da djeca koju posvajamo uistinu nemaju roditelje ili, ako ih imaju, da je, primjerice, osoba koja je snimljena na videu kako se odriče prava na roditeljstvo uistinu majka tog djeteta, zaključuje Topčić-Rosenberg.

Posvojenje djece u Hrvatskoj oduvijek je pak bilo tema brojnih rasprava jer se potencijalni posvojitelji često žale na tromost sustava i duge godine čekanja na dijete. To je ujedno i jedan od razloga porasta trenda posvajanja djece iz drugih država, pogotovo iz Afrike, gdje je u brojnim zemljama humanitarno stanje izuzetno teško. Primjerice, u prošloj godini posvojeno je 188 djece, a u Registar potencijalnih posvojitelja upisano je više od 1200 posvojitelja i svake godine upisuju se stotine novih. Stoga je jasno da postoji nerazmjer između onih zainteresiranih za posvojenje i djece koju se može posvojiti u Hrvatskoj. Ipak, broj posvojenja u Hrvatskoj povećava se iz godine u godinu.

Podsjetimo, Haška konvencija (o zaštiti djece i suradnji u vezi s međunarodnim posvojenjem) je dokument koji propisuje standarde čiji je cilj spriječiti trgovinu djecom. Međutim, DR Kongo nije potpisnik tog dokumenta. No iz te je države u posljednjih deset godina u Hrvatsku je stiglo 131 dijete. Bez ulaženja u raspravu kako, kojim kanalima, i je li sve bilo legalno ili nije, stručnjaci navode tu činjenicu kako bi ju usporedili s "domaćom". Iz Konga, znači, godišnje stigne 13 djece, prosječno. Manje od toga bude ih posvojeno iz doma u Nazorovoj, najboljeg dječjeg doma u Hrvatskoj.



Kad se sve uzme u obzir, slučajevi posvojenja djece iz dvojbenih afričkih država poput DR Konga sad su iznova tema koja izaziva veliku pozornost javnosti. Jer puno je sumnji, dvojbi i kontroverzi, ne samo općenito nego i u konkretnom slučaju hrvatske osmorke uhićene u Zambiji. Pritom na niz pitanja još nema odgovora, pa se provlači i sumnja da je možda riječ i o krijumčarenju djece. Jer ako se ide u Afriku svjesno posvajati djecu a da se pritom improvizira pa čak i predočava lažna dokumentacija, trebao bi reagirati i DORH te pokrenuti istragu protiv onih koji i na taj način pokušavaju prevariti hrvatske institucije. I još je nešto napadno kad se radi o slučaju konkretnih hrvatskih državljana. Naime, dio domaćih medija (napose onih lijevih) tom slučaju pristupa, slobodno se može reći, navijački i bez odmaka, unaprijed proglašavajući hrvatsku osmorku žrtvom sustava (hrvatskog) i nevinom u cijeloj priči. Dakako, treba voditi računa i o presumpciji nevinosti, ali manipulacije pod krinkom humanosti ne vode u pravom smjeru.

Napadna je i licemjernost raznih civilnih udruga, nedosljednost i sumnje na zataškavanje prave istine. Kad se na sve to nadoveže loš rad pojedinih RH sudova u tom pitanju, jer neki automatski odobravaju posvojenja u inozemstvu, koja bi trebala biti rijetka iznimka, dobivamo kompliciranu situaciju koja unatoč složenosti traži brzo i efikasno razotkrivanje kako bi se u budućnosti izbjegli takvi i slični slučajevi.