BRITANIJA BEZ EU-A, EU BEZ BRITANIJE: BREXIT - GODINE POSLIJE...
Ostvarile su se sablasne prognoze uvjerenih pristaša Remain opcije - Ujedinjena Kraljevina godinama će biti okovana političkim i društvenim kaosom. Kaosom s kojim se je u proteklih sedam godina nosilo, ili se još uvijek nosi, pet britanskih premijera, kaosom koji je ponovno otvorio teško društveno pitanje Sjeverne Irske, u kojoj su ožiljci još uvijek svježi, ali i kaosom koji je donio novi val škotske težnje neovisnosti, uz wallaceovski vapaj škotskih političkih čelnika za novim referendumom.
Sedmogodišnji otklon od referenduma, vrijeme u kojem su britanski građani ostali bez jednog snažnog političkog simbola, kraljice Elizabete II., te dobili novog kralja, Charlesa III., jasno nam pokazuje kako je odluka o napuštanju rezultirala realno negativnim obrisima i za Europsku uniju i za Ujedinjenu Kraljevinu. Brexitom je Europska unija ostala bez stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a i nuklearne sile, no EU danas nije uzdrman ni dotučen, kako je to bilo najavljeno od euroskeptika Nigela Faragea, koji je Brexit poistovjetio s početkom umiranja "europske birokratske tvorevine". Štoviše, u vremenu velike nestabilnosti Europska unija djeluje ujedinjeno i solidarno, iskazujući svoj puni smisao i politički raison d‘être. To se ne može potpuno tvrditi i za Ujedinjenu Kraljevinu, koja je, osim što je ostala bez benefita članstva u Europskoj uniji, višegodišnjim procesom razvoda, temeljenog na članku 50. Ugovora o Europskoj uniji, stvorila politički teatar apsurda, kojeg se ne bi posramili ni poznati likovi iz Monty Pythona.
U Drugom svjetskom ratu, kada je bio suočen s višemjesečnim razornim granatiranjem Londona i Coventryja, britanski je narod iskazivao nadahnjujuće prkosan i buntovan duh, kao i njemu karakterističnu ravnodušnost prema granatama i bombardiranju, ne želeći pristati na nacističku tiraniju. Danas britanski narod također pokazuje ravnodušnost, prema domaćoj političkoj sceni. Već spomenuti težak proces razvoda od Europske unije prouzročio je letargičnost, te danas svjedočimo njezinim društvenim simptomima poput inertnosti i nezainteresiranosti.
POŠTOVATI VOLJU
"Volja britanskog naroda mora se poštovati!" Tim se riječima od britanskih građana oprostio tadašnji premijer David Cameron nakon što je postalo jasno kako je 23. lipnja 2016. podbacio na referendumu, što je rezultiralo ostavkom na čelu britanske vlade i Konzervativne stranke. Neriješeno unutarstranačko pitanje u redovima torijevaca postalo je sveopće nacionalno i europsko pitanje na referendumu. Odluka je, jasno, bila potencijalno oruđe za osnaživanje pozicije britanskog premijera u vlastitim redovima, čime bi se zatvorilo krilo stranke koje je gotovo cijelo desetljeće tražilo izlazak.
No za tadašnjeg uspješnog londonskog gradonačelnika, a postbrexitovskog ministra vanjskih poslova te u konačnici premijera Borisa Johnsona referendum je bio prilika za pokušaj preuzimanja vlasti. U tom naumu je i uspio. Ipak, taj sjajni retor, koji svoje nadahnuće traži u velikanima govorništva poput Winstona Churchilla i Cicerona, odbio je mogućnost preuzimanja Konzervativne stranke 2016. godine, čekajući primjereniji trenutak, uz prepuštanje kormila Theresi May. "Brexit means Brexit", gotovo glasovita rečenica manje uspješne britanske premijerke May, zapravo je najbolji pokazatelj konfuzne i kaotične situacije kojoj svjedočimo od sredine 2016. godine. Brexit danas uistinu znači Brexit, doduše uz višegodišnju paralizu i uz mnoge pobijene argumente Leave kampanje, a jedan od njezinih ključnih narativa bio je i pitanje ilegalnih migracija.
ZA STOLOM I IZVAN STOLA
Jedna od ključnih tema u svim političkim raspravama i debatama ususret lipanjskom referendumu 2016. godine bila je pitanje ilegalnih migracija. Predvođeni Johnsonom, Farageom i Michaelom Goveom, pristaše Leave kampanje zazivali su Brexit zbog neodrživog europskog upravljanja pitanjem migracija i zaštite vanjskih granica. Pozivali su na osnaženi suverenitet, uz odbijanje pozicija i razgovora na temu prihvata određenog broja izbjeglica i migranata kako bi se pružila solidarnost državama članicama Europske unije koje su zbog svoje geografske orijentacije prve na migrantskom udaru, poput Grčke i Italije.
Umjesto osnaženog suvereniteta, danas su sve češći prizori ribarskih brodica i gumenih čamaca s La Manchea, morskog prolaza između juga Engleske i sjevera Francuske kojim se spaja Sjeverno more s Atlantskim oceanom. Prema podatcima britanske vlade, prošle je godine zabilježeno gotovo pedeset tisuća ilegalnih migranata, čime je rekord iz 2021. nadmašen za više od petnaest tisuća. Samo iz Albanije pristiglo je više od deset tisuća migranata ilegalnim putem malim čamcima, što je gotovo dva posto ukupnog odraslog muškog stanovništva Albanije. Vidljivo je kako Brexit nije donio rješenje za ilegalne migracije. Pitanje migracija višedimenzionalni je izazov na koji ni najrazvijenije države europskog kontinenta ne mogu samostalno odgovoriti.
Zajednička vanjska i sigurnosna politika, u kojoj države sudjeluju solidarno i odgovorno, ključna je za izgradnju osnaženog europskog kontinenta kao prepoznatljivog globalnog aktera. Zbog zabrinutosti zemalja članica kako će migracijski pritisak premašiti njihove vlastite kapacitete, kao i zbog činjenice da Europa više ne smije tolerirati ilegalne migracije, predložen je tzv. Europski pakt o migracijama i azilu. Diskurs o zaštiti europskih granica danas je odrednica mainstream političkih opcija u Europi, a čelnici Leave kampanje, koji su toliko zagovarali čvrste granice, danas više nisu za stolom za kojim se donose odluke. Oni kojih nema nikada nisu u pravu.
UKRAJINSKO PITANJE
Politika solidarnosti Ujedinjene Kraljevine s europskim kontinentom nije prestala. To je ponajviše vidljivo u posljednjih godinu dana, otkako je počela ničim izazvana ruska vojna agresija na Ukrajinu i ukrajinski narod. Već spominjani Boris Johnson i nakon premijerske uloge ostaje veliki zagovornik vojne pomoći Ukrajini, a britanski ministar obrane Ben Wallace jedan je od popularnijih političara Konzervativne stranke u posljednjih sedam godina. I u mjesecima prije početka agresije, koja je uvelike promijenila našu svakodnevicu i pogled na pitanje sigurnosti, Ujedinjena Kraljevina naoružavala je Ukrajince lakim protutenkovskim vođenim raketama NLAW, koje su uništile velik broj ruskih tenkova u prvim danima inazvije. Tadašnji britanski premijer Boris Johnson postavio je pitanje podrške Ukrajini na sam vrh prioriteta britanske politike, a nakon njega politiku kontinuiteta vodila je Liz Truss, kao što ju trenutno vodi i premijer Rishi Sunak. Uz odlučnu politiku i solidarnost prema ukrajinskom narodu, Ujedinjena Kraljevina druga je zemlja, nakon Sjedinjenih Američkih Država, u količini poslanog oružja Ukrajini.
Osim lakog oružja UK je poslao i goleme količine topničke municije, samohodne haubice, protuzračne rakete, a uskoro se očekuje i dolazak 14 tenkova Challenger 2. U protekloj je godini na 220 letova stigla golema količina opreme, vojnoga naoružanja i humanitarne pomoći, na teritoriju Ujedinjene Kraljevine uvježbano je više od jedanaest tisuća ukrajinskih vojnika, a taj će se broj do kraja ove godine podići na dvadeset tisuća.
Ujedinjena Kraljevina na pravoj je strani povijesti, kao što je i 40-ih godina prošloga stoljeća bila simbol otpora slobodnog svijeta tiraniji. Winston Churchill, ratni premijer i najveći britanski političar 20. stoljeća, bavio se egzistencijalnim pitanjem spašavanja svijeta, baš kao što Ujedinjena Kraljevina danas nastoji obraniti temeljne zapadne vrijednosti. Ipak, kao dio Europe, a nikako izvan nje.
PIŠE: MATEJ BREČIĆ Komunikolog asistent u Uredu zastupnika u Europskom parlamentu
DAVID LAMMY: Ne želimo natrag u EU, ali ćemo se ponovno povezati
Britanski oporbeni laburisti u slučaju povratka na vlast žele “ponovno povezivanje” s ostatkom Europe, bez povratka u Europsku uniju, te popravljanje štete koju su vladajući konzervativci stvorili tijekom Brexita, objavio je šef te stranke za vanjsku politiku. S obzirom na to da laburisti imaju veliku prednost pred torijevcima u anketama, tzv. kabinet u sjeni smatra se budućom britanskom vladom na čekanju. Nacionalni izbori očekuju se iduće godine.
David Lammy, šef diplomacije u sjeni, rekao je da laburistička vlada ne bi tražila ponovno pridruživanje Europskoj uniji ni njezinu jedinstvenom tržištu, no pokušala bi vratiti povjerenje u odnose Londona i Bruxellesa, ugroženo nakon nekoliko godina spora oko Brexita. “Ponovno povezivanje Britanije s Europom, dok ona ostaje izvan EU-a, bit će glavni prioritet sljedećeg ministarstva vanjskih poslova”, rekao je Lammy u think tanku Chatham House, te dodao: “S laburistima na vlasti Britanija se neće ponovno pridružiti EU-u, jedinstvenom tržištu ili carinskoj uniji. No unutar naših crvenih linija postoji prostor za stvarni napredak koji možemo postići kako bismo povećali trgovinu s našim susjedima i osigurali prosperitet kod kuće.” Lammy je posljednji u nizu laburističkih zastupnika koji su srušili nade proeuropskih zastupnika isključivši povratak u blok nakon Brexita, no on je rekao da će raditi na poticanju trgovine i nastojanju da se sklopi novi sigurnosni pakt Britanije i Unije.
Dužnosnici Engleske banke objavili su da su učinci Brexita opteretili britansko gospodarstvo usporivši trgovinu u zemlji u usporedbi s ostatkom svijeta. Čelnik laburista Keir Starmer najavio je da će predstaviti novi zakon, imena “Vratimo kontrolu”, posudivši time frazu koju je proslavio bivši premijer Boris Johnson u zagovaranju Brexita navodnim jačanjem neovisnog statusa Britanije. Lammy je stao iza te ideje kazavši: “Moja vizija je ponovno povezana Britanija. Samouvjerena zemlja, izvan EU-a, ali ponovno lider u Europi. Pouzdan partner, pouzdan saveznik i dobar susjed.”
Razmirice s Bruxellesom koje su obilježile mandat prethodnih konzervativnih premijera, Johnsona i Liz Truss, smirile su se pod aktualnim predsjednikom vlade Rishijem Sunakom, no Britanija i EU tek trebaju pronaći rješenje za trgovinske probleme u Sjevernoj Irskoj. Važno je također istaknuti najavu kako će laburisti pokrenuti “potpunu reviziju” britanskih veza s Kinom, posvetiti se vraćanju izdvajanja na razvojnu pomoć i stvoriti novu državnu agenciju za obavještajne i sigurnosne prijetnje. (H/DJ)
Neispunjena očekivanja
Prošle su gotovo tri godine otkako je Velika Britanija napustila EU. Britanski građani su očekivali da će nakon Brexita sve biti bolje, ali ta očekivanja nisu ispunjena. Mnogi se Britanci osjećaju prevarenima i većina ih u međuvremenu smatra da je Brexit ipak bio loša ideja, piše njemački DW. (DJ)