Magazin
ODSJAJ OLOVNIH VREMENA: BALKAN KAO SUDBINA, EUROPA KAO UTOPIJA

Zamračenje bez svitanja
Objavljeno 28. siječnja, 2023.
Knjiga oporog smijeha: Florian Bieber - Uspon autoritarnih režima na zapadnom Balkanu

Poslije čitanja sjajne studije Floriana Biebera "Uspon autoritarnih režima na zapadnom Balkanu/Novi pogled na jugoistok Europe" (Profil, 2022) [1] uistinu nisam znao što mi je činiti - da se smijem ili da plačem? Naime, dovoljno je pročitati samo Prolog ove studije u kojem ovaj stručnjak za jugoistok Europe daje (besplatne) savjete novoizabranim predsjednicima/premijerima kako da što duže (čitajte: vječno) ostanu na vlasti, pa da shvatite o čemu se tu, zapravo, radi.


Te savjete uistinu vrijedi poslušati, a oni se, u prvome redu, odnose na sve one popratne procese budućeg upravljanja, od kontrole izbora (i to ne samo na dan izbora, već puno prije toga), preko "blage" kontrole medija, pa sve do onih obveznih političkih narativa, koje građani vole čuti. Prije svih, to je obvezna mantra o tome kako će njegova vladavina biti u znaku pune implementacije svih vrijednosti Europske unije. Doduše, bilo bi poželjno kada bi ta mantra ipak bila manje entuzijastična, pa bi prema mišljenju ovoga autora ona u sebi svakako morala sadržavati i neki "ali"! Za svaki slučaj, jer postoji opasnost da javnost uistinu povjeruje u iskrene namjere svoga vladara. Nadalje, bilo bi dobro da u svojim čestim obraćanjima javnosti vladar svaki put spomene i borbu protiv korupcije, organiziranog kriminala, kako bi pokazao svoju sklonost reformskim procesima. Doduše, taj novoizabrani vladar mora biti svjestan da nije moguće "ostati na vlasti a da ne tolerira izvjesnu dozu korupcije" (str. 9). Isto tako, od tog novoizabranog vladara/princa javnost očekuje da rješava probleme sa susjedima, ali u tom rješavanju ne bi trebalo baš nešto previše pretjerivati, već bi bilo i više nego poželjno da taj vladar i sam kreira neki novi "susjedski" problem [2].

ALISA U ZEMLJI ČUDESA


Nadalje, uvijek je poželjno stvarati sliku sjajnih odnosa sa strancima, posebice onim moćnim, velikim međunarodnim organizacijama, institucijama… Naime, opće je poznato kako su ti "stranci" prilično naivni i kako su često imali posvema pogrešne, gotovo, tragične procjene, gdje "slučaj" M. Dodika predstavlja paradigmatičan primjer! Teško je očekivati novu pobjedu na nekim od sljedećih izbora ako se, u međuvremenu, ne poradi na zapošljavanju vlastitih glasača. Oni će to znati cijeniti. Naposljetku, ništa tog vladara ne sprječava da otpusti sve one koji mu se usude javno oponirati. Nitko tog balkanskog vladara ne može spriječiti da donosi nove zakone, koje nije nužno provoditi [3]. Konačno, samo je vladar kompetentan i pozvan da interpretira "duh i slovo" takvih popularnih zakona (o vladavini prava, slobodi medija, otvorenosti tržišta, manjinskim pravima, reformi javne uprave…) do kojih je međunarodnoj zajednici jako stalo. Oni te stvari jednostavno vole čuti.

U tako konstruiranom svijetu nema prijeke potrebe inzistirati na provedbi tamo neke čvrste, principijelne i jasne ideologije. Narativi u kojima se neobvezno spominje Europa, sloboda, prosperitet su teme koje od takvog vladara očekuje njegova javnost oslobođena svake suvisle ideologije. I za kraj, i više je nego poželjno da taj vladar na samome početku vladavine obeća radikalne promjene u društvu, ali da tijekom vladavine čini sve kako se do kraja mandata ništa bitno ne bi promijenilo. Takav se vladar mora ponašati poput onih likova u bajci "Alisa u zemlji čudesa", koji su imali stvarni osjećaj da strašno brzo trče, a oni su, zapravo, cijelo vrijeme stajali na istome mjestu! Konačno, upravo će narativ o nužnosti društvenih promjena, svih retrogradnih odnosa jako dobro poslužiti u nekoj novoj predizbornoj kampanji u kojoj će se politički oponenti optužiti da su sve vrijeme njegova mandata opstruirali svaku njegovu ideju koja se odnosila na promjene, reforme pravosuđa, uprave… [4].

Svaka dobro napisana knjiga/studija ima i svoj Epilog. Ima ga i ova studija. I taj Epilog kontaminiran je "zdravim cinizmom". Naime, u Epilogu ove studije Florian Bieber ne zaboravlja ni opoziciju, pa joj sugerira nekoliko zanimljivih/korisnih savjeta [5] za rušenje tih istih "balkanskih vladara". Najelegantniji je da ih se jednostavno "uhvati s prstima u pekmezu"! Tako što dogodilo se N. Gruevskom, premijeru Makedonije. Kupio je za 600.000 eura Mercedes!

STARA I NOVA VREMENA


I sve bi bilo u redu da novac nije bio državni, a zadovoljstvo privatno. On je doslovno shvatio ideju javnoprivatnog partnerstva: javne pare za privatno zadovoljstvo! Nešto teži savjet odnosi se na promjenu raspoloženja "tihe većine", koja u pravilu glasa za vladara i koja uopće ne voli promjene. Posebice ne dramatične! Isto tako, savjet o stvaranju neke "javne sfere" prilično je maglovit, konfuzan i ne vrijedi baš nešto previše u balkanskim okolnostima. Nadalje, prilično je nejasan savjet da se pokuša dovesti u pitanje vanjska potpora balkanskom vladaru kada je upravo on taj kojem međunarodna zajednica vjeruje, iako su i njoj itekako dobro poznate sve njegove nečasne radnje. Ali i takav "faličan", prividno lojalni vladar, za njih predstavlja bolji izbor od svih onih smušenih oponenata, koji najčešće nisu u stanju artikulirati što oni to, zapravo, žele [6].

Ova knjiga je pokušaj da se problem balkanskih "kneževa" (u srpskom prijevodu ove knjige prevoditelj je ponudio ovaj termin, koji nam se čini prikladnijim od termina "vladar", nap. Z. K.) i stabilokracije istraži na jedan akademski i sustavan način u kontekstu globalnog uspona kompetitivnog autoritarizma. Meni je ova knjiga/studija F. Biebera zanimljiva iz jednostavnog razloga jer sam bio (i još sam uvijek) diplomat upravo u četiri od šest zemalja zapadnog Balkana, na Kosovu, u (Sjevernoj) Makedoniji, Bosni i Hercegovini i Albaniji. Naime, u ovoj knjizi, autor nadasve sustavno analizira političke (ne)prilike upravo u tim zemljama, opadanje i stagnaciju demokracije, izostanak neovisnih institucija… pa onda, iz prve ruke, mogu biti pouzdan svjedok ne samo o svim tim zbivanjima, već, jednako tako, mogu suditi i o točnosti autorovih analiza istih tih zbivanja. I moram konstatirati da je Florian Bieber odličan interpretator svega onoga što se u tim zemljama događa u političko-ekonomskoj sferi. Doduše, riječ je o krizi koja, s jedne strane, prati šire globalne trendove, ali jednako tako ima i određene regionalne specifičnosti.

Već ova objekcija dovoljna je da se ovoj knjizi/studiji posveti dostatna pozornost, jer knjiga/studija sadrži i vrlo relevantne odgovore na ključna pitanja stanja političkih odnosa u regiji, u našem najbližem susjedstvu. A ti odnosi su daleko od onih idealnih, pa bi to već trebao biti dovoljan razlog da budemo itekako zabrinuti. Berlinski zid je srušen, ali stvaraju se neki drugi zidovi. Demokracija nije postala jedina igra u tim državama. Štoviše, u mnogim od njih došlo je do radikalne dedemokratizacije, ograničavanja slobode medija, stalnih napada na opoziciju…

Bivša država, socijalistička Jugoslavija, bila je okružena BRIGAMA, ali imam osjećaj da ni danas, kada ta država više ne postoji, stanje nije ništa bolje. Doduše, bivša država nije propala zbog svojih susjeda, već zbog vlastitih slabosti koje nije bila u stanju na adekvatan, demokratski način riješiti. No, to ne znači da bi nam trebalo biti svejedno kakvi su politički odnosi (radi se o režimima “kompetitivnog autoritarizma”) u našem najbližem susjedstvu. Stoga bih ovu knjigu/studiju trebali pročitati i naši političari, jer su analize, objekcije, zaključci u ovoj knjizi/studiji i više nego poučni. A ni mogućnost učenja na tuđim greškama nije isključena! Treba biti iskren i priznati kakvo je naše nasljeđe iz prethodne države: autoritarna vlast i slabe institucije! Pa tako sve ovo što nam se događa, uspon autoritarizma na ovim i ne samo ovim prostorima, nije ništa ino nego uspostavljanje kontinuiteta s našom slavnom prošlošću. I poslije Tita - Tito!

Piše: Zlatko KRAMARIĆ
Iluzija istine i stvarnost laži
[1] Florian Bieber (Luxemburg, 1973.) profesor je političkih znanosti i povijesti Jugoistočne Europe i ravnatelj Centra za proučavanje Jugoistočne Europe na Sveučilištu u Grazu, Austrija. Angažiran je i kao koordinator Savjetodavne grupe za javnu politiku Balkan u Europi (BiEPAG). Od 2001. do 2006. godine radio je u Beogradu i Sarajevu kao suradnik Europskog centra za pitanja manjina. Kao gostujući profesor predavao je na nekoliko sveučilišta u Europi i SAD-u, među njima i na sveučilištima u Beogradu i Sarajevu. Među Bieberovim novim radovima, pored knjige “Uspon autoritarnih režima na zapadnom Balkanu”, nalaze se još dva izdanje: “Rasprave o nacionalizmu” (Debating Nationalism, Bloomsbury 2020.) i “Pregovaranje o jedinstvu i razlikama u Europskoj uniji” (Negotiating Unityand Diversityin the European Union, Palgrave, u tisku).



[2] Iskustvo nas uči da je jedna takva praksa jamac povećanja osobne popularnosti.



[3] I JBT savjetovao je naše suce da se ne drže zakona kao pijanac plota! Koliko se sjećam, nitko se nije usudio komentirati ovaj “mudri” savjet našeg nekada “voljenog vođe”...



[4] Mogućnosti koje nam se nude u predizbornoj kampanji uistinu su nesagledive. Treba biti samo kreativan, pustiti na volju političkoj maštovitosti i rezultati će sigurno doći. Treba samo učiti od A. Vučića, koji je na vlasti već punih deset godina, a još uvijek optužuje one “bivše” da su krivi za sve. Stoga i nije čudno što je Florian Bieber persona nongrata u Srbiji, jer se usudio reći da je A. Vučić autokrat koji nema interesa ući u EU ako to znači vladavinu prava i demokraciju. Odnosno, da je njegova proeuropska orijentacija samo obična iluzija! Štoviše, prema mišljenju N. Selakovića, ex-ministra vanjskih poslova Srbije, upravo su likovi poput F. Biebera glavni krici što je potpora građana Srbije eurointegracijama na povijesnom minimumu, jer su svjesni da u europskoj političkoj i akademskoj zajednici postoji zbor mrzitelja čija je jedina ideja da zemlje zapadnog Balkana u EU mogu ući isključivo pogaženog samopoštovanja i ograničene slobode. Dakle, kao kolonije.



[5] Doduše, i sam je svjestan da većina od tih savjeta i nisu nešto previše uporabljivi za rušenje balkanskog vladara.



[6] Ovo navodim iz perspektive svog iskustva kao hrvatskog veleposlanika u Makedoniji, 2011. - 2015. Svi diplomati znali su sve o Nikoli Gruevskom, jednom od “junaka” ove studije, ali on im je i takav predstavljao bolji izbor od dezorijentirane opozicije. Tek kada je N. Gruevski u makedonski politički život želio uvesti neke “nove igrače (Ruse, Kineze…), onda je definitivno od te iste međunarodne zajednice, EU-a, SAD-a… dobio zasluženi “crveni karton”!

O autoru...
Florian Bieber (rođen 4. listopada 1973.) luksemburški je politolog, povjesničar i sveučilišni profesor koji se bavi međuetničkim odnosima, etničkim sukobima i nacionalizmom, a u fokusu njegovih istraživanja je Balkan. Studirao je povijest, političke znanosti, ekonomiju i jezike na Trinity Collegeu u SAD-u. Magistrirao je 1998. jugoistočne studije na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti, a 2001. je doktorirao u Beču na temu “Nacionalizam u Srbiji od Titove smrti do pada Miloševića.” Predaje politologiju na Sveučilištu u Grazu.

Iskustva nisu homogena
Vrlo su zanimljiva i važna politička zbivanja na zapadnom Balkanu, u većini bivših jugoslavenskih republika i Albaniji, državama koje još nisu integrirane u Europsku uniju. Posljednjih godina vlade u tim zemljama sve se više udaljavaju od demokratskog utemeljenja i postaju autoritarne. Taj trend u oštroj je suprotnosti s budućnošću ovog područja kakvu je Unija vidjela na prijelazu stoljeća. Tada se za zapadnobalkansku regiju tvrdilo da je nepokolebljivo na putu prema demokraciji, članstvu u EU-u i gospodarskom prosperitetu. Kako proizlazi iz uvida u ovoj knjizi Floriana Biebera, ta se vizija pokazala preoptimističnom. Bieber krivnju za taj žalosni razvoj događaja ne pripisuje isključivo lokalnim liderima, nego smatra da je i sama Europska unija u nizu ključnih aspekata kumovala dolasku na vlast nove generacije “autokrata”, među kojima je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić svakako najistaknutiji... Iako relativno kratka, ova je knjiga sadržajno zapravo iznimno bogata i pokazuje da iskustva zemalja ove regije - Crne Gore, Srbije, Sjeverne Makedonije, Bosne i Hercegovine, Kosova i Albanije - nisu homogena. Bieber koherentno analizira sva ta različita iskustva. A preispituje i poziciju Hrvatske, kao glavnog susjeda tzv. zapadnog Balkana. (Info)

Možda ste propustili...

NATO - 75 GODINA: OBLJETNICA PROSLAVLJENA I U HRVATSKOJ

Temelji sigurnosti jučer, danas i sutra

HRVATSKE POETSKE PERSPEKTIVE: IVANA LULIĆ, O SEBI I SVOJOJ KNJIZI PJESAMA..

U danu uvijek pronađem vremena da stanem, da se isključim i osjetim

DR. SC. PREDRAG HARAMIJA, PROFESOR NA ZAGREBAČKOJ ŠKOLI EKONOMIJE I MANAGEMENTA

Ključ pobjede na saborskim (i predsjedničkim) izborima izborne su jedinice

Najčitanije iz rubrike