Proteklu će godinu Ana Opačak pamtiti po mnogočemu lijepom. Za “Pjesmu”, otpjevanu u duetu s velikom Gabi Novak, osvojila je nagradu Music Pub za pjesmu godine, zatim i Porina za najbolju vokalnu suradnju, a 2022. je privela kraju objavom dugoočekivanog albuma prvijenca “Sve što ostaje”. Izdanje Aquarius Recordsa odraz je mješavine stilova na kojima je splitska pjevačica odrastala i što ju je glazbeno oblikovalo, a to su podjednako i pop i rock i jazz i šansona. Sve pjesme autorski potpisuju Ines Prajo i Arijana Kunštek, a producent Ivan Popeskić, u čijem studiju je album i snimljen, ujedno je i autor svih aranžmana. “Sve što ostaje” bio je povod da Ani postavimo nekoliko pitanja.

Na što te podsjeti pogled na kipić Porina?



- Na jedan mali, a tako veliki trenutak ponosa i zahvalnosti, a istovremeno i na godine ustrajnog i samozatajnog rada, ulaganja i odricanja, uspona i padova, traženja i propitkivanja. Uvijek sam se u glazbi vodila isključivo srcem i nekim unutarnjim osjećajem. Nikada nisam radila proračunato, nisam “ganjala” nagrade ili podilazila masama, zbog čega sam ponekad imala osjećaj da ono što radim ponekad ostane nedovojno vidljivo. Upravo zbog svega toga, uopće suradnja s jednom od naših najvećih pjevačica i jednim od mojih uzora Gabi Novak, za mene je bila već nagrada sama po sebi, a Porin je došao kao jedan dodatni vidljivi i opipljivi poticaj i podsjetnik da je ono što radim vrijedno.

Kako bi opisala suradnju i druženje s Gabi? Vjerujem da si od nje puno naučila...



- Jedno je od meni najposebnijih i najdragocjenijih iskustava iz kojega uistinu mogu reći da sam naučila jako puno. Gabi mi je bila vjetar u leđa od prvog telefonskog razgovora kad me je nazvala nakon što je poslušala pjesmu koju su joj moje autorice poslale. Poznato je da ona doista pazi i bira što će i s kime raditi tako da sam bila počašćena što joj se ne samo svidjela pjesma nego je pratila što radim te je željela surađivati sa mnom. Pjevajući i snimajući s njom, doživjela sam je iz prve ruke kao vrhunskog profesionalca. Ono što sam posebno zapazila bilo je s koliko entuzijazma, predanosti, strpljenja i discipline pristupa onome što radi te koliko uvažava i uživa u radu mladih kreativaca.

 

 

Primjerice, na snimanju spota koji smo u jeku pandemije snimali u režiji Tonija Mijača, odlučili smo snimiti prvo kadrove u kojima je Gabi sama, zatim naše zajedničke kadrove tako da bude što prije slobodna da može otići, no ona je željela ostati s nama na setu i družiti se do samoga kraja. Doslovno se vidjelo što znači imati tu iskru što u ljudima koji vole ono što rade gori jednakim žarom cijeloga života.

Kakav je osjećaj imati vlastiti debitantski nosač zvuka u rukama?



- Iznimno sam ponosna i zahvalna što se time ostvario još jedan veliki san jedne male djevojčice koja je oduvijek željela pjevati. Potrajalo je, ali samo iskustvo stvaranja i objavljivanja albuma za mene je bilo prekrasno i poučno. U vrijeme kad su se načini slušanja glazbe drastično promijenili, kad se glazba konzumira brzo, u hodu, najčešće s mobitela, sretna sam što imam priliku doslovno u rukama držati svoj nosač zvuka i tako na neki način bar malo prkositi tom užurbanom vremenu koje nas nemilosrdno gura.

Jesi li zadovoljna dosadašnjim reakcijama na album, ali i načinom na koji je on dokumentirao tvoje traganje za vlastitim zvukom?



- Što se tiče reakcija, do mene dolaze samo one pozitivne, ali iskreno se time niti zanosim niti opterećujem. Najljepše i najiskrenije reakcije uvijek su one koje osjetim od publike na koncertu, to se pak ne može ni skriti ni odglumiti. A što se tiče “traganja za vlastitim zvukom”, ovaj album to zaista jest. Album objedinjuje pjesme koje sam objavljivala proteklih godina polako, jednu po jednu, osluškujući i igrajući se, tražeći neki svoj zvuk i svoj put. Zato je zvukom i stilom prilično eklektičan jer objedinjuje različite utjecaje na kojima sam odrastala, a koje smo na neki način reinterpretirali i oubličavali u nešto novo.

Kako je bilo na zagrebačkoj promociji albuma i koji su ti planovi vezani za daljnju promociju?



- Bilo nam je jako lijepo. Bilo je hladno, ali oko srca toplo. Naime, promocija se odvijala u jednom bajkovitom kutku zagrebačkog Adventa tako da smo imali divan i idiličan, ali pravi zimski ambijent. Za nas s juga to su gotovo pa polarni uvjeti. No krajem siječnja imat ćemo, kako i priliči, i splitsko izdanje promocije na kojoj ćemo ujedno pretpremijerno predstaviti i najaviti izlazak novog singla i spota za pjesmu “Oprosti, žurim”. Na proljeće nas čekaju i neki koncerti, tako da se jako veselim mjesecima preda mnom.

Je li te iznenadilo to što je pjesma “Laku noć i sretno” ušla na HR2 Pop Rock Top 20 s obzirom na to da nije objavljena kao singl?



- Itekako me iznenadilo jer je dosadašnjih godina tijek uvijek bio takav da prvo objavim pjesmu pa onda ona sama pronalazi put do slušatelja i radijskih urednika. Ovaj put dogodilo se obrnuto, ili da kažem naOpačke. (smijeh) Zapravo sam polaskana što su je glazbeni urednici zapazili te odlučili pjesmu uvrstiti u program i na top-listu. U pjesmi “Laku noć i sretno” radi se o još jednoj suradnji, o duetu sa Sandrom Bastiančićem, na kojemu su nam se, između ostalih, kao instrumentalisti priključili i vrsni violinist Bruno Urlić te jedan od naših najboljih jazz-gitarista svjetske klase, nažalost pokojni Damir Kukuruzović. Počašćena sam što sam imala priliku upoznati ga i surađivati s njim.



Što je to zbog čega upravo Ines Prajo i Arijanu Kunštek smatraš pravim tandemom za autorstvo tvojih pjesama? Jesi li se ti ikada okušala u pisanju?



- Ines i Arijana, zajedno s Ivanom Popeskićem, čine trio koji stoji iza svih pjesama na mom albumu. Doslovno sam osjetila neku dobru zajedničku energiju od prvog telefonskog poziva kad su me nazvale nakon što su me čule na televiziji. Slično promišljamo o glazbi, dobro se razumijemo i vjerujem im. To što su žene daje dodatnu težinu jer jako poštujem i njegujem tu žensku snagu i zajedništvo. U nekim ranijim godinama tu i tamo sam ponešto pisala, što po zadatku kao gimnazijalka te kasnije kao studentica engleskog i talijanskog jezika i književnosti, što ponekad i za svoju dušu, no nisam se nikada odvažila to negdje javno izvoditi. Tko zna, možda nekad...

Jesi li zadovoljna smjerom u kojem se kreće tvoja glazbena priča?



- Ako samo rezimiram prošlu godinu koja mi je donijela toliko toga neopisivo lijepoga, bila bih nezahvalna kad ne bih bila zadovoljna. Uvijek kažem da za sve ono što je namijenjeno da traje treba vremena da se izgradi, tako se nadam da će biti slučaj i s ovom mojom glazbenom pričom. Ne požurujem, ne forsiram, mislim da sam na dobrome putu, da idem u pravome smjeru. Jedva čekam sve ono što tek dolazi.

Osjećaš li potrebu preseliti se u Zagreb zbog karijere? Što vidiš kao najveće prednosti Splita kao mjesta za život?



- Kvaliteta života u Splitu savršeno mi odgovara, pa za sada nisam imala potrebu razmišljati o preseljenju u Zagreb. Kao netko tko voli provoditi vrijeme na otvorenom i u prirodi, broj sunčanih sati i vedrih dana koje Split ima definitivno mu idu u korist, što je jedna od stvari koje jako volim i na kojima sam zahvalna. S druge strane, grad je dovoljno velik da mi pruža sve sadržaje koje od grada trebam, dovoljno dobro pozicioniran da lako mogu otputovati kad i gdje treba, bilo da su u pitanju otoci, inozemstvo ili Zagreb koji je u konačnici udaljen nekoliko sati automobilom. Tako da za sada i dalje uživam u blagodatima života na Mediteranu, a kad god treba, rado odem do Zagreba i ostanem koliko želim ili trebam.