Objavljeno 22. siječnja, 2023.
Projekt će se provoditi u tri regije, a uključeni su i Osječani
Znanstveni tim Dječje bolnice Srebrnjak provest će prvo istraživanje u Hrvatskoj o učinku mikro i nanoplastike na zdravlje djece i razvoj alergijskih bolesti.
Istraživanje je usmjereno na praćenje učinka tih sitnih, okom nevidljivih čestica nastalih sporim procesom raspada gotovo nerazgrađujuće otpadne plastike, na pojavu i razvoj alergijskih bolesti, primarno kod djece. Projekt će se provoditi u tri regije - istočnoj Hrvatskoj, uključujući Osijek i okolicu, Požegu i Slavonski Brod, u središnjoj Hrvatskoj, na području Zagreba, Ivanić-Grada, Velike Gorice i Zaprešića, te na jugu, gdje će biti uključena područja Zadra, Šibenika, Splita. Riječ je o ključnim geografskim područjima koja su odabrana zato što imaju drukčije okolišne čimbenike koji mogu utjecati na pojavu i izloženost plastici, ali i drukčije prehrambene navike, kazala je za Hinu voditeljica znanstvenog tima u Dječjoj bolnici Srebrnjak Mirjana Turkalj. To je prvo istraživanje o učinku i povezanosti plastike s alergijama, u kojemu je sudjelovanje dobrovoljno, a glavna motivacija za djecu jest da provjere jesu li alergičari ili ne. Zasad je u planu uključiti više od 650 djece, a očekuje se i veći broj. Najmanji interes zasad je pokazan u Zagrebu i okolici, dok je u Dalmaciji i Slavoniji interes za sudjelovanje veći.
Istraživanje je dio međunarodnog znanstvenog projekta IMPTOX, kojim se želi doznati kako mikro i nanoplastika (MNP) utječe na zdravlje ljudi, s naglaskom na alergijske bolesti, a Srebrnjak je jedan od dvanaest europskih centara koji ga provode. Projekt je još u početnoj fazi, a trajat će četiri godine. Trenutačno se prikupljaju uzorci čija se analiza očekuje sredinom ove godine. Znanstveni tim dosad je prikupio povratne informacije s terena o osviještenosti ljudi i broju pozitivnih alergičara među testiranom djecom. "Izloženost mikro i nanoplastici prati se u zraku i hrani. Izloženost u zraku pratimo na dva načina, preko uzorka uzetog prilikom izdisaja, koji se kondenzira, te uzorka uzetog u iskašljaju. Izloženost u hrani pratimo preko uzoraka stolice djece", pojašnjava Turkalj.
Istraživanje prati i navike - koliko vremena djeca provode na otvorenom zraku te konzumiraju li vodu iz plastičnih boca. Također, preko upitnika se ispituje osviještenost o mikro i nanoplastici, odnosno koliko su djeca upoznata s pojmom te provode li mjere kako bi smanjila izloženost. “Ako djeca već u ranoj dobi imaju dokazanu izloženost plastici, to indicira da će se učinak plastike akumulirati dalje kroz odrastanje i odrasli život. Upravo je u ponovljenoj izloženosti veći rizik, pa će možda postojati veći rizik na zdravlje djece negoli kod nekog starijeg. Također, postoji i potencijalni rizik povezivanja s nekim drugim bolestima”, ističe Turkalj.
Dijana Pavlović
U ORGANIZMU PREKO HRANE, VODE, ZRAKA
Mikro i nanoplastika (MNP) jesu čestice koje nastaju kada se plastični predmeti razgrađuju ili se dodaju komercijalnim proizvodima, kao što su sintetički tekstili, kozmetika ili boje. Ti sitni komadi plastike mogu se naći bilo gdje na zemlji, te u našem organizmu u koji ulaze preko hrane, vode i zraka. Kada je riječ o hrani, najveće količine mogu se naći u plodovima mora, u određenoj ribi. Mikro i nanoplastiku nalazimo u hrani koja se pakira i duže drži u plastičnim omotima ili posudama, u hrani koja se termički obrađuje u plastici i vodi te dulje stoji u plastici, a posebno u plastici loše kvalitete. “Želimo procijeniti koliko je objektivan učinak izloženosti mikro i nanoplastici, s obzirom na to da dosad nemamo razvijene metode za procjenu je li to što smo joj izloženi u našem okolišu ima doista neki znatan učinak na naše zdravlje”, kaže voditeljica projekta. Ako se pronađu čestice i učinak dokaže, onda je cilj definirati standarde, odnosno u kojoj količini i koje bi vrste čestica mogle imati učinak na zdravlje.