Piše: Marko GREGORIĆ

Hej Dario zašto si otišao

a zima još nije završila ni proljeće započelo

ni zima ni proljeće

ni ljeto ni jesen ni godina

još jedna od onih kao kad si bio s nama

tolikih godina toliko drukčijih od svih drugih

zbog tebe Dario

Hej Dario zašto si otišao

a na našim stolovima još stoji toliko knjiga

još nezapočetih

ili već pročitanih ili napola pročitanih

sada zatvorenih

toliko knjiga još među nama koje bi valjalo pročitati

s tobom

toliko knjiga toliko drukčijih od svih drugih

zbog tebe Dario

Hej Dario zašto si otišao

a još ima toliko toga za vidjeti među nama

duž rijeka

po ravnicama i gradovima i selima

toliko mjesta viđenih i neviđenih

ili samo napola viđenih

a već toliko zavoljenih

toliko mjesta toliko zavoljenih

toliko zavoljenih toliko drukčijih za nas od svih drugih mjesta

zbog tebe Dario

Hej Dario zašto si otišao

a toliko toga još ima za reći o toliko toga

među nama

toliko toga o toliko toga što ne može čekati

nikog drugog osim tebe

da nam to kažeš

da nam to kažeš jednom i onoliko puta koliko nam treba reći

toliko toga samo za nas

toliko toga za nas toliko drukčijeg od svega drugog

zbog tebe Dario

Hej Dario zašto si otišao

da toliko moramo ponavljati ovo jadno pitanje

koje se i inače ponavlja u takvim prilikama

puno retorike

tako banalno

tako beznačajno

tako uvijek isto

ali za nas toliko drukčije od svih drugih

ali za nas toliko drukčije od svih drugih

ali za nas toliko drukčije od svih drugih

zbog tebe Dario

Dario zašto te nema

toliko drukčije od drugih?