Sjemenke heljde po veličini su slične sjemenkama pšenice, ali posjeduju jedinstvenu trokutastu formu. Heljda često služi kao zamjena za rižu, ili se priprema kao kaša, a kako ne sadrži gluten, osobe koje su na njega alergične često je uvrštavaju u jelovnik. Domovina heljde je središnja Azija, iz koje su je u Europu prenijeli u 15. stoljeću. U nekim krajevima, pogotovo u Međimurju, heljda je stoljetno tradicionalno narodno jelo.

Heljda je jednogodišnja zeljasta biljka s čvrstom, rebrastom i grubom stabljikom visine od 15 do 60 centimetara, a na kraju vegetacije razgranata je i crvenkaste boje. Donji listovi smješteni su na dugim peteljkama, a gornji su sjedeći. Listovi su srcoliki, streličasti i zašiljeni. Cvjetovi su mali, bijelo-crveni, ili crveni, jakog mirisa (do 2000 cvjetova na jednoj stabljici), a složeni su u gronjama na dugim stapkama koje rastu iz pazušca lista. Plodovi su crno-smeđi, sitni i trobridni te 5 do 6 mm dugi. Miris je aromatičan i za vrijeme cvatnje privlači pčele, a okus listova je gorak, zapravo nejestiv. Uspijeva na siromašnoj, jako pjeskovitoj zemlji s dosta vlage. Biljku beremo za vrijeme cvatnje, a sušimo na prozračnom mjestu u hladu. Plod rabimo za pripravu raznih jela (juhe, kaše, popečci, žganci) te za dobivanje heljdinog brašna. Kineska medicina rabi med od heljde za liječenje dječjeg mokrenja u krevetu. U novije vrijeme, o velikom povratku heljde svjedoče u prvom redu poklonici zdrave i prirodne hrane te već znani rezultati znanstvenih istraživanja. U pučkoj medicini heljda se rabi dvojako, kao biljni čaj od osušene biljke i kao jelo (kaša) te čaj od sjemena heljde. Poznati su ljekoviti učinci heljdinog čaja od osušene biljke u liječenju proširenih vena, ovapnjenja žila, pucanja i krvarenja kapilara, reumatizma, glaukoma, dijabetesa, slabe memorije, poglavito kod starijih osoba jer se, između ostaloga, smatra izvanrednom hranom za mozak. Danas medicina rabi rutin za sprječavanje krvarenja i jačanje otpornosti i elastičnosti kapilara, pojačavajući i samu propusnost kapilara kod visokog tlaka. Sadrži i rutin, flavonski glikozid izoliran iz rute po kojemu biljka dobiva i ime. Ima isto djelovanje kao i vitamin P, utječe na fragilnost kapilara, smanjuje njihovu propusnost i uopće smanjuje propusnost površinskih slojeva stanica. Koristi se u cijelom nizu indikacija u kojima postoje krvarenja i povećane tenzije prema krvarenjima kao posljedica smanjene rezistencije kapilara. Znanstvenim otkrićem njemačkih biologa koji su utvrdili da jela od heljde snižavaju tlak, slično kao i riža, preporučuje se heljda u liječenju visokog tlaka i arterioskleroze te osobama starije dobi jer pomlađuje krvne žile. Idealna je namirnica za spremanje zdravih i dijetalnih jela kod poremećaja u probavnom sustavu. Korisna je i kod posljedica zračenja i kemoterapije, l kod pretjeranog umnog rada (jača memoriju i koncentraciju), kod živčane rastrojenosti (depresivna i razdražujuća stanja), pretilosti (dijeta), kod slabe krvne slike (malokrvnost), dijabetesa, a čaj od cvijeta heljde liječi dišne organe. Mješavina lista i cvjetova heljde liječi arteriosklerozu krvnih žila. U krajevima gdje se heljda najviše uzgaja pije se čaj od sjemena za smirenje i kod nesanice, a grubo brašno od heljde rabimo za pripremu obloga u liječenju kožnih nečistoća (lišajeva, ekcema, čireva), a u kozmetici za njegu lica, i to za pripremu maski (piling).

Danas su dostupni različiti proizvodi od heljde. Za početak, možete početi pripremati heljdinu tjesteninu da se naviknete na okus. Što je tjestenina tamnija, sadrži veći udjel heljde.