ĐAKOVO/STRIZIVOJNA

Osvješćivanje javnosti o nužnosti borbe protiv nasilja nad starijim osobama, a čije je zanemarivanje od 2015. kazneno djelo, jedna je od aktivnosti u okviru projekta "Vrijeme je za društvo", druga godina provođenja, koji financira Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Provodi ga Lokalna akcijska grupa Strossmayer Đakovo, koja je u suradnji s Općinom održala radionicu o toj temi, a čime se želi podići svijest o važnosti borbe protiv nasilja nad starijima.

Zlostavljanje ne mora biti isključivo fizičko, nego i psihičko, ekonomsko, duhovno, socijalno te zanemarivanje u sustavima zdravstvene skrbi. Nasilje nad starijima najčešće ostaje skriveno, jer ga ne prijavljuju zbog raznih prepreka. Ono je kršenje temeljnog ljudskog prava te predstavlja odgovornost društva i pojedinca, čulo se na radionici projekta čija je voditeljica Vanesa Ivanišević.



Stariji od 65 godina, od kojih su većinom žene u RH, čine 23 % stanovništva, što je potvrda da smo staro društvo, a opća je ocjena umirovljeničkih udruga da je zanemarivanje te populacije prikrivena pojava širokih razmjera. Dva najčešća razloga za to su - strah i sram. "Statistike o tome su otprije, vrlo su skromne, odnosno apsolutno nepotpune. Oko 70 posto svih tih žrtava žene su starije dobi", upozorava predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna A. Petrović. Stavljanje zanemarivanja starijih osoba u okvir kaznenog djela, prije sedam godina, ocijenjeno je dobrim, pozdravljeno je, no ipak je ocjena da Hrvatska nema pravu strategiju kojom bi štitila starije.

- Moramo shvatiti da stariji ne prijavljuju počinitelje zanemarivanja, nasilja. Crna brojka je golema, a nasilje ne prijavljuju zbog straha od pogoršanja položaja, osvete, kao i zbog srama koji smo uočili u našem psihološkom savjetovalištu. Stariji se srame prijaviti jer osjećaju krivnju što su bili izloženi nasilju, bilo u obitelji bilo da ih je netko napao, opljačkao. Strah od prijave prisutan je i u slučaju kada je starija osoba smještena u domu, privatnom, obiteljskom, županijskom, jer vi nemate kamo dalje, posebice ako ste i (dijelom) fizički hendikepirani - ističe Petrović. U SUH-u upozoravaju kako je u RH najčešći oblik nasilja nad starijima, a o kojem se, ističu, manje priča, ekonomsko nasilje. Pritom misle na prijevare s famoznim ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju s čijim razlikama stariji nisu upoznati, a nazivi tih ugovora su im slični i sugestivni.



Stavljanjem potpisa na ugovor o "dosmrtnom" isti tren, još za života, starija osoba otvara put drugoj strani da postane vlasnik njezine imovine, doma, pa su nerijetki slučajevi da završi na ulici. Potpisivanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju druga strana vlasnikom imovine starije osobe postaje tek nakon njezine smrti. U pozadini učestalosti tih ugovora - u RH stariji najčešće žive u vlastitoj nekretnini.

- Godišnje se potpiše od četiri do sedam tisuća ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju iza kojih najčešće stoji namjera pljačke imovine starijih, koji su idealan plijen za to, jer je poznato da u RH čak 89 % starijih od 65 živi u svom stanu/kući. To je nasljeđe socijalizma i drugi smo, iza Rumunjske, u EU-u po tome - upozorava predsjednica SUH-a. Taj problem neće jenjavati dok god živi ova generacija starijih, bit će izložena, upozorava, lešinarskom ekonomskom nasilju.

U ovoj vrsti nasilja navode se i prijevare pri raznim kupoprodajnim ugovorima, potpisivanju u vezi s grobnicama i dr.