Znanstvena monografija Ružice Pšihistal "Studije o Marulićevoj Juditi" u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade svečano je predstavljena na Filozofskome fakultetu u Osijeku. Poslije niza novih izdanja i prvoga Pandžićeva kritičkoga izdanja, ovo je prva autorska znanstvena monografija posvećena "Juditi". U vrsnoj interpretaciji Vjekoslava Jankovića, stihovi "Judite" kolažno su se izmjenjivali s razgovornim dionicama recenzenta i autorice.

Znanstvena monografija predstavljena je s uvodnim riječima prodekanice, izv. prof. dr. sc. Sanje Jukić o kapitalnom znanstvenom prinosu hrvatskoj književnosti. Knjiga je nastajala dugo, tijekom dva desetljeća, a njezinu jezgru čine istraživanja provedena za potrebe disertacije, obranjene 2005. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Pet poglavlja na tristotinjak stranica udžbeničkoga formata oblikovano je sažimanjem ranijih istraživanja, temeljitim doradama i opširnim dopunama uz primjenu novih metodologijskih okvira. Marulićeva je "Judita" autorsko književno djelo, ali sadržajno, strukturno i ontološki ovisna o biblijskoj Juditi te kao tekst "drugoga stupnja" ili hipertekst zahtijeva porozno ili relacijsko čitanje udvoje.

Novost čitanja "Judite" kao palimpsesta donio je niz novih spoznaja o kojima je govorio recenzent knjige, izv. prof. dr. sc. Krešimir Šimić. Smještajući Marulićevu "Juditu" u tradiciju biblijskoga epa autorica je uspješno razriješila prividni paradoks između podređenosti teksta biblijskome izvoru i njegove estetske autonomije. Već od ranokršćanskih početaka u 4. stoljeću biblijski je ep kao nova književna vrsta u svojim temeljima hipertekstualni žanr zadan i vjernim odnosom prema biblijskome tekstu i konvencijama klasičnoga epa. Epske žanrovske i stilske konvencije osiguravale su biblijskome epu status samosvojnoga književnoga teksta, dok ga je blizina biblijskome tekstu i nadahnuću priključila svetome pjesništvu. Nema potrebe postavljati alternativu ili književnost ili Biblija. Marulićeva je Judita i književni tekst u književnome žanru i biblijska sveta pjesma.

Posebnost je Marulićeva što on za razliku od ranokršćanskih uzora, pa i od suvremenih talijanskih epičara, piše biblijski ep na narodnome harvackome jeziku, a taj smjeli pothvat "hrvatskoga" Dantea imao je sreću da se u njega "umiješao" Gutenbergov izum te je "Judita" kao prvi ep na hrvatskome jeziku ujedno i prvo tiskano književno djelo na narodnome jeziku. Nije moguće prenaglasiti važnost tih činjenica. Marulićeva je "Judita" jednostavno Bašćanska ploča hrvatske književnosti. Epohalna odluka za verse harvacke u elitnom književnom žanru imala je dalekosežan učinak na budućnost hrvatske književnosti mijenjajući također i njezinu prošlost. Cijeli je dotadašnji književni sustav "Juditom" promijenjen dostigavši kristalizacijsku točku i maksimum izričajnih potencijala.



Pomne filološke analize teksta uz primjenu znanja iz kulturne povijesti, teologije, etnologije i kulturne antropologije razriješile su neka teža marulološka mjesta, kao što su začinjavci, latinski aliti djački, stari poete, "Judita" kao protuturska alegorija te otvorila nova područja istraživanja o udjelu tradicijske kulture u motivsko-stilskoj fakturi epa, humornim i grotesknim pučkim stilizacijama Holoferna, preoblikovanju biblijske Judite u epsku heroinu i hagiografskom redizajniranju njezina lika prema modernim kršćanskim svetačkim standardima, o igri muško-ženskim stereotipima (snazi i slabosti) u službi teološke poruke.

Proslava 500 godina tiskane Judite, koja se obilježavala prošle godine, zaključio je Šimić, ovom je knjigom tek započela. Poslije niza novih izdanja i prvoga Pandžićeva kritičkoga izdanja konačno imamo i prvu autorsku znanstvenu monografiju posvećenu Juditi. U vrsnoj interpretaciji Vjekoslava Jankovića, stihovi Judite kolažno su se izmjenjivali s razgovornim dionicama recenzenta i autorice kao zvonka radost melodioznoga starohrvatskoga jazika u čijim početcima bijaše ča. Oduševljena publika u prekrasnoj Maloj vijećnici Filozofskoga fakulteta adventskoga ugođaja dugo će ih pamtiti. FFOS