Prezime Weissmann starije Osječane i dandanas asocira na dva doktora - pravnika, dr. Hermanna Weissmanna i liječnika, dr. Karla Weissmanna. Obojica su rođena u Virovitici, Hermann 1884., Karlo 1891. godine, od oca Jakoba i majke Adele rođene Levaeld. Nakon završenih studija obojica su se doselila u Osijek, u kojem se Hermann 27. studenoga 1921. oženio Osječankom Ivanom Thessom, rođenom Štajn, dok se Karlo 1927. u Beogradu oženio Beograđankom Lunom rođenom Mošić.

Hermann je svoj odvjetnički ured imao na više lokacija u Gornjem gradu, a Karlo je do danas ostao poznat kao suvlasnik znamenitog osječkog međuratnog sanatorija Batory & Weissmann, koji je djelovao u preuređenoj secesijskoj vili ravnatelja paromlina Union, koja je danas kvalitetno restaurirana i poznata pod nazivom Vila Mimi. Prema podacima iz Gruntovnice, odvjetnik dr. Hermann Weissmann 20. svibnja 1921. godine kupio je jednokatnu historicističku kuću koju je 1897. godine sagradila obitelj Peić. Kuću je od njih 1905. kupila Adela Blesser, a od nje ju je 1912. kupila Jelena Papp, koja ju je 1921. prodala dr. Hermannu Weissmannu. Godine 1935. kuća je dobila kućni broj 4, a umjesto dotadašnjeg Žitnog trga adresa joj je od tada glasila Gajev trg 4. U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske 21. kolovoza 1942. kao Židovu kuća mu je podržavljena i u Gruntovnici upisana kao vlasništvo NDH, da bi odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata odluka bila poništena i kao vlasnik kuće ponovo bio upisan, već godinama mrtav, dr. Hermann Weissmann. Tek u travnju 1949. godine kao vlasnici kuće dr. Hermanna Weissmanna upisani su, u jednakim vlasničkim dijelovima, odvjetnikova braća, osječki liječnik dr. Karlo Weissmann i virovitički trgovac Srećko Weissmann, te Edita i Franjo Fuks iz Budimpešte.

Sličnu je sudbinu prošla i kuća Hermannova brata Karla u kojoj je 1930-ih godina bio i Hermannov odvjetnički ured. Liječnik dr. Karlo Weissmann kupio je 1932. godine u Kolodvorskoj ulici 9, također jednokatnu historicističku, kuću sagrađenu 1898. godine za Tereziju Wolf preko izvanknjižnih vlasnika Stjepana i Karoline Piller. Kuća je 1907. prešla u vlasništvo Else Wolf, koja ju je 1919. prodala Emi i Josipu Rohru u čijem je vlasništvu bila samo nekoliko mjeseci jer već početkom 1920. vlasnicima kuće postaju Hugo i Wilma Hahn, od kojih 1932. vlasništvo, kupovinom, preuzima dr. Karlo Weissmann. I njegova je adresa 1935. promijenila naziv iz Kolodvorska u Radićeva ulica, a uspostavom NDH postala imovinom Nezavisne Države Hrvatske. Nakon završetka Drugog svjetskog rata kuća je bila vraćena dr. Karlu Weissmanu od kojega se, na temelju pravomoćnog rješenja Kotarskog suda u Osijeku od 13. veljače 1956., pravo vlasništva uknjižuje na njegovu kćer dr. Ruth Weissmann, liječnicu iz Osijeka.

Na osječkom gornjogradskom židovskom groblju, nedaleko od mrtvačnice, nalazi se grobnica u kojoj je pokopan slavni osječki liječnik dr. Karlo Weissmann. U donjem dijelu nadgrobne ploče dao je upisati i ime svoga brata, odvjetnika, dr. Hermanna, njegovu suprugu Tesu i njihovu kćer Zdenku koji su nastradali u holokaustu, a koji je danas jedan od rijetkih javnih materijalnih tragova postojanja ovih, za Osijek iznimno značajnih, ljudi.

Kako je dr. Karlo Weissmann ostavio iznimno dubok trag u osječkom zdravstvu, o njemu se i danas govori u starijim osječkim obiteljima kao o izvrsnom liječniku dobroga srca, tako je i njegov brat Hermann bio ugledni osječki odvjetnik, ali i strastveni bibliofil i kolekcionar umjetnina. Bili su tijekom života, čini se, nerazdvojni, a obojica su bili i slobodnozidarska Braća. Hermann je 1913. postao član slavne osječke lože Budnost, a Karlo je 1934. bio među osnivačima osječke židovske lože Menorah.



Obojica su braće voljela Osijek, grad koji su odabrali za svoj život i karijeru. U toj se ljubavi prema Osijeku osobito istaknuo Hermann jer je kupujući umjetnine uvijek nastojao nabaviti raritetne knjige i grafike osobito ako su bile vezane uz Osijek, Slavoniju i Hrvatsku u davnoj prošlosti. U njegovoj se biblioteci među tisućama knjiga, koje se od uspostave Nezavisne Države Hrvatske darom vlasnika nalaze u današnjem Muzeju Slavonije, čuvaju raritetni primjerci izdanja osječkih i slavonskih autora tiskana također u najznačajnijim osječkom i europskim tiskarama iz 18. i 19. stoljeća. Osim stručne pravne literature, u knjižnici je imao i brojne knjige o židovskoj kulturi, leksikone i enciklopedije, mnoštvo knjiga o umjetnosti, filozofiji, povijesti, književnosti, te brojne primjerke luksuzno uvezanih knjiga. Osim biblioteke, u Muzeju Slavonije sačuvan je prekrasan secesijski kutni ormar iz Hermanova Herrenzimmera, porculanske vaze, velika i vrlo vrijedna numizmatička zbirka u kojoj dominira nacionalna valuta od najstarijih vremena, dok se slike, crteži, grafike i skulptura osim u Muzeju Slavonije čuvaju i u Muzeju likovne umjetnosti u Osijeku. U Grafičkoj zbirci Muzeja Slavonije iz Hermanove se ostavštine čuva vrlo rijedak primjerak grafičke mape Teatro della guerra contro il Turco uvezane pod nazivom Campaign on the Danube A. D. 1683. Mapu je 1687. godine u Rimu objavio Giovanni Giacomo de Rossi, a sastoji se od 37 rukom obrojčanih listova od kojih nedostaje prvi. U mapi se nalazi 75 veduta gradova, među kojima su čak četiri s prikazom Osijeka, od kojih je jedan najvjerniji prikaz izgleda grada za vrijeme osmanske okupacije. Ova je grafika Osijeka otisnuta na istom listu na kojem je otisnuta i veduta Virovitice, pa se ujedno, nevjerojatno, povezuje s obojicom braće Weissmann jer su rođeni u Virovitici, a živjeli su u Osijeku. Karlo je u Osijeku umro i pokopan, a Hermann je sa suprugom Thessom i kćerkom Zdenkom otpravljen vlakom smrti za Auschwitz.

Osim u osječkim muzejima, dio umjetničke i kulturno-povijesne baštine braće Weissmann i danas se, kao i dio njihove nepokretne imovine, brižno čuva u privatnom vlasništvu poznate osječke sudske tumačice Vlatke Vekić.