Tek sam u četvrtom razredu pomislila: "Mi smo siromašna obitelj." Nisam zbog toga očajavala, samo sam to osvijestila i krenula dalje. Danas, u 44. godini, sigurna sam kako novcem možeš kupiti dobre uvjete življenja, ali ne možeš kupiti dobrotu. Baš nju, dobrotu, dobila sam od svojih roditelja, koji nisu bili imućni, ali su mi toliko mnogo dali, kaže Mira Sekereš, plesna pedagoginja, voditeljica plesnih tehnika, koreografkinja i plesačica, spiritus movens (predsjednica) Udruge za promicanje kulture plesa i plesnog stvaralaštva Plesni studio Shine.

Znate onu dosjetku - sitna, a dinamitna - e, takva je Mira! Ne skida osmijeh dok govori o svojoj plesnoj obitelji, sretna što je Glas Slavonije prepoznao tu familijarnost kao važnu odrednicu njezina djelovanja. "Vodim brigu o tome da uvijek imam u ladici nešto čime mogu nahraniti neku djevojčicu koja je dotrčala na trening gladna, ravno iz škole. Uvijek neđemo vremena za razgovor, za zagrljaj, za povjerenje", ističe. Čini to po uzoru na svoje učitelje, primjerice, Slavka Batoreka, u čijim je Biserima Slavonije svirala bisernicu 2, ili na svoju prvu učiteljicu, Maju Gitić, koja je u njoj prepoznala plesni dar prije svih ostalih.

Mnogo je njezine plesne djece u gradu, a kod kuće ima dvoje svoje, kćer Viktoriju (18) i sina Gabrijela (12), na koje je neizmjerno ponosna. Mira je odrasla s dva brata i sestrom, kao najmlađe dijete. S mužem Zlatkom (najboljim prijateljem svog brata, koji se pak oženio njezinom najboljom prijateljicom, nap. a.) dugo čini skladan par, a toliko su, kaže, različiti u interesima. I na početku i danas najčvršći joj je oslonac. Podržao ju je u svemu što joj je bilo važno, pa tako i u odluci da u četrdesetima nastavi studij. Uskoro će braniti diplomski na Akademiji za umjetnost i kulturu, na Studiju neverbalnog teatra, i steći titulu magistrice. Diplomski je rad ovih dana predala mentoru Jasminu Novljakoviću, a praktični je dio diplomskog već odradila ljetos, ambijentalnom predstavom Život Nikole Tesle, u sklopu Slama Land Arta svog velikog prijatelja, kipara Nikole Fallera.

Miri je žao što nije ostvarila davnašnju želju da izvede ambijentalnu plesnu predstavu u nekadašnjem OLT-u. "Pola je moje obitelji ondje bilo zaposleno. Tata je prvo bio kovač, a poslije je za tvrtku snimao i fotografirao, bio je zbog toga i u Iraku. Cijeli ga je grad znao kao Čovjeka-tuljana, zimskog kupača, i borca protiv ambrozije. Bio je poseban čovjek i ponosna sam na njega. On i mama othranili su nas četvero. Mene je usmjerio u folklor, a onda me podržao kada sam shvatila da želim plesati. Netko će reći da je bio čudak, a zapravo je bio čudesan. Instinktivno nas je odgajao na način koji zapravo zagovara waldorfska pedagogija a da pritom o tome nije imao pojma. Uzgajali smo životinje, imali veliku bašču, penjali se po drveću, sam nam je napravio bazen u dvorištu..." prisjeća se Mira. "U mojoj je obitelji svak slušao svakoga, poštovali smo se međusobno. Meni je, primjerice, brat uvelike odredio životni put jer je on bio plesač na kojeg sam se ugledala. Otišla sam za njim u Plesni klub Feniks, Darka Valentića, kojemu sam i danas beskrajno zahvalna, kao i Milanu Bugariću, treneru koji me usmjerio na jazz dance. Krenula sam na tečajeve, u ljetne škole, predavale su nam velike face, a ja sam bila tisuću posto sigurna - želim život u ritmu muzike za ples!"

Tim je plesnim virusom zarazila "pola grada". Vjeruje da je ples radost i da sjaj kojim plesači osvjetljavaju svoje srce i svoju publiku ima terapeutske učinke. Postala je nedavno i jedan od klaunovadoktora, čijim se crvenim nosom ponosi. Ide dr. Šajnovićka u "vizite" po bolnicama i domovima, zbog čega je ispunila još jedan svoj san - uči svirati ukulele.

Trenutno u njezinoj plesnoj misiji rasplesane mladosti participira više od 250 djece i mladih, rekreativnih, početnih i naprednih plesača. S njima, uz Miru, rade educirane plesne pedagoginje s dugogodišnjim plesnim iskustvom: Iva Rudež, Klara Matić i Suzana Žuljević. Sve su one duže od deset godina plesale u Shineu, a kad su završile škole i fakultete, odlučile su ostati. U Shineu organiziraju razne seminare i plesače školuju prema raznim stilovima. Na prvom je mjestu jazz dance, ali tu su i balet, hip-hop, break, funky jazz, moderni i suvremeni ples. Malo je manifestacija u gradu i okolici koje ne oplemene plesačice iz Shinea, a dobro su poznate i na natjecanjima. Miri je važno da plesom uvijek kažu nešto više, pogode u prave emocije, upozore na neki društveni problem, potaknu na razmišljanje, na promjenu... Jer ples za Miru Sekereš i njezino plesno pleme nije samo pokret i okret, figura i stav nego i kristalno jasna poruka, životna filozofija, stanje uma i izraz životnog ushita. Sjaj.