ĐAKOVO - Kada je počela obiteljsko-obrtnička priča đakovačke obitelji Strnad, a bila je to druga polovina 19. stoljećan i to u Češkoj, u Đakovu je vrijeme Strossmayerova biskupovanja, gradi se katedrala. Doba je engleske kraljice Viktorije, njemačkog kancelara Bismarka… Bila je to 1872., godina kada je Jan Strnad u Češkoj pokrenuo kolarski posao, koji je ovih dana u Đakovu navršio čak 150 godina. Kolarsko-stolarski obrt Strnad sada vodi prapraunuk mu Mario.

Priča je to o pet generacija obitelji i njihovoj obrtničkoj tradiciji koju od Jana preuzima sin Bartol, koji u Češkoj izučava zanat te 1919. dolazi u našu Veliku Pisanicu, a 1927. otvara obrt u Đakovu, u Kranjčevićevoj 6, danas Kranjčevićevoj 8.

"Bartol Strnad, kolarska radionica, izrađuje kola, karoserije, fijakere, športske rodle (drvene skije od jasena sa zaobljenim vrhom, nap. a.) i potrepštine, kao i svu kolarsku robu, uz umjerene cijene. Izradba solidna", letak je iz vremena Bartola, kojeg nasljeđuje sin Rudika, njega pak sin Želimir, a potom Mario, izučeni stolar. "U V. Pisanici nije bilo posla, a ovdje ga je Biskupija imala, pa je stigao ovamo trbuhom za kruhom. Tu je bilo posla za majstore, a moji su, kao kolarski zanat, proizvodili zaprežna kola, držala…", kaže o počecima Mario. Rudolf preuzima posao 1958. Automobili polako potiskuju zaprežna kola s cesta, pa se obrt okreće držalima za alatke, čiju proizvodnju omasovljuje i zapošljava radnike sin Želimir, koji posao preuzima 1972., a sin mu Mario 2007.

Koncentriran je na drvena držala za sve ručne alatke, a kao tradicijski proizvod, zaštitni znak ove obrtničke obitelji, ostale su sanjke. "Materijala za savijanje bilo je sve manje, nekada nismo mogli ni doći do njega, zime su bez snijega, pa smo zasad, petu godinu, njihovu proizvodnju stavili na stand by, no upita ima. U našoj familiji je poslovica: ‘Jedne zime se nasanjkaju djeca, a druge zime Strnadovi‘", kaže Mario. Sanjke su im nadaleko poznate i dugotrajne; i nakon 30 godina drvenom dijelu nije ništa, samo treba obnoviti lim. Sanjke je Jan Strnad počeo praviti u Češkoj, a ovdje im se izrada usavršavala.

Obrt danas zapošljava pet radnika; osim njih, kroz 150 godina prošli su i brojni šegrti, dio je i sam otvorio svoje radnje, prenoseći u njih znanje stečeno kod Strnadovih. Na upit koliko je vremena potrebno za izradu sanjki, Mario kaže: "Kada je sve priređeno, 8 - 10 sanjki u 24 sata, a otac i ja savijali smo ih noću da radnici ne vide". Da, Strnadovi su sve vrijeme sačuvali tajnu svog majstorskog posla vezanu za savijanje drva za sanjke, poput kuhara koji ne otkriva do kraja svoj recept. "Savijeni dio sanjki radi se od američkog jasena, ostali dijelovi od jasena, bukve, a za pletene sanjke koristimo domaći orah, zbog čvrstoće", dodaje Mario.

Strnadovi "imaju svoje prste" i u izradi fijakera koje su vozile i neke poznate, plemenite glave, a ovi obrtnici ostavili su traga i u đakovačkom obrtništvu; Rudika Strnad bio je predsjednik Udruženja obrtnika Đakovo, pa i bivše Područne obrtničke komore, kao i član UO-a u Zagrebu, a Marijev otac Želimir dobitnik je Povelje za životno djelo Udruženja obrtnika Đakovo. Svečanost u povodu obljetnice Strnadovi pripremaju za 9. prosinca, u svojoj radionici, uz uzvanike, malu, intimističku fotoizložbu iz obiteljskih albuma, kao i prikaz videozapisa, snimljenog u povodu 100. obljetnice obrta.

I Mario ima sina koji puno vremena sa zanimanjem provodi u radionici uz oca, pa će, očito, ovaj obrt imati i šestu generaciju.