Osječanka Nina Savić predstavila je u Viniti svoju zbirku međusobno povezanih pripovijedaka "Nesretni slučaj na staroj Dravi". Zbirka se sastoji od četiriju međusobno povezanih pripovijedaka: "Zdenac" (pretkršćansko razdoblje), "Grom" (druga polovina 19. stoljeća), "Svrgnuta barunica" (1960-e) i "Nesretni slučaj na staroj Dravi" (četvrta i najduža pripovijetka, koja se događa u naše vrijeme).

- Četvrta je pripovijetka namjerno najduža jer su prve tri zamišljene kao pozadina za četvrtu. Povezuje ih generacijski prtljag žena kroz generacije, čija su metafora i staroslavenski motivi. Netko ih može shvatiti doslovno, ali i ne mora. Svatko knjigu ima pravo pročitati i shvatiti na svoj način. Neki se motivi namjerno ponavljaju, ali nisam htjela da budu prenapadni: konac, šuma u različitim kontekstima, lijekovi, raspelo, orden iz partizana. Također, neke su stvari namjerno nejasne: je li u trećoj priči od otrovanja lijekovima umrla Klaudija ili Katarina? Zatim, Izidora, tragična junakinja četvrte priče, sjeća se uzgred babe Marice iz treće priče. U kakvu se to osobu i zbog čega pretvorila ljupka djevojčica Jagoda iz treće priče? - ispričala na je Simić i dodala je riječ o kvazikriminalističkom žanru.

- Potka je kriminalistička, ali zapravo je puno elemenata fantastike. Rasplet nije na naš način logičan. Volim se poigravati isprepletanjem fantastike i tzv. realističnih motiva. Glavno pitanje koje sam htjela otvoriti jest: što je zapravo realno, što je ustvari normalno i je li to "normalno" nužno i dobro. Stvarnih podataka i ima i nema. Radnju nisam napisala prema stvarnom događaju. No dojmove koje sam imala u nekim trenutcima o ljudima iz svoje okoline upotrijebila sam u knjizi. Također, dala sam oduška mašti na način da sam zamislila njihove reakcije u određenim situacijama. Dakle, riječ je isključivo o ograničenoj percepciji nečije reakcije, ne mogu reći ni da neki lik iz knjige u cijelosti predstavlja osobu iz moje okoline ili samu mene. Naravno, ne mogu tvrditi da bi te reakcije uistinu takve i bile. Pitanje je koliko uistinu poznajemo druge ljude, čak i same sebe - kaže autorica, čije je ovo prvo samostalno objavljeno izdanje.

- Prije svega za to mogu zahvaliti kolegicama iz Društva ljubitelja književnosti “Littera”, koje su mi dale krila i potaknule me da se ohrabrim, sistematiziram nešto što sam samostalno napisala i uvjerile me da je vrijedno dijeljenja i s drugim ljudima. Hvala Dariji Klaričić-Veg, kod koje sam pohađala tečaj kreativnog pisanja, i izdavačkoj kući Prof&Graf, koja je odradila izvrstan posao glede grafičke obrade i ostalih pojedinosti koje meni baš i ne leže - kaže Simić, koja se pisanjem bavi od djetinjstva, a inače je suautorica zbirke kratkih priča i pjesama “Mi ćemo pjehe” i “Perunikine besjede”, obiju u Litterinu izdanju.